< Djela apostolska 19 >

1 Dok je Apolon bio u Korintu, Pavao, pošto prođe gornje krajeve, dođe u Efez, nađe neke učenike
Apawluh Korintuh mlüha a ve k'um üng, Pawluh cun pe k'uma ceh hü päng üng Epheta pha law lü, axüisawe avang a jah hmuh.
2 pa ih upita: “Jeste li primili Duha Svetoga kad ste povjerovali?” Oni će mu: “Ta ni čuli nismo da ima Duh Sveti.”
Ami veia, “Nami jumei law üng Ngmüimkhya Ngcim nami yahki aw?” a ti. Acunüng, amimi naw, “Ka; Ngmüimkhya Ngcim veki tia pi am ngja khawi u ngü” ami ti.
3 Nato će on: “Kako ste onda kršteni?” “Krštenjem Ivanovim”, odvrate oni.
Ani naw, “Ia Baptican ja nami khan?” a ti. Amimi naw, “Johana Baptican” ami ti.
4 Nato će Pavao: “Ivan je krstio krštenjem obraćenja govoreći narodu da vjeruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa.”
Pawluh naw, “Johana Baptican cun ami mkhye nglatakia phäh kyaki, ‘Johan naw Isarel khyange üng, ‘Ka hnua law khai cun nami jum vai, “Ani cun Jesuh ni” ti lü a jah mtheh.
5 Čuvši to, krste se u ime Gospodina Isusa,
Acuna ngthu ami ngjak ja, Bawipa Jesuha ngming üng Baptican khankie.
6 pa kad Pavao položi na njih ruke, dođe Duh Sveti na njih te stanu govoriti drugim jezicima i prorokovati.
Pawluh naw, ami khana a kut mtai se, Ngmüimkhya Ngcim ami khana pha lawki; acunüng, läk akce am ngthu pyen u lü, Mhnama mawng sangkie.
7 Bijaše u svemu dvanaestak muževa.
Ami vana kpami xaleinghngih lawki he.
8 Onda Pavao uđe u sinagogu te je tri mjeseca hrabro raspravljao i uvjeravao o kraljevstvu Božjem.
Pawluh cun sinakoka k'uma lut lü, khya kthum üng yet lü ngthu pyenki, Pamhnama pea mawng cun khyange jah ngcuhpüi lü jah ksingsaki.
9 Ali kako neki, okorjeli i nepokorni, ocrnjivahu ovaj Put pred mnoštvom, odstupi od njih, odvoji učenike i danomice raspravljaše u školi nekog Tirana.
Acunsepi, avange cun ami mlung ngcang se, am jum u lü khyangea hmaia Bawipaa Mawnglam ami ksekhanak. Pawluh naw jah cehta lü, jumeikie akcea jah cehpüiki naw, amhnüp tä se Turanah ima jah ngthähpüi lü jah mtheimthangki.
10 Trajalo je to dvije godine, tako da su svi azijski žitelji, Židovi i Grci, čuli riječ Božju.
Acukba kum nghngih jah mthei se, Asah hnea vekie naküt Judahe ja Krike naw pi Bawipa ngthu cun ngjakie.
11 Bog je pak činio čudesa nesvakidašnja po rukama Pavlovima
Pamhnam naw Pawluh üngkhyüh müncam phyaki jah pawhki.
12 tako da bi na bolesnike stavljali rupce ili rublje s Pavlova tijela pa bi s njih nestajalo bolesti i zli duhovi iz njih izlazili.
Acunüng, Pawluha pava ja a jih cum am khyaihki vei ami cehpüi, mnehmnange cun khyük u lü khawyaie pi ngsätkie.
13 Zato i neki Židovi zaklinjaoci-potukači pokušaše zazvati ime Gospodina Isusa nad one koji imahu zle duhove. Govorili su: “Zaklinjem vas Isusom koga Pavao propovijeda.”
Khawyai ksät hükie Judah avange naw, “Pawluh naw a pyen hü khawia Jesuha ngming am ning jah ksät ve üng” ti u lü, khawyaia venaka khyangea khana, Bawipa Jesuha ngming sumeiki he.
14 To činjaše sedam sinova nekog Skeve, židovskoga velikog svećenika.
Judah khyang, ktaiyü ngvai säih mat, Sakevaha cakpa khyühe naw acukba pawh hlüki.
