Djela apostolska 10
1 U Cezareji bijaše neki čovjek imenom Kornelije, satnik takozvane italske čete,
Sisaria kumatera mago nera Koniliasi'e nehaza ne'mo, Italie hu'za nehaza 100'a Romu Sondia vahete ugagota kva nera,
2 pobožan i bogobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je mnoge milostinje narodu i bez prestanka se molio Bogu.
megi'a nagapinti monoku agesa nentahino, noma'afi nemaniza naga'ane, Anumzamofo kore hunenteno, zamunte omane vahera ne'zane, kukenanena muse huno nezamino, Anumzantega nunamuna huvava nehia nere.
3 U viđenju negdje oko devete ure dana ugleda on jasno anđela Božjega gdje dolazi k njemu i veli mu: “Kornelije!”
Mago kinaga ferura 3 kilokinaza higeno, agra kefatgo huno ava'nagna'za kegeno, Anumzamofo ankeromo efreno anage hu'ne, Koniliasio! higeno,
4 Zagleda se u nj pa mu prestrašen reče: “Što je, Gospodine?” A on njemu: “Molitve su tvoje i milostinje uzišle kao žrtva podsjetnica pred Boga.
tusi kore huno uruha negeno anage hu'ne, Ramoka, na'ahie. Higeno agra anage huno asami'ne, Nunamu ka'ane, zamunte omane vahe'ma zamaza nehana kavukvara Anumzamo'a ko antahino keno hu'ne.
5 Zato sada pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar.
Menina mago'a vahera huzamantege'za Saimoni'e nehu'za, mago agi'a Pita'e hu'za nehaza netega Jopa vu'za ome kehinkeno eno.
6 On je gost u nekog Šimuna kožara čija je kuća uz more.”
Mago nera Saimoni'e hu'za nehaza nera, afutamimofo akruteti hanave'za tro nehia ne'mo, hageri ankenare noma'a me'nefi anampi Pita'a mani'ne.
7 Čim ode anđeo koji mu je govorio, pozove on dvojicu slugu i jednoga pobožna, privržena vojnika,
Kema humia ankeroma atreno vigeno, agrite eri'za erinenta'a netre'ne, mago sondia ne'mo monoku agesa antahintahi nehuno agri tavaonte nemani'a ne' ene kehige'za e'naze.
8 sve im ispripovjedi i posla ih u Jopu.
Mika kema zamasmiteno huzmantege'za, Jopa vu'naze.
9 Sutradan, dok su oni putovali i približavali se gradu, oko šeste ure uziđe Petar na krov moliti.
Anante kna zupa kantega vu'za ranku'ma tavaonte'ma vazageno'a zagemo'ma feru asegeno, Pita'a no agofetu nunamu hunaku mareri'ne.
10 Ogladnje i zaželje se jela. Dok mu pripremahu, pade on u zanos.
Huteno aga'zamo higeno ne'za nenaku nehige'za ne'zama retroma nehazageno'a, avu evuevu higeno nemaseno ava'na keankna huno,
11 Gleda on nebo rastvoreno i posudu neku poput velika platna: uleknuta s četiri okrajka, silazi na zemlju.
kegeno monamo'a hagaro higeno, mago'zana tusi'a tavaravegnaza 4'a atupare atupare azerino atrageno mopafi erami'ne.
12 U njoj bijahu svakovrsni četveronošci, gmazovi zemaljski i ptice nebeske.
Anampina ruzahu ruzahu 4'a agazane zagarmi'ne, ama mopafi zage havu nehia zagane, zahopi hareno vono nehia nama zagagi hu'za mani'naze.
13 I glas će mu neki: “Ustaj, Petre! Kolji i jedi!”
Anama higeno'a mago ageru'mo agrite eno Pitaga, otinka ahenka no!
14 Petar odvrati: “Nipošto, Gospodine! Ta nikad još ne okusih ništa okaljano i nečisto”.
Anage hianagi Pita'a huno, I'o Ramoka kagri kavurema agruma osu'nea zama kasegemoma i'o hu'nea zana magore huna one'noankina, onetfa hugahie.
15 A glas će mu opet, po drugi put: “Što Bog očisti, ti ne zovi okaljanim!”
Higeno mago'ene eteno ana ageru'mo huno, Inankna'zama Anumzamo'ma azeri avusese hu'nesia zankura, avusese osu'ne hunka osuo.
16 To se ponovi do triput, a onda je posuda ponesena na nebo.
Anahu'zana 3'a zupa fore hutegeno, anazana ame huno erino monafinka mareri'ne.
17 Dok se Petar dvoumio što bi imalo značiti viđenje koje vidje, eto ljudi koje je poslao Kornelije: pošto se raspitaše za Šimunovu kuću, pojave se na vratima,
Pita'a agu'afi nentahino, nazafore hige'na koeha huno agesa omeantahi emeantahi nehigeno, Koniliasi'ma huzmantege'za aza naga'mo'za Saimoni nonku zamantahigeke hu'za, kegina kafante eme oti'ne'za,
18 zovnu te upitaju je li ondje ugošćen neki Šimun, nazvan Petar.
kezati'za Saimoninku mago agi'a Pita'ema hu'za nehaza agine nera amifina mani'neo hu'za zamantahige'naze.
