传道书 3
1 凡事都有定期， 天下万务都有定时。
Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.
2 生有时，死有时； 栽种有时，拔出所栽种的也有时；
Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog.
3 杀戮有时，医治有时； 拆毁有时，建造有时；
Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja; vrijeme rušenja i vrijeme građenja.
4 哭有时，笑有时； 哀恸有时，跳舞有时；
Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja.
5 抛掷石头有时，堆聚石头有时； 怀抱有时，不怀抱有时；
Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje.
6 寻找有时，失落有时； 保守有时，舍弃有时；
Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja.
7 撕裂有时，缝补有时； 静默有时，言语有时；
Vrijeme deranja i vrijeme š§ijenja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja.
8 喜爱有时，恨恶有时； 争战有时，和好有时。
Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira.
9 这样看来，做事的人在他的劳碌上有什么益处呢？
Koja je posleniku korist od njegovih napora?
10 我见 神叫世人劳苦，使他们在其中受经练。
Razmišljam o mučnoj zadaći što je Bog zadade sinovima ljudskim.
11 神造万物，各按其时成为美好，又将永生安置在世人心里。然而 神从始至终的作为，人不能参透。
Sve što on čini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Boga čini od početka do kraja.
12 我知道世人，莫强如终身喜乐行善；
Znam da nije druge sreće čovjeku osim da se veseli i čini dobro za svojega života.
13 并且人人吃喝，在他一切劳碌中享福，这也是 神的恩赐。
I kad čovjek jede i pije i uživa u svojem radu, i to je Božji dar.
14 我知道 神一切所做的都必永存；无所增添，无所减少。 神这样行，是要人在他面前存敬畏的心。
I znam da sve što Bog čini, čini za stalno. Tome se ništa dodati ne može niti mu se može oduzeti; a Bog čini tako da ga se boje.
15 现今的事早先就有了，将来的事早已也有了，并且 神使已过的事重新再来。
Što biva, već bijaše, i što će biti, već je bilo; a Bog obnavlja što je prohujalo.
16 我又见日光之下，在审判之处有奸恶，在公义之处也有奸恶。
Još vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto pravednika zločinac.
17 我心里说， 神必审判义人和恶人；因为在那里，各样事务，一切工作，都有定时。
Zato rekoh u sebi: “Bog će suditi i pravedniku i zločincu, jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i čin.”
18 我心里说，这乃为世人的缘故，是 神要试验他们，使他们觉得自己不过像兽一样。
Još rekoh u sebi: “Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri.”
19 因为世人遭遇的，兽也遭遇，所遭遇的都是一样：这个怎样死，那个也怎样死，气息都是一样。人不能强于兽，都是虚空。
Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost.
20 都归一处，都是出于尘土，也都归于尘土。
I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraćaju.
21 谁知道人的灵是往上升，兽的魂是下入地呢？
Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji?
22 故此，我见人莫强如在他经营的事上喜乐，因为这是他的分。他身后的事谁能使他回来得见呢？
Uviđam da čovjeku druge sreće nema osim radosti u svome djelu, jer to je ljudska sudbina. A tko će ga dovesti do toga da dozna što će biti poslije njega?
