< 約伯記 14 >
Èovjek roðen od žene kratka je vijeka i pun nemira.
Kao cvijet nièe, i otsijeca se, i bježi kao sjen, i ne ostaje.
3 這樣的人,豈配你睜眼注視一下﹖或傳他到你面前聽審﹖
I na takoga otvoraš oko svoje, i mene vodiš na sud sa sobom!
Ko æe èisto izvaditi iz neèista? Niko.
5 他的時日既已注定,他的歲數既由你掌管,他決不能越過你定下的期限:
Izmjereni su dani njegovi, broj mjeseca njegovijeh u tebe je; postavio si mu meðu, preko koje ne može prijeæi.
6 請你別看他,讓他安息,好像傭工度過自己的日期。
Odvrati se od njega da poèine dokle ne navrši kao nadnièar dan svoj.
7 若是一棵樹被砍伐了,仍有希望生出新芽,嫩枝叢出不窮。
Jer za drvo ima nadanja, ako se posijeèe, da æe se još omladiti i da neæe biti bez izdanaka;
Ako i ostari u zemlji korijen njegov i u prahu izumre panj njegov,
Èim osjeti vodu, opet napupi i pusti grane kao prisad.
10 但是人一死,立即僵臥;人一斷氣,他究竟在何處﹖
A èovjek umire iznemogao; i kad izdahne èovjek, gdje je?
Kao kad voda oteèe iz jezera i rijeka opadne i usahne,
12 同樣,人一僵臥,即不能起立,直到天不存在,仍不能醒起,仍不能由永眠中起來。
Tako èovjek kad legne, ne ustaje više; dokle je nebesa neæe se probuditi niti æe se prenuti oda sna svojega.
13 唯願你將我藏於陰府,將我隱藏,直到挽回你的憤怒;願你給我定一期限,好記念我。 (Sheol )
O da me hoæeš u grobu sakriti i skloniti me dokle ne utoli gnjev tvoj, i da mi daš rok kad æeš me se opomenuti! (Sheol )
14 人若死了,豈能再生﹖我在整個從軍之日,要堅持到底,直到換班的時期到來。
Kad umre èovjek, hoæe li oživjeti? Sve dane vremena koje mi je odreðeno èekaæu dokle mi doðe promjena.
15 你若呼喚我,我必回答你:你對你手所造的,必有一種懷念。
Zazvaæeš, i ja æu ti se odazvati; djelo ruku svojih poželjeæeš.
A sada brojiš korake moje, i ništa ne ostavljaš za grijeh moj.
Zapeèaæeni su u tobocu moji prijestupi, i zavezuješ bezakonja moja.
Zaista, kao što gora padne i raspadne se, i kao što se stijena odvali s mjesta svojega,
19 流水能穿過石頭,驟雨能沖出泥沙:你也照樣消滅了人的希望。
I kao što voda spira kamenje i povodanj odnosi prah zemaljski, tako nadanje èovjeèije obraæaš u ništa.
20 你時常攻擊他,使他消逝;改變他的容貌,遣他離去。
Nadvlaðuješ ga jednako, te odlazi, mijenjaš mu lice i otpuštaš ga.
21 此後,他的兒子受尊榮與否,他也不知;他們受輕賤與否,他也不覺。
Ako sinovi njegovi budu u èasti, on ne zna; ako li u sramoti, on se ne brine.
22 他只覺自己肉身的痛苦,他的心靈只為自己悲哀。
Samo tijelo njegovo dok je živ boluje, i duša njegova u njemu tuži.