19 Dok je Petar sveudilj razmišljao o viđenju, reče mu Duh: “Evo, neka te trojica traže.
Ava'na kna'zama ke'nea zanku Pita'a agesa nentahigeno, Avamu'mo'a asamino, Ko, 3'a naga'mo'za kagriku nehakaze.
20 De ustani, siđi i pođi s njima ne skanjujući se jer ja sam ih poslao.”
Hianagi kagesa ontahinka otinka uraminka zamagrane vuo, na'ankure Nagra hu'zmantoge'za e'naze.
21 Petar siđe k ljudima i reče: “Evo me! Ja sam onaj kojega tražite! Zbog čega ste došli?”
Pita'a ana nagate uramino anage huno zamasmi'ne, Antahiho, ama nagritfanku nehakraze, nagafare tamagra e'naze?
22 Oni odgovore: “Satnik Kornelije, muž pravedan i bogobojazan, za kojega svjedoči sav narod židovski, primi od svetog anđela naputak da te dozove u dom svoj i čuje od tebe riječi.”
Hige'za zamagra anage hu'naze, Mago sondia vahe kva nera Koniliasi'e megi'a ne'kino fatgo avu'ava nehuno, Anumzamofonku kore nehia nekino, mika Jiu vahe krerafamo'za knare nere hu'za nehaza ne'mofo Ruotge hu'nea ankeromo asamigeno, kagriku noniarega eno keaga eme nasminkena antahineno huno hurantegeta e'none.
23 Tada ih Petar pozva unutra i ugosti. Sutradan usta i krenu s njima; pratila ga neka braća iz Jope.
Higeno Pita'a zamarenompi zamantege'za masete'za, ko ati'geno otino zamagrane nevige'za Jopatira ruga'a zamentinti nehaza afuhe'za agrane vu'naze.
24 Drugi dan stiže u Cezareju. Kornelije ih je čekao sazvavši rodbinu i prisne prijatelje.
Hute'za anante knazupa, Sisaria vu'naze. Koniliasi'a egahaze nehuno, naga'ane tragoteno nemania knampa'aramina kehutru hu'ne.
25 Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se.
Pita'a noma'afi e'fregeno'a, Koniliasi'a negeno, agafi rena omereno mono hunte'ne.
26 Petar ga pridigne govoreći: “Ustani! I ja sam čovjek.”
Pita'a avazuhu o'netino anage hu'ne, Otio! Nagra amama hanaza hu'na vahetfa mani'noe.
27 I razgovarajući s njime, uđe i nađe sabrane mnoge
Nehuno agranema keaga hume nevu'ne, nompima ufreno omegeana rama'a vahe krerafa atru hu'za mani'naze.
28 te im reče: “Vi znate kako je Židovu zabranjeno družiti se sa strancem ili k njemu ulaziti, ali meni Bog pokaza da nikoga ne zovem okaljanim ili nečistim.
Pita'a omenezmageno amanage huno zamasmi'ne, Tamagratmi ko kasegea antahitama ketma hu'naze, megi'a vahepinti mago'mo'a Jiu vahe'ene tragotezano, nantu'ma antente zanku'ma i'o hu'za hampo'na kasegema ante'nazana antahi'nazanagi, Anumzamo'a naverino, mago'mofonkura haviza hu'ne huge, avusese osu'ne hunka osuo huno hu'ne.
29 Stoga, pozvan, i dođoh bez pogovora. Da čujemo dakle zbog čega me pozvaste!”
E'ina hu'negu nagriku'ma kema hu'nana ke antahina e'noana, ke huhaviza hurmantezani'a omane'ne, higena nagra kantahinegoe, na'amofo agafare nagrikura huzmantanke'za vu'naze? Huno antahigegeno,
30 Kornelije reče: “Prije četiri dana baš u ovo doba, o devetoj uri, molio sam se u kući kad gle: čovjek neki u sjajnoj odjeći stane preda me
Koneliasi'a kenona'a anage hu'ne, 4'a knama evia knafina noni'afi mani'nena, amanahu knare tri kilokia nunamu nehu'na, koana ame huno mago nera masa'nentake kukena hu'nea ne'mo navuga eme o'netino,
31 i reče: 'Kornelije, uslišana ti je molitva i milostinje su tvoje spomenute pred Bogom!
anage hu'ne, Koniliasiga nunamu nehunka, zamunte omane vahe'ma zamaza nehana kavukvara Anumzamo'a ko antahino keno hu'ne.
