< Djela apostolska 1 >

1 Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu što je Isus činio i učio
Ne osiepna Theofilo: E kitapa mokwongo ne andikoe gik moko duto mane Yesu otimo kendo opuonjo,
2 do dana kad je uznesen pošto je dao upute apostolima koje je izabrao po Duhu Svetome.
nyaka chop chiengʼ mane okawe motere e polo, bangʼ chiwo chik ni joote mane oseyiero kuom teko mar Roho Maler.
3 Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, četrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem.
Bangʼ kane osesande, ne onyisore en owuon ne jogi, kendo nochiwo ranyisi mangʼeny masiro ni ongima. Ne ofwenyorenigi kuom ndalo piero angʼwen ka owuoyo kuom pinyruodh Nyasaye.
4 I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka čekaju Obećanje Očevo “koje čuste od mene:
Chiengʼ moro achiel kane oyudo ochiemo kodgi, nowachonegi niya, “Kik uwuog Jerusalem, to rituru mich mane Wuonwa osingore ni nomiu, ma usewinja ka awuoyo kuome;
5 Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim.”
nimar Johana nobatiso ji gi pi, to un bangʼ kinde manok ibiro batisou gi Roho Maler.”
6 Nato ga sabrani upitaše: “Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?”
Kuom mano, kane gisechokore kaachiel, negipenje niya, “Ruoth, kindeni ema ibiro duogo pinyruoth e lwet jo-Israel koso?”
7 On im odgovori: “Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti.
Nodwokogi niya, “Ok en wachu mar ngʼeyo ndalo kata kinde ma Wuoro oseketo gi tekone owuon.
8 Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.”
To ubiro yudo teko ka Roho Maler obiro kuomu; kendo unubed joneno maga ei Jerusalem kendo ei Judea duto gi Samaria, kod tungʼ piny gi tungʼ piny.”
9 Kada to reče, bi uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima.
Bangʼ wacho mano, nokawe motere e polo, mana ka ginene, kendo polo noime mi olalnegi, makoro ne ok ginyal nene.
10 I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći
Kane oyudo pod gichomo wengegi e polo, ka gingʼiyo kaka odhi, apoya nono, negipo ka ji ariyo morwako lewni marochere ochungʼ bathgi.
11 i rekoše im: “Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo.”
Jogi nowachonegi niya, “Jo-Galili, angʼo momiyo uchungʼ ka ungʼiyo polo? Yesu owuon-ni, makoro osegol kuomu oter e polo, biro duogo kendo, mana kaka usenene kodhino.”
12 Onda se vratiše u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu Jeruzalema, udaljeno jedan subotni hod.
Bangʼ mano joote nowuok modok Jerusalem, ka gia ewi got miluongo ni Zeituni, ma en kama bor madirom kilomita achiel koa Jerusalem.
13 I pošto uđu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev -
Kane gichopo, negidhi nyaka kama negidakie, ei ot man malo ewi gorofa. Joma ne ni kanyo ne gin: Petro gi Johana, Jakobo gi Andrea; Filipo gi Thoma, Bartholomayo gi Mathayo, Jakobo wuod Alfayo, gi Simon ja-Zilote, kod Judas wuod Jakobo.
14 svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom.
Giduto ne gin e achiel ka ginano e lamo, kaachiel gi mon moko, kod Maria min Yesu gi owete Yesu.
15 U one dane ustade Petar među braćom - a bijaše sakupljenog naroda oko sto i dvadeset duša - i reče:
E kindeno Petro nochungʼ e kind joma oyie (mane nyalo romo ji mia gi piero ariyo)
16 “Braćo! Trebalo je da se ispuni Pismo što ga na usta Davidova proreče Duh Sveti o Judi koji bijaše vođa onih što uhvatiše Isusa.
mi nowachonegi niya, “Owetena, Ndiko nyaka ne chop kare, mana kaka Roho Maler nohulo chon gi dho Daudi, kuom Judas mane otelo ni joma nomako Yesu.
17 A Juda se ubrajao među nas i imao udio u ovoj službi.
Chutho, Judas ne en achiel kuomwa, kendo en bende ne en-gi kare e tichwani.”
18 On, eto, steče predio cijenom nepravednosti pa se stropošta, raspuče po sredini i razli mu se sva utroba.
Judas nongʼiewo lowo gi pesa mane oyudo kuom richone, to kanyo ema noruomboree piny, kendo bund iye nobarore mi nyimbi iye opukore oko.
19 I svim je Jeruzalemcima znano da se onaj predio njihovim jezikom zove Akeldama, to jest Predio smrti.
Ji duto mane ni Jerusalem nowinjo wachno, mine giluongo puodhono gi dhogi ni Akeldama, ma tiende ni, Puoth Remo.
20 Pisano je doista u Knjizi psalama: Njegova kuća nek opusti, nek ne bude stanovnika u njoj! Njegovo nadgledništvo nek dobije drugi!
Petro nodhi nyime kawacho niya, “Ondik e Kitap Zaburi kama: “‘Mad miechgi dongʼ gunda; ngʼato angʼata kik yiene dag e iye,’ kendo ondik niya, “‘Mad ngʼat machielo kaw tije.’
21 Jedan dakle od ovih ljudi što bijahu s nama za sve vrijeme što je među nama živio Gospodin Isus -
Kuom mano, ber mondo wayier ngʼato achiel e kind joma osebedo kodwa, chakre kinde mane Ruoth Yesu ochako bedo kodwa nyaka chop kinde mane okawe e dierwa.
22 počevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bi uzet od nas - treba da bude svjedokom njegova uskrsnuća.
Ngʼatno nyaka bed ngʼat mane nitie chakre ndalo Johana Ja-batiso nyaka odiechiengʼ mane okaw Yesu ogol e dierwa. Nimar achiel kuom jogi nyaka bed janeno kuom chierne kaachiel kodwa.”
23 I postaviše dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao se Just, i Matiju.
Eka negichiwo nying ji ariyo: Josef miluongo ni Barsaba (ma bende niluongo ni Justo) kod Mathias.
24 Onda se pomoliše: “Ti, Gospodine, poznavaoče svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao
Bangʼe ne gilemo niya, “Ruoth, ingʼeyo chuny ji duto. Nyiswae kuom ji ariyogi ngʼat miseyiero
25 da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto.”
mondo okaw tich mar bedo jaote mane Judas ojwangʼo oweyo kane odhi kare mane ochanne.”
26 Onda baciše kocke i kocka pade na Matiju; tako bi pribrojen jedanaestorici apostola.
Eka negigoyo ombulu, kendo ombulu nolwar kuom Mathias. Omiyo nomede kuom joote apar gachiel mamoko.

< Djela apostolska 1 >