Rhaengsae 3
1 Kai tah a thinpom caitueng dongkah phacipphabaem aka hmu hlang ni.
Ja sam èovjek koji vidjeh muku od pruta gnjeva njegova.
2 Kai te m'hmaithawn tih hmaisuep ah n'caeh sak vaengah vangnah om pawh.
Odvede me i opravi me u tamu a ne na vidjelo.
3 Kai taengah a tloeng tangloeng tih khohnin yung ah a kut a hluem.
Samo se na me obraæa, obraæa ruku svoju po vas dan.
4 Ka vin neh ka saa a hmawn sak tih ka rhuh a paep sak.
Uèini, te mi ostarje tijelo i koža, potr kosti moje.
5 Kai he rhahalung n'suem thil tih sue neh bongboepnah te m'ven thil.
Zazida me, i optoèi me žuèju i mukom.
6 Ka khosak he khosuen kah aka duek bangla khohmuep ah ka om.
Posadi me u tamu kao umrle odavna.
7 Kai taengah khoep a biing tih ka rhohum loh n'nan he ka loeih pawh.
Ogradi me da ne izaðem, i metnu na me teške okove.
8 Ka khue tih ka pang vaengah pataeng ka thangthuinah te a toeng.
Kad vièem i vapijem, odbija molitvu moju.
9 Lungrhaih neh ka longpuei a biing tih ka hawn a paihaeh sak.
Zagradi putove moje tesanijem kamenom, i prevrati staze moje.
10 Kai taengah tah vom neh sathueng pataeng a huephael kah sathueng bangla amah rhongngol coeng.
Posta mi kao medvjed u zasjedi, kao lav u potaji.
11 Ka longpuei ah m'phaelh sak tih kai n'soek dongah kai aka pong la n'khueh.
Pomete putove moje, i razdrije me, i uništi me.
12 A lii a phuk tih thaltang ham kutnoek la kai n'tai.
Nateže luk svoj, i metnu me strijeli za biljegu.
13 Anih kah liva ca loh ka kuel khuila pawlh.
Ustrijeli me u bubrege strijelama iz tula svojega.
14 Ka pilnam pum kah nueihbu neh khohnin yung ah amih kah rhotoeng la ka poeh.
Postah potsmijeh svemu narodu svojemu i pjesma njihova po vas dan.
15 Ankhaa te kai ng'kum sak tih pantong neh kai m'hmilhmal sak.
Nasiti me gorèinom, opoji me pelenom.
16 Ka no he lungcang neh a mawth tih hmaiphu khuiah kai m'vuei.
Polomi mi zube kamenjem, uvali me u pepeo.
17 Ka hinglu he ngaimongnah lamloh a hlahpham tih a then khaw ka hnilh.
Udaljio si dušu moju od mira, zaboravih dobro.
18 Te dongah kai kah hmailong neh BOEIPA lamkah ka ngaiuepnah khaw paltham coeng ka ti.
I rekoh: propade sila moja i nadanje moje od Gospoda.
19 Kai kah phaiphabaem neh ka airhoeng khaw, ka pantong neh ka anrhat khaw poek lah.
Opomeni se muke moje i jada mojega, pelena i žuèi.
20 A poek a poek vaengah ka khuikah ka hinglu tah tlayae la tlayae coeng.
Duša se moja opominje bez prestanka, i poništila se u meni.
21 He he ka ngaiuep dongah ni ka lungbuei he ka mael puei.
Ali ovo napominjem srcu svojemu, te se nadam:
22 BOEIPA kah sitlohnah tah bawt pawt tih a haidamnah khaw muei pawh.
Milost je Gospodnja što ne izgibosmo sasvijem, jer milosrða njegova nije nestalo.
23 Mincang ah na uepomnah thai khaw ping.
Ponavlja se svako jutro; velika je vjera tvoja.
24 Ka hinglu loh, “BOEIPA tah ka khoyo ni,” a ti dongah amah te ka ngaiuep van.
Gospod je dio moj, govori duša moja; zato æu se u njega uzdati.
25 BOEIPA tah amah aka lamtawn ham neh amah aka toem hinglu ham a then pah.
Dobar je Gospod onima koji ga èekaju, duši, koja ga traži.
26 BOEIPA kah loeihnah dongah tah rhingoel ngolsut ham khaw then.
Dobro je mirno èekati spasenje Gospodnje.
27 A camoe vaengah hnamkun a phueih te ni hlang ham khaw then.
Dobro je èovjeku nositi jaram za mladosti svoje.
28 Amah soah a poeh bangla amah bueng khosa saeh lamtah kuemsuem saeh.
Sam æe sjedjeti i muèati, jer Bog metnu breme na nj.
29 A ka te laipi khuiah vuei saeh lamtah ngaiuepnah a om khaming.
Metnuæe usta svoja u prah, eda bi bilo nadanja.
30 Amah aka ngawn ham a kam duen pah saeh lamtah kokhahnah neh kum saeh.
Podmetnuæe obraz svoj onome koji ga bije, biæe sit sramote.
31 Ka Boeipa loh kumhal duela a hlahpham ngawn moenih.
Jer Gospod ne odbacuje za svagda.
32 Pae sak bal mai cakhaw a sitlohnah dongkah sitlohnah a khawk vanbangla a haidam bitni.
Jer ako i ucvijeli, opet æe se i smilovati radi mnoštva milosti svoje.
33 Hlang ca te a lungbuei a phaep pah tih a pae sak bal moenih.
Jer ne muèi iz srca svojega ni cvijeli sinova èovjeèjih.
