< 傳道書 1 >
Misli Propovjednika, Davidova sina, kralja u Jeruzalemu.
2 傳道者說:虛空的虛空, 虛空的虛空,凡事都是虛空。
Ispraznost nad ispraznošću, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost!
3 人一切的勞碌, 就是他在日光之下的勞碌,有甚麼益處呢?
Kakva je korist čovjeku od svega truda njegova kojim se trudi pod suncem?
Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek ostaje.
Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi.
6 風往南颳,又向北轉, 不住地旋轉,而且返回轉行原道。
Vjetar puše na jug i okreće se na sjever, kovitla sad ovamo sad onamo i vraća se u novom vrtlogu.
7 江河都往海裏流,海卻不滿; 江河從何處流,仍歸還何處。
Sve rijeke teku u more i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vraćaju da ponovo počnu svoj tok.
8 萬事令人厭煩, 人不能說盡。 眼看,看不飽; 耳聽,聽不足。
Sve je mučno. Nitko ne može reći da se oči nisu do sita nagledale i uši dovoljno naslušale.
9 已有的事後必再有; 已行的事後必再行。 日光之下並無新事。
Što je bilo, opet će biti, i što se činilo, opet će se činiti, i nema ništa novo pod suncem.
10 豈有一件事人能指着說這是新的? 哪知,在我們以前的世代早已有了。
Ima li išta o čemu bi se moglo reći: “Gle, ovo je novo!” Sve je već davno prije nas postojalo.
11 已過的世代,無人記念; 將來的世代,後來的人也不記念。
Samo, od prošlosti ne ostade ni spomena, kao što ni u budućnosti neće biti sjećanja na ono što će poslije doći.
Ja, Propovjednik, bijah kralj nad Izraelom u Jeruzalemu.
13 我專心用智慧尋求、查究天下所做的一切事,乃知上帝叫世人所經練的是極重的勞苦。
I trudih se da mudrošću istražim i dokučim sve što biva pod nebom; o, kako mučnu zadaću zadade Bog sinovima ljudskim.
14 我見日光之下所做的一切事,都是虛空,都是捕風。
Vidjeh sve što se čini pod suncem: kakve li ispraznosti i puste tlapnje!
Što je krivo, ne može se ispraviti; čega nema, izbrojiti se ne može.
16 我心裏議論說:我得了大智慧,勝過我以前在耶路撒冷的眾人,而且我心中多經歷智慧和知識的事。
Rekoh onda sam sebi: “Gle, stekao sam veću mudrost nego bilo tko od mojih prethodnika u Jeruzalemu. Duh moj sabrao je golemu mudrost i znanje.”
17 我又專心察明智慧、狂妄,和愚昧,乃知這也是捕風。
Mudrost pomnjivo proučih, a tako i glupost i ludost, ali sam spoznao da je to pusta tlapnja.
18 因為多有智慧,就多有愁煩; 加增知識的,就加增憂傷。
Mnogo mudrosti - mnogo jada; što više znanja, to više boli.