< 2 Korinčanima 5 >
1 Znamo doista: ako se razruši naš zemaljski dom, šator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima. (aiōnios )
ⲁ̅ⲧⲛⲥⲟⲟⲩⲛ ⲅⲁⲣ ϫⲉ ⲉⲣϣⲁⲛ ⲡⲏⲓ ⲙⲡⲉⲛⲙⲁ ⲛϣⲱⲡⲉ ⲛⲧⲉ ⲡⲕⲁϩ ⲃⲱⲗ ⲉⲃⲟⲗ ⲟⲩⲛⲧⲁⲛ ⲙⲙⲁⲩ ⲛⲟⲩⲕⲱⲧ ⲉⲃⲟⲗ ϩⲓⲧⲙ ⲡⲛⲟⲩⲧⲉ ⲟⲩⲏⲉⲓ ⲛⲁⲧⲙⲟⲩⲛⲅ ⲛϭⲓϫ ϣⲁ ⲉⲛⲉϩ ϩⲛ ⲙⲡⲏⲟⲩⲉ (aiōnios )
2 U ovome doista stenjemo i čeznemo da se povrh njega zaodjenemo svojim nebeskim obitavalištem;
ⲃ̅ⲕⲁⲓⲅⲁⲣ ⲧⲛⲁϣⲁϩⲟⲙ ϩⲙ ⲡⲁⲓ ⲉⲛⲟⲩⲉϣϯ ϩⲓⲱⲱⲛ ⲙⲡⲉⲛⲙⲁ ⲛϣⲱⲡⲉ ⲡⲉⲃⲟⲗ ϩⲛ ⲧⲡⲉ
3 dakako, ako se nađemo obučeni, ne goli.
ⲅ̅ⲉϣϫⲉ ⲉⲛϣⲁⲛⲧⲁⲁϥ ⲟⲛ ϩⲓⲱⲱⲛ ⲛⲥⲉⲛⲁϩⲉ ⲉⲣⲟⲛ ⲁⲛ ⲉⲛⲕⲏⲕⲁϩⲏⲩ
4 Da, i mi koji smo u ovom šatoru, stenjemo opterećeni jer nećemo da budemo svučeni, nego da se još obučemo da život iskapi što je smrtno.
ⲇ̅ⲕⲁⲓⲅⲁⲣ ⲁⲛⲟⲛ ⲉⲛϩⲙ ⲡⲉⲉⲓⲙⲁ ⲛϣⲱⲡⲉ ⲧⲛⲁϣⲁϩⲟⲙ ⲉⲩⲃⲁⲣⲓ ⲙⲙⲟⲛ ⲉϫⲙⲡ ⲉⲧⲉⲛⲧⲛⲟⲩⲉϣ ⲕⲁⲁⲛ ⲕⲁϩⲏⲩ ⲙⲙⲟϥ ⲁⲛ ⲁⲗⲗⲁ ⲉϯ ϩⲓⲱⲱϥ ϫⲉⲕⲁⲥ ⲉⲩⲉⲱⲙⲕ ⲙⲡⲉϣⲁϥⲙⲟⲩ ⲉⲃⲟⲗ ϩⲓⲧⲙ ⲡⲱⲛϩ
5 A zato nas je sazdao Bog - on koji nam dade zalog Duha.
ⲉ̅ⲡⲉⲛⲧⲁϥⲣϩⲱⲃ ⲇⲉ ⲉⲣⲟⲛ ⲉⲡⲁⲓ ⲡⲉ ⲡⲛⲟⲩⲧⲉ ⲡⲉⲛⲧⲁϥϯ ⲛⲁⲛ ⲙⲡⲁⲣⲏⲃ ⲙⲡⲉⲡⲛⲁ
6 Uvijek smo stoga puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina.
ⲋ̅ⲉⲛⲧⲏⲕ ϭⲉ ⲛϩⲏⲧ ⲛⲟⲩⲟⲉⲓϣ ⲛⲓⲙ ⲁⲩⲱ ⲉⲛⲥⲟⲟⲩⲛ ϫⲉ ⲉⲛϣⲟⲟⲡ ϩⲙ ⲡⲥⲱⲙⲁ ⲧⲛⲙⲡⲃⲟⲗ ⲙⲡϫⲟⲉⲓⲥ
7 Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju.
ⲍ̅ⲉⲛⲙⲟⲟϣⲉ ⲅⲁⲣ ϩⲓⲧⲛ ⲟⲩⲡⲓⲥⲧⲓⲥ ϩⲓⲧⲛ ⲟⲩⲛⲁⲩ ⲁⲛ
8 Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina.
ⲏ̅ⲧⲛⲧⲏⲕ ⲛϩⲏⲧ ⲁⲩⲱ ⲉϩⲛⲁⲛ ⲛϩⲟⲩⲟ ⲉⲉⲓ ⲉⲃⲟⲗ ϩⲙ ⲡⲥⲱⲙⲁ ⲉⲃⲱⲕ ϩⲁⲧⲙ ⲡϫⲟⲉⲓⲥ
9 Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni.