34 Khohmuen kah thongtla boeih te a kho hmuiah a phop ham,
Kad gaze nogama sve sužnje na zemlji,
35 Khohni kah mikhmuh ah hlang kah tiktamnah hnawt ham,
Kad izvræu pravicu èovjeku pred višnjim,
36 A tuituknah neh hlang a khun sak ham khaw ka Boeipa loh a hmuh ngaih moenih.
Kad èine krivo èovjeku u parnici njegovoj, ne vidi li Gospod?
37 Ka Boeipa loh a uen pawt te om ni tila unim aka thui thai.
Ko je rekao što i zbilo se, a Gospod da nije zapovjedio?
38 A thae neh a then khaw Khohni ka lamloh thoeng pawt nim.
Ne dolaze li i zla i dobra iz usta višnjega?
39 A tholhnah sokah a tholhnah yuvat ah balae tih tongpa hlang hing loh a kohuet mai eh.
Zašto se tuži èovjek živ, èovjek na kar za grijehe svoje?
40 Mamih kah longpuei he phuelhthaih tih n'khe phoeiah BOEIPA taengla mael uh sih.
Pretražimo i razgledajmo pute svoje, i povratimo se ka Gospodu.
41 Mamih kah thinko neh kut he vaan kah Pathen taengah phuel uh sih.
Podignimo srce svoje i ruke k Bogu na nebesima.
42 Kaimih kah boekoek neh nang kan koek uh te khodawk nan ngai uh moenih.
Zgriješismo i nepokorni bismo; ti ne praštaš.
43 Thintoek neh na cun uh vaengah kaimih nan hloem tih lungma ti kolla nan ngawn.
Obastro si se gnjevom, i goniš nas, ubijaš i ne žališ.
44 Thangthuinah neh paan ham khaw namah te cingmai neh na cun uh.
Obastro si se oblakom da ne prodre molitva.
45 Kaimih he pilnam lakli ah yun-aek neh kawnhnawt la nan khueh.
Naèinio si od nas smetlište i odmet usred tijeh naroda.
46 Ka thunkha boeih loh kaimih taengah a ka a ang uh.
Razvaljuju usta svoja na nas svi neprijatelji naši.
47 Birhihnah neh rhom khaw kaimih taengah omdamnah neh pocinah la thoeng.
Strah i jama zadesi nas, pustošenje i zatiranje.
48 Ka pilnam nu kah a pocinah dongah ka mik he sokca tui la long.
Potoci teku iz oèiju mojih radi pogibli kæeri naroda mojega.
49 Ka mik loh a hawk vetih a bawtnah om pawt hil kak mahpawh.
Oèi moje liju suze bez prestanka, jer nema odmora,
50 A dan neh BOEIPA loh vaan lamkah a hmuh duela.
Dokle Gospod ne pogleda i ne vidi s neba.
51 Ka khopuei tanu boeih kongah ka mik loh ka hinglu he a poelyoe.
Oko moje muèi mi dušu radi svijeh kæeri grada mojega.
52 Lunglilungla maila kai he ka thunkha rhoek loh vaa bangla m'mae khaw m'mae uh mai.
Tjeraju me jednako kao pticu neprijatelji moji ni za što.
53 Ka hingnah te tangrhom ah a det uh kai taengah lungto a omtoem thil.
Svališe u jamu život moj i nabacaše kamenje na me.
54 Ka lu he tui loh a et vaengah tah n'tuiphih muema ka ti.
Doðe mi voda svrh glave; rekoh: pogiboh!
55 BOEIPA na ming te tangrhom laedil lamloh kang khue.
Prizivah ime tvoje, Gospode, iz jame najdublje.
56 Ka hilhoemnah ham ka pang te hna na buem pawt dongah ka ol na yaak coeng.
Ti èu glas moj; ne zatiskuj uha svojega od uzdisanja mojega, od vike moje.
57 Namah kang khue khohnin ah na mop tih, “Rhih boeh,” na ti.
Pristupao si kad te prizivah, i govorio si: ne boj se.
58 Ka hinglu kah tuituknah khaw ka Boeipa loh na rhoe tih ka hingnah na tlan.
Raspravljao si, Gospode, parbu duše moje, i izbavljao si život moj.
59 BOEIPA aw ka lolhmaihnah na hmuh cakhaw ka laitloeknah dongah n'tang sak lah.
Vidiš, Gospode, nepravdu koja mi se èini; raspravi parbu moju.
60 Kai soah amih kah tawnlohnah boeih neh amih kah kopoek boeih te na hmuh.
Vidiš svu osvetu njihovu, sve što mi misle.
61 BOEIPA aw kai soah amih kah kokhahnah neh amih kah kopoek boeih te na yaak coeng.
Èuješ rug njihov, Gospode, sve što mi misle,
62 Khohnin yung ah a phungding ol neh kamah taengah kai m'pai thiluh.
Što govore oni koji ustaju na me i što namišljaju protiv mene po vas dan.
63 A hoepnah neh a painah ah, amih kah hnaelnah ni ka paelki.
Vidi, kad sjedaju i kad ustaju, ja sam im pjesma.
64 BOEIPA aw, amih kut dongkah khoboe neh a tiing la amih te thuung lah.
Plati im, Gospode, po djelima ruku njihovijeh.
65 Amih te lungbuei kotalh la khueh lamtah na tapvoepnah te amih soah thoeng sak.
Podaj im uporno srce, prokletstvo svoje.
66 BOEIPA aw thintoek te na hloem dongah ni amih te vaan hmui lamloh na mitmoeng sak.
Goni ih gnjevom, i istrijebi ih ispod nebesa Gospodnjih.
