< La Bu 132 >

1 Pakai David hi athohgimna jouse pum in hingeldoh’in.
Opomeni se, Gospode, Davida i sve smjernosti njegove,
2 Aman Pakai ah kitepna gimneitah’in anase in ahi. Aman Israel Pathen ah kitepna ananei in ahi.
Kako se kunijaše Gospodu, i zavjetovaše Bogu Jakovljevu:
3 “Keima kain ah cheponge, keima kicholdo ponge,
“Neæu uæi u šator doma svojega, niti æu leæi na postelju odra svojega;
4 keiman kamit kicholdo sah ponge ahilou leh kamit imutsah ponge,
Neæu dati sna oèima svojima, ni vjeðama svojima drijema;
5 Keiman ka Pakai dinga inkhat sahna dingmun kamu kahsen, Israel Pathena dingin muntheng kamu kahsen!”
Dok ne naðem mjesta Gospodu, stana Bogu Jakovljevu.”
6 Vetan hiche thingkong dinghi Ephrathah a aume ti kajaovin Jaar loujao dunga hichemun hi kana mudoh tauve.
Evo, èusmo da je u Jefremovoj zemlji, naðosmo ga na poljima Kirijat-Jarimskim.
7 Pakai chenna mun a cheu hitin akengphang bul ah chibai boh’u hite.
Uðimo u stan njegov, poklonimo se podnožju nogu njegovijeh.
8 O Pakai thouvin nacholdona mun a chun luttan nathahat melchihna thingkong chutoh lutthatan.
Stani, Gospode, na poèivalištu svojem, ti i kovèeg sile tvoje.
9 Nathempuhon chonphatna ponsil chu kisil uhen; nalhacha dihtah hon kipa la sauhen.
Sveštenici tvoji nek se obuku u pravdu, i sveci tvoji nek se raduju.
10 Nalhacha David khohsahna jal in, nathao nusa lengpa chu paidoh hih’in.
Radi Davida sluge svojega nemoj odvratiti lica od pomazanika svojega.
11 Pakai chu David kom ah akihahsel in, kitepna nunglah doh kit louhel dingin; “Keiman nachilhah khat nalaltouna a katousah ding ahi.
Zakle se Gospod Davidu u istini, od koje neæe otstupiti; od poroda tvojega posadiæu na prijestolu tvojemu.
12 Nachilhah ten nangtoh kakitepna leh kadaan sem holeh kathuhil hohi anit uva ahileh nalal touna hi chejom peh ding ahi,” ati.
Ako sinovi tvoji ušèuvaju zavjet moj i otkrivenja moja kojima æu ih nauèiti, onda æe i sinovi njihovi dovijeka sjedjeti na prijestolu svom.
13 Ajeh chu Pakai in Jerusalem hi ainn mun dinga adeilhen a
Jer je izabrao Gospod Sion, i omilje mu živjeti na njemu.
14 “Hichehi tonsot'a kacholngah na munding ahi” anati. Keima hiche mun a hi kachending ahi, ajeh chu hiche hi kadeilhen in chu ahi,
Ovo je poèivalište moje uvijek, ovdje æu se naseliti; jer mi je omiljelo.
15 Keiman hiche khopi hi phatthei kaboh ding chuleh ijakai kasuhmang pehding ahi, keiman asunga um vaichate an kapehding,
Hranu æu njegovu blagosloviti, nište njegove nasitiæu hljeba.
16 athemputeu chonphatna pon kasilpeh ding, asoh dihtah hon kipa la asahdiu ahi,
Sveštenike æu njegove obuæi u spasenje, i sveti æe se njegovi radovati.
17 Hiche mun a hi David thaneina khantousah ding, hiche kathaonupa hi kamite dinga thaomeivah hiding,
Tu æu uèiniti da uzraste rog Davidu, postaviæu vidjelo pomazaniku svojemu.
18 chuleh agalmite chu jumna le jachatna pon kasilpeh ding amavang leng loupitah kasosah ding ahi.
Neprijatelje æu njegove obuæi u sramotu; a na njemu æe cvjetati vijenac njegov.

< La Bu 132 >