2 Samuelova 22
1 David upravi Jahvi riječi ove pjesme u dan kad ga je Jahve izbavio iz ruku svih njegovih neprijatelja i iz ruke Šaulove.
Tinaro’ i Davide am’ Iehovà ty onin-tsabo toy amy andro nandrombaha’ Iehovà aze am-pità’ o rafelahi’e iabio naho am-pità’ i Saoley;
2 Pjevao je: “Jahve, hridino moja, utvrdo moja, spase moj;
le hoe re: Lamilamiko t’Iehovà; ty fitsolohako, naho ty mpandrombak’ ahy.
3 Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, spasenje moje, tvrđavo moja! Ti me izbavljaš od nasilja.
T’i Andrianañahare lamilamiko, Ie ty fipalirako, ty fikalan-defoko, ty tsìfam-pandrombahañe ahy, ty fitalakesañ-aboko, naho ty fiampirako; t’i Mpandrombak’ ahy, Ihe ro mamotsots’ ahy amo hotakotakeo.
4 Zazvat ću Jahvu hvale predostojna i od dušmana bit ću izbavljen.
Rengèñe, hoe ty koiko, t’Iehovà, fa hinaha’e amo rafelahikoo.
5 Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne,
Nandipotse ahy o onjan-kavilasio, nañoridañe ahy ty fisorotombaha’ i Beliale.
Mivandibanditse amako o vahoran-tsikeokeokeo; miatreatre ahy o fandrim-pihomahañeo. (Sheol h7585)
7 u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Doma zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije.
Ie niampoheke le nikanjy Iehovà, eka, kinanjiko t’i Andrianañahareko; le jinanji’e an-kivoho’e ao ty feoko, vaho nimoake amo ravembia’eo ty fitoreoko.
8 I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji nebesa, pokrenuše se, jer On gnjevom planu.
Nanginikinike naho niozoñozoñe ty tane toy niezeñezeñe o fahan-dikerañeo; nañondrañe ty amy haviñera’ey.
9 Iz nosnica mu dim se diže, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje živo od njega plamsa.
Nionjoñe boak’ am-piantsona’e ty hatoeñe; afo nahaforototo ty hirik’ am-palie’e ao; foroha mirekake ty boak’ ama’e.
10 On nagnu nebesa i siđe, pod nogama oblaci mu mračni.
Nampivokoke o likerañeo re vaho nizotso; ieñe nimoromoroñe ty ambane fandia’eo.
11 Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi.
Nijoñe ambone kerobe eo re le nitiliñe, nitalakeseñe ambone’ o elan-tiokeo.
12 Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim,
Nampiarikatohe’e ama’e ty ieñe manahake t’ie kibohotse, rano mainte naho rahoñe migobo’ i likerañey.
13 od bljeska pred licem njegovim užga se ugljevlje plameno.
Ty fireandrea’ i fiatrefa’ey ty nahaviañañe vaen’ afo.
14 Jahve s neba zagrmje, Svevišnjega glas se ori.
Nangotroke boak’ andikerañe ao t’Iehovà, tinolo’ i Andindimoneñey fiarañanañañe.
15 Odape strijele i dušmane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori.
Nañiririña’e ana-pale, hampibaibay; helatse, hampitsobore iareo.
16 Morska dna se pokazaše, i temelji svijeta postaše goli od strašne prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova.
Niboak’ amy zao o goledon-driakeo, piniopioke o faha’ ty tane toio ami’ty fañendaha’ Iehovà, amy fikofò’ o fiantsoña’eoy.
17 On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi.
Nahiti’e boak’ an-dikerañe ao ty fità’e, rinambe’e iraho, tinari’e boak’ añ’antara bey ao;
18 Od protivnika moćnog mene oslobodi, od dušmana mojih jačih od mene.
Rinomba’e amo rafelahiko maozatseo, amo malaiñ’ahio, amy t’ie nifatratse te amako.
19 Navališe na me u dan zlosretni, ali me Jahve zaštiti,
Niatreatre ahy iereo añ’andron-kankàñe; fe nirampiako t’Iehovà.
20 na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio.
Nasese’e mb’an-toetse mangadagadamb’eo rinomba’e iraho amy te mahafale aze.
21 Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po čistoći ruku mojih on me nagradi,
Tinambe’ Iehovà ty havañonako, ty falion-tañako ty nanolora’e ahy.
22 jer čuvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih.
Toe nifaharako o lala’ Iehovào, vaho tsy nitsile an-kelok’ aman’ Añahareko.
23 Odredbe njegove sve su mi pred očima, zapovijedi njegove nisam odbacio,
Tañatrefako eo iaby o fepè’eo, le tsy nisitaheko o fañè’eo.
24 do srži odan njemu sam bio, čuvam se grijeha svakoga.
Nigahiñe añatrefa’e eo iraho, vaho nilie-batañe tsy handilatse.
25 Jahve mi po pravdi mojoj vrati, čistoću ruku mojih vidje.
Aa le tinambe’ Iehovà i havantañakoy, ty haliovako am-pihaino’eo.
26 S prijateljem ti si prijatelj, poštenu poštenjem uzvraćaš.
O mpitretrèo ro tretreze’o, vañon-dRehe amo vañoñeo.
