< 約伯記 22 >
Elifaz Temanac progovori tad i reče:
“Zar Bogu koristan može biti čovjek? TÓa tko je mudar, sebi samom koristi.
3 你為人公義,豈叫全能者喜悅呢? 你行為完全,豈能使他得利呢?
Zar je Svesilnom milost što si pravedan i zar mu je dobit što si neporočan?
Ili te zbog tvoje pobožnosti kara i zato se hoće s tobom parničiti?
Nije l' to zbog zloće tvoje prevelike i zbog bezakonja kojim broja nema?
6 因你無故強取弟兄的物為當頭, 剝去貧寒人的衣服。
Od braće si brao nizašto zaloge i s golih si ljudi svlačio haljine;
7 困乏的人,你沒有給他水喝; 飢餓的人,你沒有給他食物。
ti nisi žednoga vodom napojio, uskraćivao si kruh izgladnjelima;
otimao si od siromaha zemlju da bi na njoj svog nastanio ljubimca;
puštao si praznih ruku udovice i siročadi si satirao ruku.
Eto zašto tebe mreže sad sapinju, zašto te strahovi muče iznenadni.
Svjetlost ti mrak posta i ništa ne vidiš, vode su duboke tebe potopile.
Zar Bog nije u visini nebeskoj i zar zvijezdama tjeme on ne vidi?
13 你說:上帝知道甚麼? 他豈能看透幽暗施行審判呢?
Ali ti kažeš: 'Što Bog može znati? Kroz oblak tmasti zar što razabire?
Oblaci pogled njegov zaklanjaju, i rubom kruga on hoda nebeskog.'
TÓa kaniš li se drevnog držat' puta kojim su išli ljudi nepravedni?
16 他們未到死期,忽然除滅; 根基毀壞,好像被江河沖去。
Prije vremena nestadoše oni, bujica im je temelje raznijela.
17 他們向上帝說:離開我們吧! 又說:全能者能把我們怎麼樣呢?
Zborahu Bogu: 'Nas se ti ostavi! Što nam Svesilni učiniti može?'
18 哪知上帝以美物充滿他們的房屋; 但惡人所謀定的離我好遠。
A on im je dom punio dobrima makar do njega ne držahu ništa.
19 義人看見他們的結局就歡喜; 無辜的人嗤笑他們,
Videć' im propast, klikću pravednici, neporočni se njima izruguju:
20 說:那起來攻擊我們的果然被剪除, 其餘的都被火燒滅。
'Gle, propadoše protivnici naši, što od njih osta, vatra im proždrije!”
S Bogom ti se sprijatelji i pomiri, i vraćena će ti opet biti sreća.
22 你當領受他口中的教訓, 將他的言語存在心裏。
Ded prihvati Zakon iz njegovih usta, u srce svoje riječ njegovu usadi.
23 你若歸向全能者,從你帳棚中遠除不義, 就必得建立。
Ako se raskajan vratiš Svesilnome i nepravdu iz svog šatora odstraniš,
24 要將你的珍寶丟在塵土裏, 將俄斐的黃金丟在溪河石頭之間;
tad ćeš odbaciti zlato u prašinu i ofirsko blago u šljunak potočni.
Svesilni će postat' tvoje suho zlato, on će biti tvoje gomile srebrene.
Da, Svesilni bit će tvoje radovanje, i lice ćeš k Bogu dizati slobodno.
Molit ćeš mu se, i uslišat će tebe, ispunit ćeš što si mu zavjetovao.
28 你定意要做何事,必然給你成就; 亮光也必照耀你的路。
Što god poduzeo, sve će ti uspjeti, i putove će ti obasjavat' svjetlost.
29 人使你降卑,你仍可說:必得高升; 謙卑的人,上帝必然拯救。
Jer, on ponizuje ponos oholima, dok u pomoć smjernim očima pritječe.
30 人非無辜,上帝且要搭救他; 他因你手中清潔,必蒙拯救。
Iz nevolje on izbavlja nevinoga; i tebe će spasit' tvoje čiste ruke.”