Tingtoeng 147
1 BOEIPA te thangthen uh. Mamih kah Pathen tingtoeng he then tih koehnah neh naepnoi rhoeprhui pai.
Hvalite Gospoda, jer je slatko pjevati Boga našega, jer blagome prilikuje hvala.
2 Jerusalem aka thoh BOEIPA loh a heh tih Israel te a calui.
Gospod zida Jerusalim, sabira rasijane sinove Izrailjeve;
3 Lungbuei a rhek rhoek te a hoeih sak tih a hma te a poi pah.
Iscjeljuje one koji su skrušena srca, i lijeèi tuge njihove;
4 Aisi rhoek ke amah tarhing la a tae tih a ming te rhip a sui.
Izbraja mnoštvo zvijezda, i sve ih zove imenom.
5 Mamih kah Boeipa tah len tih a thadueng khaw yet. A lungcuei te tae lek pawh.
Velik je Gospod naš i velika je krjepost njegova, i razumu njegovu nema mjere.
6 Kodo rhoek aka tungaep BOEIPA loh halang rhoek te diklai la a kunyun sak.
Prihvata smjerne Gospod, a bezbožne ponižava do zemlje.
7 BOEIPA te uemonah neh doo lamtah mamih kah Pathen te rhotoeng neh tingtoeng uh.
Redom pjevajte Gospodu hvalu, udarajte Bogu našemu u gusle.
8 Vaan ke khomai neh a thing tih diklai ham khotlan a hmoel pah dongah tlang ah sulrham a poe sak.
On zastire nebo oblacima, sprema zemlji dažd, èini te raste na gorama trava;
9 A pang uh vaengah rhamsa ham neh vangak ca ham a buh a khueh pah.
Daje stoci piæu njezinu, i vraniæima, koji vièu k njemu.
10 Marhang kah thayung thamal neh hmae pawt tih, hlang kho dongah khaw aka ngaingaih pawh.
Ne mari za silu konjsku, niti su mu mili kraci èovjeèiji.
11 Amah aka rhih so neh a sitlohnah dongah aka ngaiuep ni BOEIPA loh a ngaingaih.
Mili su Gospodu oni koji ga se boje, koji se uzdaju u milost njegovu.
12 Aw Jerusalem BOEIPA taengah domyok ti lamtah, aw Zion na Pathen te thangthen laeh.
Slavi, Jerusalime, Gospoda; hvali Boga svojega, Sione!
13 Na vongka kah thohkalh te a caang sak tih na kotak kah na ca rhoek te yoethen a paek.
Jer on utvrðuje prijevornice vrata tvojih, blagosilja sinove tvoje u tebi.
14 Na khorhi ah rhoepnah a khueh tih cang tha te nang n'kum sak.
Ograðuje meðe tvoje mirom, nasiæava te jedre pšenice.
15 A olthui te diklai la a tueih tih a ol loh leklek yong.
Šalje govor svoj na zemlju, brzo teèe rijeè njegova.
16 Vuelsong te tumul bangla a haeh tih vueltling te hmaiphu bangla a yaal.
Daje snijeg kao vunu, sipa inje kao pepeo.
17 A rhaelnu te a tham la a lun vaengah a khosik hmai ah unim aka pai thai?
Baca grad svoj kao zalogaje, pred mrazom njegovijem ko æe ostati?
18 A ol a tueih vaengah te rhoek yut tih a hil neh a hmuh vaengah tui la cip.
Pošlje rijeè svoju, i sve se raskravi; dune duhom svojim, i poteku vode.
19 A ol te a ol bangla Jakob taengah, a oltlueh neh a laitloeknah Israel taengah a phoe sak.
On je javio rijeè svoju Jakovu, naredbe i sudove svoje Izrailju.
20 Te te namtom boeih taengah a saii pawt dongah ni laitloeknah te a ming uh pawh. BOEIPA te thangthen uh.
Ovo nije uèinio nijednome drugom narodu, i sudova njegovijeh oni ne znaju. Aliluja!