27 S čovjekom čistim ti si čist, a lukavca izigravaš,
Amo malio arofoo irehe ro ki’e, fe o mengokeo ro helofe’o.
28 jer narodu poniženu spasenje donosiš a ponižavaš oči ohole.
Rombahe’o o mpisotrio; fe amo mpitrotroabokeo o fihaino’oo, hamotsaha’o.
29 Jahve, ti moju svjetiljku užižeš, Bože, tminu moju obasjavaš:
Ihe ro failoko, ry Iehovà; hazavae’ Iehovà o faiekoo.
30 s tobom udaram na čete dušmanske, s Bogom svojim preskačem zidine.
Ihe ty nañoridañako ty firimboñañe, i Andrianañaharekoy ty nanganihako kijoly.
31 Savršeni su puti Gospodnji, i riječ je Jahvina ognjem kušana. on je štit svima, samo on, koji se k njemu utječu.
I Andrianañahare: vantañe i lala’ey; niventeseñe ty Tsara’ Iehovà; fikalan-defoñe re amy ze hene mitsolok’ ama’e.
32 Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga našega?
Fa ia t’i Andrianañahare naho tsy Iehovà? vaho ia ty Lamilamy naho tsy i Andrianañaharentikañe?
33 Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran.
T’i Andrianañaharem-pipalirako fatratse; i mampavantañe i liakoiy;
34 Noge mi dade brze ko u košute i postavi me na visine sigurne,
Ie manao o tombokoo ho tombom-panaloke, vaho mamotrak’ ahy an-kaboañe eo.
35 ruke mi za borbu uvježba i mišice da luk mjedeni napinju.
Ie mañòke o tañakoo hialy, hampibitsohan-tañako ty fale torisìke.
36 Daješ mi štit svoj koji spasava, tvoja me brižljivost uzvisi.
Fa natolo’o ahy ka ty fikalan-defom-pandrombahañe; vaho nampitoabotse ahy o fañisoha’oo.
37 Pouzdanje daješ mom koraku, i noge mi više ne posrću.
Nampangadagadañe’o ty liako; tsy hititititike o ongokoo.
38 Pognah svoje dušmane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne uništih.
Fa hinorìdako o rafelahikoo, vaho narotsako; tsy nimpoly iraho ampara’ te finongoko.
39 Obaram ih, ne mogu se dići, padaju, pod nogama mi leže.
Nagedrako iereo vaho trinabotraboko tsy hitroatse; nikorovok’ ambane tomboko eo.
40 Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloži.
Fa nampidiañe’o haozarañe amy hotakotakey iraho; fa nampiambanè’o amako o nitroatse amakoo.
41 Ti dušmane moje u bijeg natjera, i rasprših one koji su me mrzili.
Natolo’o ahy ka ty hàto’ o rafelahikoo, haitoako amako o malaiñ’ ahio.
42 Vapiju u pomoć, nikog da pomogne, vapiju Jahvi - ne odaziva se.
Nipay iereo, fe tsy amam-pandrombake; amy Iehovà, f’ie tsy nanoiñe.
43 Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih ko blato na putu.
Aa le dinemodemoko ho pilipito’e iereo manahake ty debo’ ty tane toy, linialiako hoe fotak’ an-dalañe eo, toe linialiako ambane.
44 Ti me §izbavÄi od bune u mom narodu, postavi me glavarom pogana, puk koji ne poznavah služi mi.
Ie rinomba’o am-pikitrohan-drati’ ondatikoo; nambena’o ho mpiaolo’ o kilakila’ ondatio; mitoroñe ahy ondaty tsy nahafohiñe ahio.
45 Svaki moj šapat pokorno on sluša. Sinovi tuđinci meni laskaju,
Mifimpìñe aoloko eo o anan-drenetaneo; ie vaho mahajanjiñe ahy, le mivohotse.
46 sinovi tuđinski gube srčanost izlaze dršćuć iz svojih utvrda.
Mitsilofìñe o anan’ ambahinio, ie minevenevetse boak’ am-piampira’eo.
47 Živio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Veloñe t’Iehovà; andriañeñe i Lamilamikoy; onjoneñe t’i Andrianañahare, lamilamim-pandrombahako.
48 Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava.
I Andrianañahare ro mpamale-fate ho ahy, mamotsake ondatio ho ambaneko.
49 Od dušmana me mojih izbavljaš i nad protivnike me moje izdižeš, ti mene od čovjeka silnika spasavaš.
I mamotsotse ahy amo rafelahikooy; eka onjone’o ambone’ o mitroatse amakoo; haha’o ami’ty ‘ndaty mitrotrofiake.
50 Zato te slavim, Jahve, među pucima i psalam pjevam tvome Imenu:
Aa le hañandriañe Azo iraho, ry Iehovà, amo kilakila’ ondatio, vaho ho bangoeko an-tsabo ty tahina’o.
51 umnožio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke.”
Hafatraram-pipaliram- pandrombahan-dRe amy mpanjaka’ey; ferenaiña’e i noriza’ey, i Davide naho i tiri’ey, nainai’e kitro añ’afe’e
