< 詩篇 120 >
Hodočasnička pjesma Kad bijah u nevolji, Jahvi zavapih i on me usliša.
2 上主,求您救我脫離說謊者的口脣,上主,求您救我擺脫詭詐的舌根。
Jahve, izbavi dušu moju od usana prijevarnih, od zlobna jezika!
3 您這詭詐的口舌,究竟怎樣對待付您?究竟怎樣懲治您?
Kojim zlom da te prokunem, zlobni jeziče?
Strelicama oštrim iz ratničke ruke i ugljevljem žarkim.
5 我真不幸! 因為要在默舍客居住,要在刻達爾的帳幕寄宿。
Jao meni što mi je boraviti u Mešeku i stanovati u šatorima kedarskim!
Predugo mi duša mora živjeti s mrziteljima mira.
Kada o miru govorim, oni sile na rat.