ⲑ̅ⲉⲧⲃⲉ ⲡⲁⲓ ϭⲉ ⲧⲛⲣⲟⲟⲩⲧ ⲉⲓⲧⲉ ⲉⲛϩⲙ ⲡⲥⲱⲙⲁ ⲉⲓⲧⲉ ⲉⲛⲙⲡⲉϥⲃⲟⲗ ⲉⲧⲣⲉⲛϣⲱⲡⲉ ⲉⲛⲣⲁⲛⲁϥ
10 Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.
ⲓ̅ϩⲁⲡⲥ ⲅⲁⲣ ⲉⲧⲣⲉⲛⲟⲩⲱⲛϩ ⲉⲃⲟⲗ ⲧⲏⲣⲛ ⲙⲡⲉⲙⲧⲟ ⲉⲃⲟⲗ ⲙⲡⲃⲏⲙⲁ ⲙⲡⲉⲭⲥ ϫⲉⲕⲁⲥ ⲉⲣⲉⲡⲟⲩⲁ ⲡⲟⲩⲁ ϫⲓ ⲛⲉⲃⲟⲗ ϩⲓⲧⲙ ⲡⲉϥⲥⲱⲙⲁ ⲡⲣⲟⲥ ⲛⲉⲛⲧⲁϥⲁⲁⲩ ⲉⲓⲧⲉ ⲁⲅⲁⲑⲟⲛ ⲉⲓⲧⲉ ⲡⲉⲑⲟⲟⲩ
11 Prožeti dakle strahom Gospodnjim uvjeravamo ljude; razotkriveni smo Bogu, a nadam se - i vašim savjestima.
ⲓ̅ⲁ̅ⲉⲛⲥⲟⲟⲩⲛ ϭⲉ ⲛⲑⲟⲧⲉ ⲙⲡϫⲟⲉⲓⲥ ⲧⲛⲡⲓ ⲑⲉ ⲛⲛⲣⲱⲙⲉ ⲧⲛⲟⲩⲟⲛϩ ⲇⲉ ⲉⲃⲟⲗ ⲙⲡⲛⲟⲩⲧⲉ ϯϩⲉⲗⲡⲓⲍⲉ ⲇⲉ ϫⲉ ⲁⲓⲟⲩⲱⲛϩ ⲟⲛ ⲉⲃⲟⲗ ϩⲛ ⲛⲉⲧⲛϩⲏⲧ
12 Ne preporučujemo vam opet sami sebe, nego vam dajemo prigodu ponositi se nama, da imate odgovor za one koji se diče licem, a ne srcem.
ⲓ̅ⲃ̅ⲛⲛⲉⲛⲥⲩⲛϩⲓⲥⲧⲁ ⲅⲁⲣ ⲙⲙⲟⲛ ⲛⲏⲧⲛ ⲁⲛ ⲁⲗⲗⲁ ⲉⲛϯ ⲛⲏⲧⲛ ⲛⲟⲩⲁⲫⲟⲣⲙⲏ ⲛϣⲟⲩϣⲟⲩ ϩⲁⲣⲟⲛ ϫⲉⲕⲁⲥ ⲉⲧⲉⲧⲛⲉⲕⲁⲁⲥ ⲛⲏⲧⲛ ⲛⲛⲁϩⲣⲛ ⲛⲉⲧϣⲟⲩϣⲟⲩ ⲙⲙⲟⲟⲩ ϩⲙ ⲡϩⲟ ϩⲙ ⲡϩⲏⲧ ⲁⲛ
13 Doista, ako bijasmo “izvan sebe” - Bogu bijasmo; ako li “pri sebi” - vama bijasmo.
ⲓ̅ⲅ̅ⲉⲓⲧⲉ ⲅⲁⲣ ⲉϣϫⲉ ⲁⲛⲡⲱϣⲥ ⲛⲧⲁⲛⲡⲱϣⲥ ⲙⲡⲛⲟⲩⲧⲉ ⲉⲓⲧⲉ ⲉϣϫⲉ ⲡⲉⲛϩⲏⲧ ⲥⲙⲟⲛⲧ ⲉϥⲥⲙⲟⲛⲧ ⲛⲏⲧⲛ
14 Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe;
ⲓ̅ⲇ̅ⲧⲁⲅⲁⲡⲏ ⲅⲁⲣ ⲙⲡⲉⲭⲥ ⲁⲙⲁϩⲧⲉ ⲙⲙⲟⲛ ⲉⲁⲛⲕⲣⲓⲛⲉ ⲙⲡⲁⲓ ϫⲉ ⲉϣϫⲉ ⲁⲟⲩⲁ ⲙⲟⲩ ϩⲁⲣⲟⲟⲩ ⲧⲏⲣⲟⲩ ⲁⲣⲁ ⲁⲡⲧⲏⲣϥ ⲙⲟⲩ
15 i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu.
