1 Solunjanima 2
1 Sami doista znate, braćo: naš dolazak k vama nije bio uzaludan.
For, britheren, ye witen oure entre to you, for it was not veyn;
2 Naprotiv, i pošto smo, kako znate, u Filipima trpjeli i bili pogrđeni, odvažismo se u Bogu našemu iznijeti vam, uz tešku borbu, evanđelje Božje.
but first we suffriden, and weren punyschid with wrongis, as ye witen in Filippis, and hadden trust in oure Lord, to speke to you the gospel of God in myche bisynesse.
3 Uistinu, naše poticanje ne proistječe iz zablude, ni nečistoće, ni prijevare,
And oure exortacioun is not of errour, nether of vnclennesse, nether in gile,
4 nego kako je Bog prosudio povjeriti nam evanđelje, tako ga i navješćujemo - ne kao da želimo ugoditi ljudima, nego Bogu koji prosuđuje srca naša.
but as we ben preued of God, that the gospel of God schulde be takun to vs, so we speken; not as plesynge to men, but to God that preueth oure hertis.
5 Nikada se zaista kako znate, ne poslužismo ni laskavom riječju ni - Bog nam je svjedok - prikrivenom pohlepom.
For nether we weren ony tyme in word of glosing, as ye witen, nether in occasioun of auerise; God is witnesse; nether sekinge glorie of men,
6 Niti smo od ljudi iskali slavu - ni od vas, ni od drugih -
nether of you,
7 premda smo se mogli nametnuti kao Kristovi apostoli. Ali bili smo među vama nježni kao majka što hrani i njeguje svoju djecu.
nether of othere, whanne we, as Cristis apostlis, miyten haue be in charge to you. But we weren maad litle in the myddil of you, as if a nursche fostre hir sones;
8 Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše jer ste nam omiljeli.
so we desiringe you with greet loue, wolden haue bitake to you, not oneli the gospel of God, but also oure lyues, for ye ben maad most dereworthe to vs.
9 Sjećate se doista, braćo, našega truda i napora. Propovijedali smo vam evanđelje Božje i radili noću i danju da ne bismo opteretili koga od vas.
For, britheren, ye ben myndeful of oure trauel and werynesse; we worchiden nyyt and day, that we schulden not greue ony of you, and prechiden to you the euangelie of God.
10 Svjedoci ste vi i Bog kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama, vjernicima.
God and ye ben witnessis, hou holili, and iustli, and with outen pleynt, we weren to you that bileueden.
11 Kao što znate, svakoga smo od vas kao otac svoju djecu,
As ye witen, hou we preyeden you, and coumfortiden ech of you, as the fadir hise sones,
12 poticali, sokolili i zaklinjali da živite dostojno Boga koji vas pozva u svoje kraljevstvo i slavu.
and we han witnessid, that ye schulden go worthili to God, that clepide you in to his kingdom and glorie.
13 Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu što ste, kad od nas primiste riječ poruke Božje, primili ne riječ ljudsku, nego kakva uistinu jest, riječ Božju koja i djeluje u vama, vjernicima.
Therfor we doon thankingis to God with outen ceessyng. For whanne ye hadden take of vs the word `of the heryng of God, ye token it not as the word of men, but as `it is verili, the word of God, that worchith in you that han bileued.
14 Doista, vi ste, braćo, postali nasljedovatelji crkava Božjih koje su u Judeji u Kristu Isusu: i vi isto trpite od svojih suplemenika što i oni od Židova,
For, britheren, ye ben maad foleweris of the chirchis of God, that ben in Jude, in Crist Jhesu, for ye han suffrid the same thingis of youre euene lynagis, as thei of the Jewis.
15 koji su i Gospodina Isusa i proroke ubili, i nas progonili, te Bogu ne ugađaju i svim se ljudima protive
Whiche slowen bothe the Lord Jhesu and the profetis, and pursueden vs, and thei plesen not to God, and thei ben aduersaries to alle men;
16 kad nam priječe propovijedati poganima da se spase, da bi tako u svako vrijeme navršili mjeru zlodjela svojih. Ali sručio se na njih konačni gnjev.
forbedinge vs to speke to hethene men, that thei be maad saaf, that thei fille her synnes euere more; for the wraththe of God cam on hem in to the ende.
17 A mi, braćo, pošto smo za kratko vrijeme ostali bez vas - licem, ne srcem - brže se bolje, u silnoj čežnji, požurismo ugledati vaše lice.
And, britheren, we desolat fro you for a tyme, bi mouth and in biholding, but not in herte, han hiyed more plenteuousli to se youre face with greet desir.
18 Zaista, htjedosmo k vama - ja, Pavao, i jednom i dvaput - ali nas je spriječio Sotona.
For we wolden come to you, yhe, Y Poul, onys and eftsoone, but Sathanas lettide vs.
19 Ta tko li će biti naša nada, radost ili vijenac dični - zar možda ne i vi? - pred Gospodinom našim Isusom o njegovu Dolasku?
For whi what is oure hope, or ioye, or coroun of glorie? Whether ye ben not bifore oure Lord Jhesu Crist in his comyng?
20 Vi ste doista slava naša i radost!
For ye ben oure glorie and ioye.
