Tingtoeng 44
1 Aka mawt ham Korah ca rhoek kah Hlohlai Pathen aw, hlamat kum kah amamih tue ah na saii khoboe te, a pa rhoek loh kaimih ham a tae uh tih, kaimih hna neh ka yaak uh coeng.
Bože, svojim ušima slušasmo, oci nam naši pripovijedaše djelo koje si uèinio u njihovo vrijeme, u staro vrijeme.
2 Na kut neh namtom na haek tih a pa rhoek te na thoh. Namtu te talh sak ham a pa rhoek na hlun.
Rukom svojom izgnao si narode, a njih posadio; iskorijenio si plemena, a njih namnožio.
3 A cunghang loh khohmuen pang sak uh pawt tih a bantha loh amih a khang moenih. Tedae amih te na moeithen dongah na bantang kut kah na bantha, na maelhmai kah khosae nen ni na khang.
Jer ne zadobiše zemlje svojim maèem, niti im mišica njihova pomože, nego tvoja desnica i tvoja mišica, i svjetlost lica tvojega, jer ti bijahu omiljeli.
4 Ka manghai Pathen nang loh Jakob kah khangnah ham uen lah.
Bože, care moj, ti si onaj isti, pošlji pomoæ Jakovu!
5 Nang rhang neh ka rhal rhoek te ka thoeh uh. Kaimih taengkah aka tlai rhoek na ming neh ka suntlae uh.
S tobom æemo izbosti neprijatelje svoje, i s imenom tvojim izgaziæemo one koji ustaju na nas.
6 Ka liva dongah ka pangtung pawt tih ka cunghang loh kai n'khang moenih.
Jer se ne uzdam u luk svoj, niti æe mi maè moj pomoæi.
7 Tedae ka rhal kut lamkah kaimih nan khang tih kaimih kah ka lunguet rhoek te na yah sak.
Nego æeš nas ti izbaviti od neprijatelja našijeh, i nenavidnike naše posramiæeš.
8 Hnin takuem Pathen rhang neh ka thangthen uh tih na ming te kumhal duela ka uem uh ni. (Selah)
Bogom æemo se hvaliti svaki dan, i ime tvoje slaviæemo dovijeka.
9 Tedae nan hlahpham tih kaimih kah hmaithae na saii dae ka caempuei taengla na pawk tloe moenih.
Ali sad si nas povrgao i posramio, i ne ideš s vojskom našom.
10 Rhal taeng lamkah kaimih he hnuk la let nan khuen vaengah ka lunguet rhoek loh amamih vik te tukvat uh thae.
Obraæaš nas te bježimo ispred neprijatelja, i neprijatelji nas naši haraju.
11 Boiv a bangla kaimih he maeh la nan mop tih namtom taengah kaimih he nan thaek nan yak.
Dao si nas kao ovce da nas jedu, i po narodima rasijao si nas.
12 A rhoeh pawt dongah na pilnam na yoih dae amih phu nen khaw na rhoeng hae pawh.
U bescjenje si prodao narod svoj, i nijesi mu podigao cijene.
13 Imben rhoek ham kokhahnah, tamdaengnah neh kaepvai kah soehsalnah la kaimih nan khueh.
Dao si nas na potsmijeh susjedima našijem, da nam se rugaju i sramote nas koji žive oko nas.
14 Namtom rhoek taengah thuidoeknah neh namtu pawt kah lu thuknah ham ni kaimih he nan khueh.
Naèinio si od nas prièu u naroda, gledajuæi nas mašu glavom tuðinci.
15 Kamah kah mingthae loh hnin takuem kamah hmuh ah om tih,
Svaki je dan sramota moja preda mnom, i stid je popao lice moje
16 aka veet kah ol neh thunkha nah phu aka lo kah mikhmuh ah a hliphen dongah ka maelhmai he yahpohnah loh a thing khoep.
Od rijeèi potsmjevaèevih i rugaèevih, i od pogleda neprijateljevih i osvetljivèevih.
17 He boeih loh kaimih taengah ha pai dae nang kan hnilh uh pawt tih na paipi dongah rhi ka lat uh moenih.
Sve ovo snaðe nas; ali ne zaboravismo tebe, niti prestupismo zavjeta tvojega.
18 Ka lungbuei he a hnuk la balkhong pawh. Kaimih khokan long khaw na caehlong te phaelh pawh.
Ne otstupi natrag srce naše, i stope naše ne zaðoše s puta tvojega.
19 Tedae pongui kho ah kaimih nan phen tih dueknah hlipkhup neh nan khuk thil.
Kad si nas bio u zemlji zmajevskoj, i pokrivao nas sjenom smrtnijem,
20 Ka Pathen ming ka hnilh uh tih rhalawt pathen taengah kut ka phuel uh atah,
Onda da bijasmo zaboravili ime Boga svojega i podigli ruke svoje k Bogu tuðemu,
21 Lungbuei kah a huephael aka ming Pathen loh hekah he khe mahpawt a?
Ne bi li Bog iznašao to? Jer on zna tajne u srcu.
22 Nang ham dongah maeh aka ngawn kah boiva la poek uh tih hnin takuem ah kaimih n'ngawn uh.
A ubijaju nas za tebe svaki dan; s nama postupaju kao s ovcama klanicama.
23 Haenghang laeh ba dongah lae na ih. Ka Boeipa, thoo laeh a yoeyah la nan hlahpham tarha mahpawh.
Ustani, što spavaš, Gospode! Probudi se, nemoj odbaciti zasvagda.
24 Ba dongah lae na hmai na thuh tih kaimih pum kah phacipphabaem neh hnaemtaeknah na hnilh?
Zašto kriješ lice svoje? zaboravljaš nevolju i muku našu?
25 Kaimih hinglu loh laipi dongla ngam tih kaimih bung loh diklai la khoem uh coeng.
Duša naša pade u prah, tijelo je naše baèeno na zemlju.
26 Kaimih kah bomkung aw thoo lamtah na sitlohnah dongah kaimih n'lat dae.
Ustani, pomoæi naša, i izbavi nas radi milosti svoje.