15 Zli im duh odvrati: “Isusa poznajem i Pavla znam, ali tko ste vi?”
Acuna khawyai naw ami veia, “Jesuh ka ksingki, Pawluh pi ka ksingki, nangmi hin ue ni?” ti lü a jah kthäh.
16 I čovjek u kome bijaše zli duh, nasrnu na njih i nadjača ih te oni goli i izranjeni pobjegoše iz one kuće.
Khawyaia venak naw, jah jawng law sih lü, ami van jah nängei se, acuna im üngkhyüh, lemkie kyase, ami suisak hawih hüt lü dawngkie.
17 Doznaše to svi žitelji efeški, Židovi i Grci, pa ih sve obuze strah te se stade veličati ime Gospodina Isusa.
Epheta vekia Judahe ja Krikea veia, acuna ngthu cun ngthang hüki; acunüng, avan kyüh hü u se, Bawipa Jesuha ngming mhlünmtai lü veki.
18 Mnogi pak od onih koji su povjerovali dolazili su ispovijedati i očitovati svoja djela.
Jumeikie khawhah law hü u lü, ami bilawhe cun khyang ksunga jah phyeh lawki he.
19 I podosta onih koji su se bavili praznovjerjem donosili su knjige i spaljivali ih pred svima. Procijeniše ih te nađoše da vrijede pedeset tisuća srebrnjaka.
Ngjo khawhae naw pi, ami caupe jah lawpüi u lü, khyang ksunga ami jah mkhih law; acun üng, a phu täh u se, ngui thawng mhmakip phunakia ami ksing.
20 TAko se snagom Gospodnjom Riječ širila i jačala.
Ahikba johit am be lü, Bawipaa ngthu cun ngthang hü lü däm law bawk bawki.
21 Pošto se to ispuni, naumi Pavao preko Makedonije i Ahaje otići u Jeruzalem te reče: “Pošto budem ondje, trebat će da i Rim vidim.”
Acun käna Pawluh cun, Maketawniha ja Akaijah üng kdung hü lü, Jerusalema cit khaia ngtängki, “Acua ka ceh käna Romah pi ka hmu khai” a ti.
22 Onda posla u Makedoniju dvojicu svojih poslužitelja, Timoteja i Erasta, a on provede još neko vrijeme u Aziji.
Khüipüiki xawi nghngih, Timoti ja Eratuh cun Maketawniha hnea jah cehsak lü, amät cun Asah hnea ve hüki.
23 Nekako u ono doba nasta nemalena pobuna protiv ovog Puta.
Acuna kcün üng Epheta Bawipaa Mawnglama phäh aktäa khuikhanak veki.
24 Neki srebrar, imenom Demetrije, izrađivao je srebrne hramiće Artemidine i namicao obrtnicima nemalu dobit.
Dematarih ngming naki, nguiksep naw Artimih mhnam nghnumicaa alup sep se, a khyange naw khawhthem khawhah yah nakie.
25 Skupi on njih i sve koji su se bavili takvim poslom te im reče: “Ljudi, vi znate, u ovom je umijeću naše blagostanje.
Ani naw, ami bi tängkia nguiksepe jah ngcunpüi lü, “Ka püie aw, hina khawhthem cun hin mi bilawhnak üng lawki tia mi ksingki,
26 A vidite i čujete da je taj Pavao ne samo u Efezu nego gotovo i u svoj Aziji uvjerio i preokrenuo poveliko mnoštvo govoreći da nema bogova rukama izdjeljanih.
Tuha Pawluh naw, ‘Khyanga kut am pyang naküt cun mhnama am kya ve’ ti lü, hina Epheta däka am kya, Asah hne naküt üng pi khyang khawha jah ksük se, hmu u lü nami ksingki.
27 Tako prijeti opasnost ne samo da na zao glas dođe naše zanimanje, nego i to da se ništa neće držati do hrama velike božice Artemide te će nestati veličanstva one koju štuje sva Azija i sav svijet.”
“Acunakyase, mi bi, ngui mi yahnak ami jah hmumsit law däk vaia am ni lü mi thang pi se khai ni, hlüngtaikia Artimih mhnam nghnumicaa Temple pi hmumsit law u se, Asah hne üng khyange naküt, khawmdeka khana khyange naw ami jum khawi hin, ia am mawng law khai ni tia pi kyühei phya ve” a ti.
