1 Korinčanima 13
1 Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.
Jodi moi manu aru sorgo duth khan laga bhasha pora koi, kintu moi logote morom nai koile, titia hoile ami to ekta hala kori thaka tina nisena ase nohoile bhi ekta awaj di thaka thali nisena ase.
2 Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam!
Aru jodi moi logote bhabobani laga bordan aru bujhi bole napara kotha aru sob bujhi jaa gyaan khan ase koile, aru jodi moi logote pahar ke hata bole para laga biswas ase, kintu jodi ami logote morom to nai, tinehoile ami to eku bhi nohoi.
3 I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo.
Aru jodi ami laga dhun sompoti khan sob bhag kori diye, aru jodi moi laga gaw ke boli nimite daan di diye, kintu ami logote morom nai koile, moi eku bhi labh nohobo.
4 Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se;
Morom to rukhibole pare aru norom ase; morom to suku najule; morom to phutani nadikhai, etu khong nohoi.
5 nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo;
Etu khechera nakore, etu nijor nimite nabisare, etu joldi ghusa nauthe, etu golti khan ke monte narakhe.
6 ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;
Etu adharmik kaam khan te khushi nakore, hoilebi hosa te khushi kore.
7 sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.
Etu sobke dhorjo kori bole pare, sob te biswas rakhe, sob asha rakhe, dukh digdar te dhorjo kori bole pare.
8 Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će.
Morom kitia bhi khotom nohoi. Kintu bhabobani khan laga bordan khan bhi sob khotom hoi jabo: alag kisim laga bhasha kori bole para laga bordan, aru gyaan laga bordan khan sob khotom hoi jabo.
9 Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje.
Kilekoile amikhan etu bhabobani aru gyaan ke pura najane aru adha kaam he kore.
10 A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično.
Kintu jitia pura thik thaka to ahibo, titia juntu khan pura nohoi, eitu khan sob khotom hoi jabo.
11 Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko.
Jitia moi bacha thakisele, moi bacha nisena kotha korise, moi bacha nisena bhabona korise, moi bacha nisena kaam kori thakise. Jitia moi dangor manu hoise, moi bacha nisena laga kaam khan sob chari dise.
12 Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!
Kilekoile etiya amikhan ayna te bhal pora sabole napare, kintu pichete usor pora ekjon-ekjon laga chehera sabole paribo. Etiya moi olop bhag he jane, kintu pichete moi pura jani jabo, jineka Isor pora amike pura janikena ase.
13 A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.
Kintu etu tinta to thaki jabo: biswas, asha aru morom. Kintu eitu khan majote sob pora dangor to morom ase.
