Djela apostolska 20
1 Kad se sleže metež, posla Pavao po učenike, ohrabri ih, pozdravi i otputova u Makedoniju.
Dimbro b́ neediyakon P'awlos amantsuwotsi ikok s'eegt izon boon b́kup'iyi, boon jamik'ratnuwere Mek'edoni eteets datso maantsan bíami.
2 Prešavši one krajeve, hrabreći braću besjedom mnogom, dođe u Grčku
B́ beshiru datsmanotsatsno amantsuwotsi ay izon kup'ifere Grik datso maants bíami.
3 i provede ondje tri mjeseca. Upravo kad je htio otploviti u Siriju, postaviše mu Židovi zasjedu pa odluči vratiti se preko Makedonije.
Manokno keez shasho b́ teshi, maniyere hakon markabon Soriy datso maats amoosh b́gawi, ayhudiyitsmó bín fayosh botutsok'o b́dantsotse Mek'edoni weeron anoosh k'ut'b́dek'i.
4 Pratili su ga: Sopater Pirov, Berejac, Solunjani Aristarh i Sekund, Gaj Derbanin, Timotej i Azijci Tihik i Trofim.
P'irhus naay Sop'at'ros Beriyotse, Arst'rokosnat Sikondusn Teselonk'en, Gayyosn Derben, T'imotiwos, Tikik'osnat T'rofimosn Isiyon bínton tohaat boami.
5 Oni odoše prije te nas dočekaše u Troadi.
Bowere shin shino amt T'iroadn noon bokoti.
6 Mi pak nakon dana Beskvasnih kruhova otplovismo iz Filipa i nakon pet dana dođosmo k njima u Troadu gdje proboravismo sedam dana.
Noomó tush meyet baalio b́ beshiyakon Filp'isyusitse Markabats keshat úúts aawon bo bobeyiruwok T'iro'adayits bodat bíyokere shawat aawo nobeshyi.
7 U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govoraše i kako je sutradan kanio otputovati, probesjedi sve do ponoći.
Torbanotsere shnts aawots misho tishde'er iknon moowosh nokakweyi, P'awlos yats gúrok'on bíametwootse ko'ets ashuwotssh b́ keewiri, b́ keewono talitiitso b́borfetso b́geezi.
8 U gornjoj sobi gdje smo se sabrali bijaše dosta svjetiljaka.
No no ko'ets dadratse ay c'eesho fa'e b́teshi.
9 Na prozoru je sjedio neki mladić imenom Eutih. Kako je Pavao dulje govorio, utone on u dubok san. Svladan snom, pade s trećeg kata dolje. Digoše ga mrtva.
Ewut'ek'isi eteets jawets na'iko meskotiyatse beedek'tniye b́ teshi, P'awlos b́ keewo b́ geezitsotse jawetsman tokri eeno detsb́dek'i, tokro bín b́ datsotse keezl dadratsere dashan b́dihi, ashuwots bok'awere k'irt b́datseyi.
10 Pavao siđe, nadnese se nad dječaka, obujmi ga i reče: “Ne uznemirujte se! Duša je još u njemu!”
Ernmó P'awlos oot't na'ats tuumt matdek't «And kashone b́ fa'oni bíeti, tek'k'ayere!» bí eti.
11 Zatim se pope pa pošto razlomi kruh i blagova, dugo je još zborio, sve do zore. Tad otputova.
P'awlos dadrats aani kesh waat misho tiitsdek't amantsuwotsnton b́meyi, datso b́gatsfetsosh ashuwotsnton keewefetst b́teshiyakon k'azbíami.
12 Mladića odvedoše živa, neizmjerno utješeni.
Ashuwotswere kashts jawetso moots dek'boami, mannowere ayidek't kup'bowutsi.
13 Mi pak pođosmo naprijed lađom: otplovismo u As. Odande smo imali povesti Pavla - tako je odredio kad se spremao poći pješice.
P'awlosi markabots kindshosh nogawutsatse noo shinat markabots Asosits noami, man nok'aluwere P'awlos Asosits b́borfetso b́ tufoon amoosh bí ettsosh hank'o no k'alituwok'o noon b́ azaztsotsne.
14 Kad nam se u Asu pridruži, uzesmo ga i stigosmo u Mitilenu.
Bínton Asositse nogonkewor markabots bín kindshdek' milit'its maants towaat noami.
15 Odande odjedrismo sutradan i stigosmo nadomak Hija, prekosutra krenusmo u Sam, a idućeg dana stigosmo u Milet.
Yaats guurok'on manoke tuwat Kiyositse shinatse fa'a datsuwats markabon amnobodi, yaatsok'o Samos maants kimaat yaats guurok'on Milit'iyits amnobodi.
16 Jer Pavao je odlučio mimoići Efez da se ne bi zadržao u Aziji: žurio se da, uzmogne li, na dan Pedesetnice bude u Jeruzalemu.
P'awlos Isiyotse t teyawok'wa ett Efesoniyere beshat k'ay amo b́ geyi, man b́ k'aluwere P'ent'ek'ost'yi baaliyo Iyerusalemitse daatseyo gawut b́teshtsotsna b́tesh.
17 Ipak iz Mileta posla u Efez po starješine Crkve.
P'awlos Milit'itsere Efeson maants asho woshat Ik'i maa eenashuwotsi b́ s'eegiyi,
18 Kad stigoše, reče im: “Vi znate kako sam se sve vrijeme, od prvog dana kada stupih u Aziju, ponašao među vama:
Bíyok bowatsok'on boosh hank'o bíeti, «Isiyots tkindts aawotstson tuut jam aawo itnton awuk'o tbeetsok'o itwoor danfte,
19 služio sam Gospodinu sa svom poniznošću u suzama i kušnjama koje me zadesiše zbog zasjeda židovskih;
Ayhudiwots tiats bo malts k'od'atse tuutson gondbek'o tiats b́bodaloru ttooko dashan detsonat eeponee doonzo fino t finefoni.