32 Pošalji dakle u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. On je gost u kući Šimuna kožara uz more.'
E'izanku vahera huzmantege'za Jopa vu'za Saimoninku, mago'agi'a Pita'e hu'za nehaza nera ke humisageno eno. Zgagafa akruteti hampo'naza tro nehia nera, Saimoni'e nehia ne'mofo nompi hageri ankenare mani'ne.
33 Odmah sam dakle poslao k tebi, a ti si dobro učinio što si došao. Evo nas dakle sviju pred Bogom da čujemo sve što ti zapovjedi Gospodin!”
Hige'na avega onte'na ko huzmantoge'za kagritega vazagenka knare'za hunka e'nane. E'inahu'ma hu'negu menina, mika'mota Anumzamofo avurera emeritru hu'none. Ramo'ma tagriku'ma ome zamasmio huno hugantegenka e'nana nanekea tasmio.
34 Petar tada prozbori i reče: “Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran,
Higeno Pita'a amanage hu'ne, Tamagerafa hu'na menina antahue, Anumzamo'a rukna rukna huno vahera zamesi nozmanteanki, magoke avamente avesinezmante.
35 nego - u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu.
Hianagi mika kotegati vahe'mo'za (nation) Agri'ma koro hunte'za, fatgoma hu'neazama nehaza vahera, Agra avesi nezmanteno, Agrarega zamarenente.
36 Riječ posla sinovima Izraelovim navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju.
Nagra antah'inoe, tamagra ko Knare Musenkema Israeli vahe'ma zamasmi'neana antahi'naze. Anumzamofo rimpa fruzana Jisasi Kraisimpi efore hu'ne, Agra mika zamofo Rane.
37 Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan:
Joni'ma monoti freho kema huama'ma hutegeno'ma Judia kokampi Galiliti'ma agafa huno fore'ma hu'nea zantamina tamagratmi ko antahita ketma hu'naze.
38 kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.”
Tamagra ko antahi'naze Nazareti Jisasina inankna huno Anumzamo'a Ruotge Avamuteti'ene hanave areti'ene huhamprinte'ne. Ana higeno Jisasi'a vano huno knare hunezmanteno, Sata'ma knama nezmia vahera zamazeri so'e huzmante'ne, na'ankure Anumzamo'a Agrane mani'negeno ana hu'ne.
39 “Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo!
Tagra mika'zama Judia mopafine Jerusalema hiazama tavuma keta antahita hu'nona vahere. Zamagra avare'za keka zafare hantite'za ahe fri'naza zama kenona vahe tagra mani'none.
40 Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje -
Hu'neanagi ama ana Nera, Anumzamo'a taregi magoki knazupa azeri otino, azeri anteama hu'ne.
41 ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima - nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih.”
Mika vahe'mo'za onke'nazanagi, tagra ke'none, Anumzamo'ma ko'ma huhampri tante'nea vahe'mota ke'none, Agrama fripinti'ma otigeta, agranema ne'zane tinema ne'nona vahere.
42 “On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih!”
Hagi mono kea vahera ome zamasmiho huno huhanavetino huranteno, kore ke huzmanteta, Anumzamo azeri antesga huno fri vahete'ene mani vahetera keaga Jisasike refko huzmantegahie huno hurantene huta zmasamiho hu'ne.
43 “Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha.”
Agrikura korapa mika kasnampa (profeti) vahe'mo'za kea hunte'za, miko'mo'ma Agri agire'ma amentinti hanimofona, kumi'a atrentegahie hu'naze.
44 Dok je Petar još govorio te riječi, siđe Duh Sveti na sve koji su slušali tu besjedu.
Pita'ma ana naneke nehigeno'a, Ruotge Avamu'mo ana mika nanekema nentahiza vahete eramine.
45 A vjernici iz obrezanja, koji dođoše zajedno s Petrom, začudiše se što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga.
Hige'za zamufama tagahu'nea vahepinti zamentintima nehaza vahe'ma Pita'enema e'naza vahe'mo'za, megi'a vahete'enena Ruotge Avamu'mofo muse zamo'a herafiramie hu'za tusi antari nehu'za rama'a antahintahi hu'naze.
46 Jer čuli su ih govoriti drugim jezicima i veličati Boga. Tada Petar reče:
Na'ankure zamagra nentahizage'za, ruzahu ruzahu zamagerupinti Anumzamofo muse hunte'za Agi'a hesga hu'naze. Anante Pita'a huama huno,
47 “Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?”
tamagerafa huno, magomo'a timpima vahe'mo'ma mono tima fre'zankura i'o osugahie. Menima Ruotge Avamu'ma tagra erunakna hu'za eri'nazankino, mono tima frezamante zampina iza i'o huzmantegahie?
48 I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje nekoliko dana.
Anante Jisas Kraisi agire mono ti freho huno hampo'nanentake ke zamasmi'ne. Hutege'za mago'agna tagrane manitenka, vugahane hu'za agrira antahige'naze. (Hazageno zamagrane mago'agna mani'ne.)
