< 1 Solunjanima 2 >

1 Sami doista znate, braćo: naš dolazak k vama nije bio uzaludan.
Manuca rhoek namamih loh na ming uh, nangmih taengah ka kunnah te a tlongtlai la a om moenih.
2 Naprotiv, i pošto smo, kako znate, u Filipima trpjeli i bili pogrđeni, odvažismo se u Bogu našemu iznijeti vam, uz tešku borbu, evanđelje Božje.
Na ming uh vanbangla Philipi ah ka yook uh tih n'neet uh dongah Pathen kah olthangthen te muep thingthuelnah khuiah nangmih taengah thui ham mamih kah Pathen rhangneh ka sayalh uh.
3 Uistinu, naše poticanje ne proistječe iz zablude, ni nečistoće, ni prijevare,
Kaimih kah thahphohnah tah tholhhiknah lamkah moenih, rhongingnah lamkah moenih, tuengkhuepnah nen moenih.
4 nego kako je Bog prosudio povjeriti nam evanđelje, tako ga i navješćujemo - ne kao da želimo ugoditi ljudima, nego Bogu koji prosuđuje srca naša.
Tedae Pathen lamloh a n'soepsoei tih n'tangnah vanbangla olthangthen he ka thui uh van. Hlang rhoek kah kolo ham pawt tih mamih kah thinko aka soepsoei Pathen kah kolo la ka thuiuh.
5 Nikada se zaista kako znate, ne poslužismo ni laskavom riječju ni - Bog nam je svjedok - prikrivenom pohlepom.
Palawhnah olka neh ka om uh noek moenih. Na ming uh vanbangla mueituengnah mailai neh halhkanah a om pawt khaw, Pathen tah laipai la om coeng.
6 Niti smo od ljudi iskali slavu - ni od vas, ni od drugih -
Hlang lamkah thangpomnah ka toem uh moenih. Nangmih lamkah moenih, hlang tloe lamkah bal moenih.
7 premda smo se mogli nametnuti kao Kristovi apostoli. Ali bili smo među vama nježni kao majka što hrani i njeguje svoju djecu.
Khrih kah caeltueih vanbangla hnorhih neh kan nan uh thai. Tedae a coeng thai atah cacun loh a ca rhoek a yuhyam bangla nangmih lakli ah cahmang la ka om uh.
8 Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše jer ste nam omiljeli.
Nangmih kah lungloeinah van bangla nangmih taengah Pathen kah olthangthen bueng pawt tih kaimih kah thintlo la na om uh coeng dongah hinglu khaw amah la doedan ham ka lungtlun uh.
9 Sjećate se doista, braćo, našega truda i napora. Propovijedali smo vam evanđelje Božje i radili noću i danju da ne bismo opteretili koga od vas.
Manuca rhoek, kaimih kah thakthaenah neh patangnah te poek uh. Nangmih taengah Pathen kah olthangthen ka hoe uh vaengah nangmih khat khaw thinrhih sak pawt ham khoyin khothaih bi ka saii uh.
10 Svjedoci ste vi i Bog kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama, vjernicima.
Nangmih neh Pathen tah laipai la na omuh. A cimcaih neh a dueng vanbangla aka tangnah nangmih taengah khaw cuemthuek lam ni ka om uh.
11 Kao što znate, svakoga smo od vas kao otac svoju djecu,
Na ming uh van te ta. Nangmih khat rhip te pa pakhat loh a ca rhoek a hloep bangla kan hloepuh.
12 poticali, sokolili i zaklinjali da živite dostojno Boga koji vas pozva u svoje kraljevstvo i slavu.
Nangmih te a ram neh thangpomnah khuila aka khue Pathen kah a tingtawk la na caeh uh ham nangmih te kan suem uh tih ka laipai uh.
13 Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu što ste, kad od nas primiste riječ poruke Božje, primili ne riječ ljudsku, nego kakva uistinu jest, riječ Božju koja i djeluje u vama, vjernicima.
He dongah khaw Pathen te phat ka uem uh bal. Kaimih lamkah olthang na doe uh te Pathen kah olka ni, hlang kah olka moenih. Tedae Pathen kah Ol la rhep a om dongah na doe uh. Te tah aka tangnah nangmih khuiah khaw tueng.
14 Doista, vi ste, braćo, postali nasljedovatelji crkava Božjih koje su u Judeji u Kristu Isusu: i vi isto trpite od svojih suplemenika što i oni od Židova,
Manuca rhoek nangmih tah Judea ah aka om tih Khrih Jesuh ah Pathen hlangboel rhoek kah mueiloh la na om uh. Nangmih khaw amah pilnam lamloh amih Judah taengkah bangla amah la na patang uh.
15 koji su i Gospodina Isusa i proroke ubili, i nas progonili, te Bogu ne ugađaju i svim se ljudima protive
Boeipa Jesuh neh tonghma rhoek te khaw a ngawn uh. Mamih khaw n'hnaemtaek uh. Pathen khaw a kolo uh pawh. Hlang boeih te khaw a kingkalh uh.
16 kad nam priječe propovijedati poganima da se spase, da bi tako u svako vrijeme navršili mjeru zlodjela svojih. Ali sručio se na njih konačni gnjev.
Amamih kah tholh te a tomthap taitu vanbangla namtom rhoek te daem saeh tila thui ham khaw kaimih te n'haek uh. Tedae amih te kosi loh a bawt duela a tlak thil coeng.
17 A mi, braćo, pošto smo za kratko vrijeme ostali bez vas - licem, ne srcem - brže se bolje, u silnoj čežnji, požurismo ugledati vaše lice.
Manuca rhoek aw kaimih he a tue khohnin kolkalh ham nangmih mikhmuh lamkah n'tuiphih uh coeng dae thinko ah m'phih uh moenih. Nangmih maelhmai hmuh ham bahoeng hoehhamnah neh ka haam uh khungdaeng coeng.
18 Zaista, htjedosmo k vama - ja, Pavao, i jednom i dvaput - ali nas je spriječio Sotona.
Te dongah nangmih taengah pawk ham ka ngaih uh. Kai Paul rhoerhoe vai hnavoei khaw ka cai dae Satan loh kaimih n'tomta.
19 Ta tko li će biti naša nada, radost ili vijenac dični - zar možda ne i vi? - pred Gospodinom našim Isusom o njegovu Dolasku?
Mamih kah ngaiuepnah neh omngaihnah neh hoemdamnah rhuisam tah unim? Jesuh amah a lonah dongah mamih Boeipa hmaiah nangmih van pawt nim?
20 Vi ste doista slava naša i radost!
Nangmih tah kaimih kah thangpomnah neh omngaihnah la na om uh.

< 1 Solunjanima 2 >