< 約伯記 39 >
Znaš li kako se legu divokoze? Vidje li kako se mlade košute?
2 你豈能計算牠們懷孕的月分,預知牠們生產的日期﹖
Izbroji li koliko nose mjeseci, znaš li u koje doba se omlade?
Sagnuvši se, polegu lanad svoju i breme usred pustinje odlažu,
4 幼雛健壯,在原野中長大;牠們一去,即不再返回。
a kad im porod ojača, poraste, ostave ga i ne vraćaju mu se.
Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemu s glave?
U zavičaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje živuje.
Buci gradova on se podruguje i ne sluša goničevih povika.
Luta brdima, svojim pašnjacima, u potrazi za zeleni svakakvom.
Možeš li slugom učinit' bivola, zadržat' ga noć jednu za jaslama?
Možeš li njega za brazdu prikovat' da ralo vuče po docima tvojim?
Možeš li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i prepustit' mu težak svoj posao?
Misliš li tebi da će se vratiti i na gumno ti dotjerati žito?
Krilima svojim noj trepće radosno, iako krila oskudnih i perja.
On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije,
ne mareć' što ih zgazit' može noga ili nekakva divlja zvijer zgnječiti.
16 牠苛待雛鳥,若非己出,雖徒受苦痛,也毫不關心。
S nojićima k'o s tuđima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari.
17 因為天主沒有賜牠這本能,也沒有把良知賜給牠。
Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora.
Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku.
19 馬的力量,是你所賜﹖牠頸上的長騣,是你所披﹖
Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio?
20 你豈能使牠跳躍如蚱蜢﹖牠雄壯的長嘶,實在使人膽寒。
Zar ti činiš da skače k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem?
Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje.
Strahu se ruga, ničeg se ne boji, ni pred mačem uzmaknuti neće.
23 牠背上的箭袋震震作響,還有閃爍發光的矛與槍。
Na sapima mu zvekeće tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica.
24 牠一聞號角,即不肯停蹄,急躁狂怒,不斷啃地。
Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko će ga zadržat':
25 每次號角一鳴,牠必發出嘶聲,由遠處已聞到戰爭的氣息,將領的號令和士卒的喊聲。
na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj već njuši, viku bojnu i poklič vojskovođa.
Zar po promislu tvojem lijeće soko i prema jugu krila svoja širi?
Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije?
Na litici on stanuje i noćÄi, na grebenima vrleti visokih.
Odatle na plijen netremice vreba, oči njegove vide nadaleko.
Krvlju se hrane njegovi orlići; gdje je ubijenih, tamo je i on.”