< 耶利米哀歌 3 >
Ja sam čovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova.
Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti.
I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka.
Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje.
Načinio mi jaram, glavu obrubio tegobama.
Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vječiti.
Zazidao me, i ja ne mogu izaći, otežao je moje okove.
Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao.
Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrčio je putove moje.
10 上主之於我,像是一隻潛伏的狗熊,是一頭藏匿的獅子,
Meni on bijaše medvjed koji vreba, lav u zasjedi.
U bespuća me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem.
Napinjao je luk svoj i gađao me kao metu za svoje strelice.
U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca.
Postao sam smiješan svome narodu, rugalica svakidašnja.
Gorčinom me hranio, pelinom me napajao.
Puštao me da zube kršim kamen grizući, zakapao me u pepeo.
17 他除去了我心中的平安,我已經忘記了一切幸福;
Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreća!
18 於是我說:「我的光榮已經消逝,對上主的希望也已經幻滅。」
Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi.
Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova!
Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni.
To nosim u srcu i gojim nadu u sebi.
Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo.
Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!
24 我心中知道:上主是我的福分;因此,我必信賴他。
“Jahve je dio moj”, veli mi duša, “i zato se u nj pouzdajem.”
Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži.
Dobro je u miru čekati spasenje Jahvino!
Dobro je čovjeku da nosi jaram za svoje mladosti.
Neka sjedi u samoći i šuti, jer mu On to nametnu;
neka usne priljubi uz prašinu, možda još ima nade!
Neka pruži obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom.
Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek:
32 縱使懲罰,他必按照自己豐厚的慈愛,而加以憐憫。
jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi.
Jer samo nerado on ponižava i rascvili sinove čovjeka.
Kad se gaze nogama svi zemaljski sužnjevi,
kad se izvrće pravica čovjeku pred licem Svevišnjeg,
kad se krivica nanosi čovjeku u parnici, zar Gospod ne vidi?
Tko je rekao nešto i zbilo se? Nije li Gospod to zapovjedio?
Ne dolazi li iz usta Svevišnjega i dobro i zlo?
Na što se tuže živi ljudi? Svatko na svoj grijeh.
Ispitajmo, pretražimo pute svoje i vratimo se Jahvi.
Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima.
Da, mi smo se odmetali, bili nepokorni, a ti, ti nisi praštao!
43 你藏在盛怒之中,追擊我們,殺死我們,毫不留情。
Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas, ubijao i nisi štedio.
Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe.
Načinio si od nas smeće i odmet među narodima.
Razjapili usta na nas svi neprijatelji naši.
Užas i jama bila nam sudbina, propast i zator!
48 為了我女兒──人民的滅亡,我的眼淚湧流如江河。
Potoci suza teku iz očiju mojih zbog propasti Kćeri naroda mojega.
Moje oči liju suze bez prestanka, jer prestanka nema
dok ne pogleda i ne vidi Jahve s nebesa.
Moje mi oko bol zadaje zbog kćeri svih mojega grada.
Uporno me k'o pticu progone svi što me mrze, a bez razloga.
U jamu baciše moj život i zatrpaše je kamenjem.
Voda mi dođe preko glave, rekoh sam sebi: “Pogiboh!”
I tada zazvah ime tvoje, Jahve, iz najdublje jame.
56 你曾俯聽過我的呼聲,對我的哀禱,不要掩耳不聞。
Ti oču moj glas: “Ne začepljuj uši svoje na vapaje moje.”
57 在我呼號你的那一天,願你走近而對我說:「不要害怕! 」
Bliz meni bijaše u dan vapaja mog, govoraše: “Ne boj se!”
Ti si, Gospode, izborio pravdu za dušu moju, ti si život moj izbavio.
Ti, Jahve, vidje kako me tlače, dosudi mi pravdu.
Ti vidje svu osvetu njinu, sve podvale protiv mene.
Čuo si, Jahve, podrugivanje njihovo, sve podvale protiv mene.
62 你也聽見了反對我者的誹謗,和他們終日對我的企圖。
Usne protivnika mojih i misli njine protiv mene su cio dan.
63 你看! 他們或坐或立,我始終是他們嘲笑的對象。
Kad sjede, kad ustaju, pogledaj samo: ja sam im pjesma-rugalica.
Vrati im, Jahve, milo za drago, po djelu ruku njihovih.
Učini da srca im otvrdnu, udari ih prokletstvom svojim.
66 上主,求你憤怒地追擊他們,將他們由普天之下除掉。
Goni ih gnjevno i sve ih istrijebi pod nebesima svojim, Jahve!