傳道書 3
1 事事有時節，天下任何事皆有定時：
Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.
2 生有時，死有時，栽種有時，拔除栽種的亦有時；
Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog.
3 殺戮有時，治療有時，拆毀有時，建築有時；
Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja; vrijeme rušenja i vrijeme građenja.
4 哭有時，笑有時，哀悼有時，舞蹈有時；
Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja.
5 拋石有時，堆石有時；擁抱有時，戒避擁抱亦有時；
Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje.
6 尋找有時，遺失有時；保存有時，捨棄有時；
Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja.
7 撕裂有時，縫綴有時；緘默有時，言談有時，
Vrijeme deranja i vrijeme š§ijenja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja.
8 愛慕有時，憎恨有時；作戰有時，和睦有時。
Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira.
9 工作的人，從勞苦中得了什麼利益﹖
Koja je posleniku korist od njegovih napora?
10 我觀察了天主交予人類所應從事的事務，得知：
Razmišljam o mučnoj zadaći što je Bog zadade sinovima ljudskim.
11 天主所行的一切事宜，都很適時，並賜給人認識時事的經歷，但人仍不能明瞭，天主自始至終所做的工作。
Sve što on čini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Boga čini od početka do kraja.
12 於是我明瞭：人類的幸福，只有在此生歡樂享受；
Znam da nije druge sreće čovjeku osim da se veseli i čini dobro za svojega života.
13 但人人有吃有喝，享受自己一切勞苦之所得，也是天主的恩賜。
I kad čovjek jede i pije i uživa u svojem radu, i to je Božji dar.
14 我知道：凡天主所行的事，永恒不變，無一可增，無一可減。天主這樣作，是為叫人敬畏他。
I znam da sve što Bog čini, čini za stalno. Tome se ništa dodati ne može niti mu se može oduzeti; a Bog čini tako da ga se boje.
15 現今所有的，早已有過；將來所有有，先前已有過；因為天主必追尋已往的事。
Što biva, već bijaše, i što će biti, već je bilo; a Bog obnavlja što je prohujalo.
16 我在太陽下還看見：正義之處有不義，公平之處有不平。
Još vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto pravednika zločinac.
17 我心裏想天主必要審判義人和惡人，因為各種事情和行為，在天主那裏都有其定時。
Zato rekoh u sebi: “Bog će suditi i pravedniku i zločincu, jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i čin.”
18 我想，天主藉此是為使世人認清自己是誰，看清自己與走獸無異。
Još rekoh u sebi: “Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri.”
19 的確，世人的命運，同走獸的命運，都是一樣：前者怎樣死，後者也怎樣死；氣息都一樣，人並不優於走獸：因為都是虛無。
Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost.
20 都同歸於一處；既都出於塵土，也都歸於塵土。
I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraćaju.
21 人的氣息是否向上高升，走獸的氣息是否下降地下，有誰知道﹖
Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji?
22 因此，我看出：人最好還是享受自己勞苦之所得，因為這是他的命運；有誰能領他去看自己身後的事呢﹖
Uviđam da čovjeku druge sreće nema osim radosti u svome djelu, jer to je ljudska sudbina. A tko će ga dovesti do toga da dozna što će biti poslije njega?
