傳道書 3
1 凡事都有定期， 天下萬務都有定時。
Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.
2 生有時，死有時； 栽種有時，拔出所栽種的也有時；
Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog.
3 殺戮有時，醫治有時； 拆毀有時，建造有時；
Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja; vrijeme rušenja i vrijeme građenja.
4 哭有時，笑有時； 哀慟有時，跳舞有時；
Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja.
5 拋擲石頭有時，堆聚石頭有時； 懷抱有時，不懷抱有時；
Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje.
6 尋找有時，失落有時； 保守有時，捨棄有時；
Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja.
7 撕裂有時，縫補有時； 靜默有時，言語有時；
Vrijeme deranja i vrijeme š§ijenja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja.
8 喜愛有時，恨惡有時； 爭戰有時，和好有時。
Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira.
9 這樣看來，做事的人在他的勞碌上有甚麼益處呢？
Koja je posleniku korist od njegovih napora?
10 我見上帝叫世人勞苦，使他們在其中受經練。
Razmišljam o mučnoj zadaći što je Bog zadade sinovima ljudskim.
11 上帝造萬物，各按其時成為美好，又將永生安置在世人心裏。然而上帝從始至終的作為，人不能參透。
Sve što on čini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Boga čini od početka do kraja.
12 我知道世人，莫強如終身喜樂行善；
Znam da nije druge sreće čovjeku osim da se veseli i čini dobro za svojega života.
13 並且人人吃喝，在他一切勞碌中享福，這也是上帝的恩賜。
I kad čovjek jede i pije i uživa u svojem radu, i to je Božji dar.
14 我知道上帝一切所做的都必永存；無所增添，無所減少。上帝這樣行，是要人在他面前存敬畏的心。
I znam da sve što Bog čini, čini za stalno. Tome se ništa dodati ne može niti mu se može oduzeti; a Bog čini tako da ga se boje.
15 現今的事早先就有了，將來的事早已也有了，並且上帝使已過的事重新再來。
Što biva, već bijaše, i što će biti, već je bilo; a Bog obnavlja što je prohujalo.
16 我又見日光之下，在審判之處有奸惡，在公義之處也有奸惡。
Još vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto pravednika zločinac.
17 我心裏說，上帝必審判義人和惡人；因為在那裏，各樣事務，一切工作，都有定時。
Zato rekoh u sebi: “Bog će suditi i pravedniku i zločincu, jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i čin.”
18 我心裏說，這乃為世人的緣故，是上帝要試驗他們，使他們覺得自己不過像獸一樣。
Još rekoh u sebi: “Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri.”
19 因為世人遭遇的，獸也遭遇，所遭遇的都是一樣：這個怎樣死，那個也怎樣死，氣息都是一樣。人不能強於獸，都是虛空。
Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost.
20 都歸一處，都是出於塵土，也都歸於塵土。
I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraćaju.
21 誰知道人的靈是往上升，獸的魂是下入地呢？
Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji?
22 故此，我見人莫強如在他經營的事上喜樂，因為這是他的分。他身後的事誰能使他回來得見呢？
Uviđam da čovjeku druge sreće nema osim radosti u svome djelu, jer to je ljudska sudbina. A tko će ga dovesti do toga da dozna što će biti poslije njega?
