Tingtoeng 104
1 Aw ka hinglu, BOEIPA te uem lah. Ka BOEIPA Pathen namah tah na sang tangkik tih mueithennah neh rhuepomnah te na bai.
Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Gospode, Bože moj, velik si veoma, obukao si se u velièanstvo i krasotu.
2 Khosae neh himbai bangla muelh aka thing uh himbaiyan bangla vaan ah dup aka phaih,
Obukao si svjetlost kao haljinu, razapeo nebo kao šator;
3 A imhman te tui soah aka ci, khomai te leng la aka saii, khohli phae neh aka cet,
Vodom si pokrio dvorove svoje, oblake naèinio si da su ti kola, ideš na krilima vjetrnijem.
4 khohli te a puencawn la aka saii tih hmai tak aka tueih loh,
Èiniš vjetrove da su ti anðeli, plamen ognjeni da su ti sluge.
5 diklai khaw amah hmuen ah a suen tih kumhal ah tuen yoeyah pawh.
Utvrdio si zemlju na temeljima njezinim, da se ne pomjesti va vijek vijeka.
6 Anih te tuidung neh pueinak bangla na khuk tih tui rhoek loh tlang rhoek soah pai uh.
Bezdanom kao haljinom odjenuo si je; na gorama stoje vode.
7 Namah kah tluungnah dongah rhaelrham uh tih na khohum ol dongah tamto uh.
Od prijetnje tvoje bježe, od gromovnoga glasa tvojega teku.
8 Tlang tom a lan uh tih amih ham na suen kolbawn hmuen la suntla uh.
Izlaze na gore i slaze u doline, na mjesto koje si im utvrdio.
9 Khorhi na suem te a poe uh thai pawt dongah diklai khuk ham ha mael uh thai pawh.
Postavio si meðu, preko koje ne prelaze, i ne vraæaju se da pokriju zemlju.
10 Tuisih rhoek te soklong la a loei tlang rhoek laklo ah long uh.
Izveo si izvore po dolinama, izmeðu gora teku vode.
11 Kohong kah mulhing boeih te tui a tul uh tih kohong marhang rhoek khaw a tuihalh dip uh.
Napajaju sve zvijeri poljske; divlji magarci gase žeðu svoju.
12 A taengah vaan kah vaa loh kho a sak uh tih thingsam laklo ah a ol huphup loei.
Na njima ptice nebeske žive; kroz grane razliježe se glas njihov.
13 Tlang boeih te a imhman lamkah aka suep, BOEIPAnamah kah kutci loh diklai te a hah sak.
Napajaš gore s visina svojih, plodima djela tvojih siti se zemlja.
14 Rhamsa ham sulrham poe tih, hlang kah thohtatnah hamla baelhing neh, diklai lamkah buh na thoeng sak.
Daješ te raste trava stoci, i zelen na korist èovjeku, da bi izvodio hljeb iz zemlje.
15 Te dongah misurtui loh hlanghing thinko ko a hoe sak, situi loh maelhmai a hlampan sak tih buh loh hlanghing thinko a duel.
I vino veseli srce èovjeku, i lice se svijetli od ulja, i hljeb srce èovjeku krijepi.
16 BOEIPA loh a ling thingkung, Lebanon kah lamphai te a kum sakuh.
Site se drveta Božija, kedri Livanski, koje si posadio.
17 Teah te vaa loh bu a tuk tih, bungrho loh hmaical dongah a im a khueh.
Na njima ptice viju gnijezda; stanak je rodin na jelama.
18 Tlang sang boeih te sathai ham om tih, pango boeih khaw saphih ham hlipyingnah la om.
Gore visoke divokozama, kamen je utoèište zeèevima.
19 Khoning ham hla a saii tih khomik loh a khotlak khaw a ming.
Stvorio si mjesec da pokazuje vremena, sunce poznaje zapad svoj.
20 Khohmuep na khueh tih khoyin ha pawk vaengah duup kah mulhing boeih loh a khuiah yuel uh.
Stereš tamu, i biva noæ, po kojoj izlazi sve zvijerje šumsko;
21 Maeh te sathueng rhoek loh a kawk thil uh tih a caak te Pathen taengah a tlap uh.
Lavovi rièu za plijenom, i traže od Boga hrane sebi.
22 Khomik a thoeng neh vawl khoem uh tih a khuisaek la kol uh.
Sunce grane, i oni se sakrivaju i liježu u lože svoje.
23 Hlang he a bisai ham neh a thohtatnah la kholaeh hil cet.
Izlazi èovjek na posao svoj, i na rad svoj do veèera.
24 BOEIPA nang kah kutngo he yet tangkik. Te rhoek boeih te cueihnah nen ni na saii. Na hnopai rhoemah diklai ah baetawt coeng.
Kako je mnogo djela tvojih, Gospode! Sve si premudro stvorio; puna je zemlja blaga tvojega.
25 Tuitunli aka len tih a dang, aka dangka ah, rhulcai mulhing a yit a len tae lek pawt la om bal.
Gle, more veliko i široko, tu gmižu bez broja, životinja mala i velika;
26 Teah te sangpho rhoek loh pongpa uh tih a khuiah aka luem ham Leviathan te na saii.
Tu laðe plove, krokodil, kojega si stvorio da se igra po njemu.
27 A tuetang vaengah amih caak paek ham khaw amih loh namah taengla boeih lamso uh.
Sve tebe èeka, da im daješ piæu na vrijeme.
28 Amih taengah na paek te a rhuh uh. Na kut na hlam tih hnothen kum uh.
Daješ im, primaju; otvoriš ruku svoju, site se dobra.
29 Na maelhmai na thuh vaengah let uh. A hil na khoem pah vaengah pal uh tih laipi la bal uh.
Odvratiš lice svoje, žaloste se; uzmeš im duh, ginu, i u prah svoj povraæaju se.
30 Na mueihla na tueih daengah anmih te suen uh tih diklai maelhmai khaw na tlaih pueng.
Pošlješ duh svoj, postaju, i ponavljaš lice zemlji.
31 BOEIPA kah thangpomnah tah kumhal duela om tih, a bibi dongah BOEIPA a kohoe saeh.
Slava Gospodu uvijek; nek se veseli Gospod za djela svoja!
32 Diklai a paelki vaengah thuen tih, tlang rhoek te a taek vaengah khuu.
On pogleda na zemlju, i ona se trese; dotakne se gora, i dime se.
33 Ka hingnah neh BOEIPA te ka hlai vetih ka om rhuet vaengah ka Pathen te ka tingtoeng ni.
Pjevaæu Gospodu za života svojega; hvaliæu Boga svojega dok sam god.
34 Ka olding he anih ham a lungtui saeh. Kai tah BOEIPA dongah ka kohoe coeng.
Neka mu bude mila besjeda moja! veseliæu se o Gospodu.
35 Hlangtholh rhoek te diklai lamloh mitmoeng uh saeh lamtah halang rhoek khaw koep om boel saeh. Aw ka hinglu, BOEIPA tah a yoethen pai saeh tila BOEIPA te thangthen lah.
Neka nestane grješnika sa zemlje, i bezbožnika neka ne bude više! Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Aliluja!