20 ništa korisno nisam propustio navijestiti vam i naučiti vas - javno i po kućama;
Jebatsnowere it maa mootsnowere itsh tdaniyor itsh t'ak'amitu jamoni tkeewi bako eegoru itsh t shapitso aaliye.
21 upozoravao sam Židove i Grke da se obrate k Bogu i da vjeruju u Gospodina našega Isusa.”
Ayhudiyotsi wotowa Ik' ash woterawwots naandrone err Ik'o maants bo aanituwok'o doonzo Iyesus Krstosi bo amanituwok'oye b́gawi.
22 “A sad, evo, okovan Duhom idem u Jeruzalem. Što će me u njemu zadesiti, ne znam,
Andoor bíyok tbodor tiyats bodetwo eeg b́wto t dartsotse s'ayn shayirosh aleyat Eyerusalem maats ti amoniye.
23 osim što mi Duh Sveti u svakom gradu jamči da me čekaju okovi i nevolje.
Wotowa eree kit kitotse tipewonat gond bek'on taan b́kotiruwok'o S'ayin shayiro taash keewure.
24 Ali ni najmanje mi nije do života, samo da dovršim trku svoju i službu koju primih od Gospodina Isusa: svjedočiti za evanđelje milosti Božje.”
Doo shishi keewo Ik' s'aaton daniyosh doonzo Iyesusoke t k'aaútdek'ts fino tishink'ere t kashi jango k'awuntsots gerawunk'e, t kashoshowere kis'o deshawnk'e.
25 “I sad, evo, znam: nećete više vidjeti lica moga, svi vi posred kojih prođoh propovijedajući Kraljevstvo.
«Andish b́borfetso it jamets dagotse ananat Ik'i mengsti jango t nabiri, haniyere okonomó ititsere konuworu t shiitso b́ jamon b́ be'awok'o danfee.
26 Zato vam u ovaj dan današnji jamčim: čist sam od krvi sviju
Mansh ititsere ikdonzworu b́t'afiyal b́ s'atsotse taan aaterawok'o hambets aawon itsh danirwe.
27 jer nisam propustio navijestiti vam ništa od svega nauma Božjega.”
Ik'o bí'asabts jamo itsh keewuni tishi bako eegoru t oorits keewo aaliye.
28 “Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju koju steče krvlju svojom.”
S'ayn shayiro jintswotsi woshdek't iti naashire, eshe it tokonat it jiniru gizi s'eeni jangosh it atso korde'ere, Ik'o b́ naay s'atson keewudeb́k'ts Ik'i moo korere.
29 “Ja znam da će nakon mog odlaska među vas uljesti vuci okrutni koji ne štede stada,
Taa ti amiyakon gizi s'eenosh máác' k'ewerawo elahok'o maac' kup' wotts ashuwots bits bokindituwok'o danfee.
30 a između vas će samih ustati ljudi koji će iskrivljavati nauk da bi odvukli učenike za sobom.
Mank'owore ash ik ikwots ititse tuur k'úúr daniyo daniyir ayi amantsuwotsi bomaants geetsitune.
31 Zato bdijte imajući na pameti da sam tri godine bez prestanka noću i danju suze lijevajući urazumljivao svakoga od vas.”
Eshe it ik iketsi keez natosh t'úwonat aawon ti aac'uwo kuut'fetsat itn ti'iztsok'o gawufetsr itatso korde'ere.
32 “I sada vas povjeravam Bogu i Riječi milosti njegove koja je kadra izgraditi vas i dati vam baštinu među svima posvećenima.”
«Andoor iti kup'shr S'ayinwots dagotse rstiyo imosh falitu b́s'aati aap'onshowere adaro iti imre.
33 “Ni za čijim srebrom, zlatom ili ruhom nisam hlepio.
Taa kon ambaaronowere, awntsonowere wee taho tewunratse.
34 Sami znate: za potrebe moje i onih koji su sa mnom zasluživale su ove ruke.
T took kishon finefetsat ttooko wotowa ttohuwotsi t tep'fok'o it tookon danfte.
35 U svemu vam pokazah: tako se trudeći treba se zauzimati za nemoćne i na pameti imati riječi Gospodina Isusa jer on reče: 'Blaženije je davati nego primati.'”
‹Dek'iruwoniyere bogo imiruwo deereke› etiru doonzo Iyesus aap'tso gawufetsr, nokishon angmaawtswotsi tep'o noosh b́ geyituwok'o ay weerindon itsh kitsre.»
36 Kada to doreče, klekne te se zajedno sa svima njima pomoli.
Maniyere hakon P'awlos jametsuwotsnton tuk'maldek't Ik'o b́k'oni.
37 Tad svi briznuše u velik plač, obisnuše Pavlu oko vrata i stadoše ga cjelivati,
Jametsuwots eept P'awlosi matdek't bojoobi.
38 ražalošćeni nadasve riječju koju im reče: da više neće vidjeti lica njegova. Zatim ga ispratiše na lađu.
Dabtnu aydek't shiyanatnuwere, «Haniyak tshitso be'atste» boosh bí'ettsatse tuutsone, Markabok b́ borfetsosho bín bodeni.