ⲓ̅ⲉ̅ⲁⲩⲱ ⲛⲧⲁϥⲙⲟⲩ ϩⲁⲣⲟⲟⲩ ⲧⲏⲣⲟⲩ ϫⲉⲕⲁⲥ ⲛⲉⲧⲟⲛϩ ⲛⲛⲉⲩⲱⲛϩ ϭⲉ ⲛⲁⲩ ⲁⲗⲗⲁ ⲙⲡⲉⲛⲧⲁϥⲙⲟⲩ ϩⲁⲣⲟⲟⲩ ⲁⲩⲱ ⲁϥⲧⲱⲟⲩⲛ
16 Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako više ne poznajemo.
ⲓ̅ⲋ̅ϩⲱⲥⲧⲉ ⲁⲛⲟⲛ ϫⲓⲛ ⲧⲉⲛⲟⲩ ⲛⲧⲛⲥⲟⲟⲩⲛ ⲁⲛ ⲛⲗⲁⲁⲩ ⲕⲁⲧⲁ ⲥⲁⲣⲝ ⲉϣϫⲉ ⲁⲛⲥⲟⲩⲛ ⲡⲉⲭⲥ ⲟⲛ ⲕⲁⲧⲁ ⲥⲁⲣⲝ ⲁⲗⲗⲁ ⲧⲉⲛⲟⲩ ⲛⲧⲛⲥⲟⲟⲩⲛ ⲙⲙⲟϥ ⲁⲛ
17 Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!
ⲓ̅ⲍ̅ϩⲱⲥⲧⲉ ⲡⲉⲧϩⲙ ⲡⲉⲭⲥ ⲟⲩⲥⲱⲛⲧ ⲛⲃⲣⲣⲉ ⲡⲉ ⲁⲛⲁⲣⲭⲁⲓⲟⲛ ⲟⲩⲉⲓⲛⲉ ⲉⲓⲥ ϩⲏⲏⲧⲉ ⲁϩⲉⲛⲃⲣⲣⲉ ϣⲱⲡⲉ
18 A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja.
ⲓ̅ⲏ̅ⲡⲧⲏⲣϥ ⲇⲉ ϩⲉⲛⲉⲃⲟⲗ ⲙⲡⲛⲟⲩⲧⲉ ⲛⲉ ⲡⲁⲓ ⲉⲛⲧⲁϥϩⲟⲧⲡⲛ ⲛⲁϥ ϩⲓⲧⲙ ⲡⲉⲭⲥ ⲁⲩⲱ ⲁϥϯ ⲛⲁⲛ ⲛⲧⲇⲓⲁⲕⲟⲛⲓⲁ ⲙⲡϩⲱⲧⲡ
19 Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja.
ⲓ̅ⲑ̅ϫⲉ ⲛⲉⲣⲉⲡⲛⲟⲩⲧⲉ ϩⲙ ⲡⲉⲭⲥ ⲉϥϩⲱⲧⲡ ⲛⲁϥ ⲙⲡⲕⲟⲥⲙⲟⲥ ⲉⲛϥⲱⲡ ⲁⲛ ⲉⲣⲟⲟⲩ ⲛⲛⲉⲩⲛⲟⲃⲉ ⲁⲩⲱ ⲉⲁϥⲕⲱ ϩⲣⲁⲓ ⲛϩⲏⲧⲛ ⲙⲡϣⲁϫⲉ ⲙⲡϩⲱⲧⲡ
20 Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!
ⲕ̅ⲉⲛⲟ ϭⲉ ⲛϥⲁⲓϣⲓⲛⲉ ϩⲁ ⲡⲉⲭⲥ ϩⲱⲥ ⲉⲣⲉⲡⲛⲟⲩⲧⲉ ⲥⲟⲡⲥ ⲉⲃⲟⲗ ϩⲓⲧⲟⲟⲧⲛ ⲧⲛⲥⲟⲡⲥ ϩⲁ ⲡⲉⲭⲥ ϩⲱⲧⲡ ⲉⲡⲛⲟⲩⲧⲉ
21 Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu.
ⲕ̅ⲁ̅ⲡⲉⲧⲉⲙⲡϥⲥⲟⲩⲛ ⲛⲟⲃⲉ ⲁϥⲁⲁϥ ⲛⲛⲟⲃⲉ ϩⲁⲣⲟⲛ ϫⲉⲕⲁⲥ ⲛⲧⲱⲧⲛ ⲉⲧⲉⲧⲛⲉϣⲱⲡⲉ ⲛⲇⲓⲕⲁⲓⲟⲥⲩⲛⲏ ⲙⲡⲛⲟⲩⲧⲉ ϩⲣⲁⲓ ⲛϩⲏⲧϥ