28 Čuvši to, razgnjeve se pa poviču: “Velika je Artemida efeška!”
Acuna ngthu ami ngjak üng ami mlung so law se, “Ephet mlüha ka Artimih hin hlüngtai kcangki ni” tia, ngpyangkie.
29 Sav se grad uskomeša; jednodušno nahrupe u kazalište vukući sa sobom Makedonce Gaja i Aristarha, suputnike Pavlove.
Mlüh avan üng acun ngthang hüki. Kajas ja Aristakhas, Maketawnih khyang xawi Pawluh naw a jah ngkhahpüi cun jah mankie naw, pawi binak ima ami jah cehpüi.
30 Kad je Pavao htio među narod, ne dopustiše mu učenici.
Pawluh cun khyangea maa cit khaia bü se, jumeikie naw ami mkhyawh.
31 Čak i neki azijarsi, njegovi prijatelji, poslaše k njemu i zamoliše da ne dolazi u kazalište.
Acunüng, acuna hne üngka ngvaie, Pawluha püie naw, a veia khyang tüih u lü, pawi binak ima käh cit khai ami nghuinak.
32 Jedni su izvikivali jedno, drugi drugo jer je skup bio uskomešan te mnogi nisu ni znali zašto su se strčali.
Ngbäm lawki he khawhah naw ami ngbäm lawa suilam pi am ksing u, acunakyase, avang ngthu mat pyen lü ngpyang u se, avang ngthu akce am ngpyangkie.
33 Neki iz svjetine uputiše nekog Aleksandra jer su ga Židovi gurali naprijed. Aleksandar pak mahnu rukom i htjede se obraniti pred narodom.
Acunüng, khyang avange naw Aleksanda cun üng mta veki ni ami ti, isetiakyaküng, Judahe naw ani cun maa ami cehsak ni ami ti. Acunüng, Aleksanda naw a kut khyange veia käh khikheh khaiea säng lü, amät sungkhamei khaia ngbüki.
34 Ali kada doznaše da je Židov, udarahu gotovo dva sata svi u jedan glas: “Velika je Artemida efeška!”
Acunsepi, ani cun Judah khyanga kyaki ti ami ksing üng, naji nghngih hlawk atänga, “Epheta ka Artimih hin hlüngtaiki ni” tia aktäa ngpyangkie.
35 Onda tajnik umiri svjetinu pa reče: “Efežani! Tko to od ljudi ne zna da je grad Efez čuvar hrama velike Artemide i kipa s neba palog?
Acunüng, mlüh kcak’yu naw khyange a jah dimsak lü, “Ephet khyange aw, Ephet mlüh cun hlüngtaikia Artimih Temple ngängki ja khankhawa khyüh lung ngcim kya lawki ni a ti.
36 Budući dakle da je to neporecivo, valja da budete mirni te ništa brzopleto ne činite.
Acunakyase, u am ngtek khawh u ki. Nami dim vai, amdanga i käh nami pawh vai.
37 Doveli ste ove ljude, a nisu ni svetokradice ni hulitelji naše božice.
Hin üng nami jah lawpüi xawi hin, Temple phyehkiea am kya ni, nami mhnam pi am ksekha na ni.
38 Ako pak Demetrije i njegovi obrtnici imaju protiv koga kakvu tužbu, sudovi se sastaju, a tu su i prokonzuli. Neka se tuže!
Acunakyase, Dematarih ja a püi nguiksepe naw, nami ngcuh vai am vea kya üng kami ngvaie vekie, junga pi mi cit khaie ami ti.
39 Ištete li pak što drugo, u zakonitu će se skupu riješiti.
Akce mtai vai nami tak üng pi, kcang mkhyah vai mlüha veki khyange am mi ngkhyum khaie ami ti.
40 Ta izlažemo se opasnosti da za ovo današnje budemo optuženi s pobune jer nema nikakva razloga kojim bismo mogli opravdati ovu strku.”
Tungawi thawnhlawkia phäha mi kyühkyawk vai suksaknak vaia veki. Isetiakyaküng hina am kcangkia ngbämnak cun ami jah msuhei ta ihawkba pi am mi pyen thei khai ni.
41 To rekavši, raspusti skup.
Acun a pyen päng ja ngbäme a jah tüih be.

< Djela apostolska 19 >