Joba 9
1 Job loh koep a doo tih,
A Jov odgovori i reèe:
2 A tueng te ka ming tangloeng dae hlanghing he Pathen taengah metlam a tang thai eh?
Zaista, znam da je tako; jer kako bi mogao èovjek biti prav pred Bogom?
3 Amah te oelh ham ngaih cakhaw, anih te thawngkhat ah pakhat long pataeng a doo thai moenih.
Ako bi se htio preti s njim, ne bi mu mogao odgovoriti od tisuæe na jednu.
4 A thinko cueih tih a thadueng khaw len rhapsat. A thuung dongah anih taengah unim aka mangkhak?
Mudar je srcem i jak snagom; ko se je opro njemu i bio sreæan?
5 Tlang khaw haimo coeng tih a thintoek ah amih a maelh te khaw ming uh pawh.
On premješta gore, da niko i ne opazi; prevraæa ih u gnjevu svom;
6 Diklai he a hmuen lamloh tlai tih a tung khaw tuen coeng.
On kreæe zemlju s mjesta njezina da joj se stupovi drmaju;
7 Khomik te a uen tih thoeng pawh, aisi khaw catui tloep a hnah.
On kad zaprijeti suncu, ne izlazi; on zapeèaæava zvijezde;
8 Vaan ke amah bueng loh a cueh tih tuitunli kah hmuensang dongah a cawt.
On razapinje nebo sam, i gazi po valima morskim;
9 Ning buhol neh airhitbom khaw, tuithim tlungkawt khaw a saii neh.
On je naèinio zvijezde kola i štape i vlašiæe i druge jugu u dnu;
10 Khenah tloel duela hno len a saii tih tae lek pawt hil ah khobaerhambae coeng.
On èini stvari velike i neispitljive i divne, kojima nema broja.
11 Kai taeng long a pah mai akhaw ka hmu pawt tih a tinghil akhaw anih te ka yakming moenih.
Gle, ide mimo mene, a ja ne vidim; proðe, a ja ga ne opazim.
12 Paco cakhaw ulong anih a mael sak? Ulong long anih te, “Balae na saii,” a ti nah?
Gle, kad uhvati, ko æe ga nagnati da vrati? ko æe mu kazati: šta radiš?
13 Pathen tah a thintoek mael pawt tih Rahab aka bom rhoek khaw a hmui, a hmui ah ngam uh.
Bog ne usteže gnjeva svojega, padaju poda nj oholi pomoænici.
14 Te dongah anih aisat te kai loh ka doo thai vetih a taengah ka ol ka coelh thai aya?
A kako bih mu ja odgovarao i birao rijeèi protiv njega?
15 Ka tang cakhaw kai lai aka tloek taengah ka doo thai pawt tih rhennah ni ka bih.
Da sam i prav, neæu mu se odgovoriti, valja da se molim sudiji svojemu.
16 Ka khue tih kai n'doo cakhaw ka ol a hnatun tila ka tangnah moenih.
Da ga zovem i da mi se odzove, još ne mogu vjerovati da je èuo glas moj.
17 Hlithae neh kai kai m'phop tih lunglilungla la ka tloh ping.
Jer me je vihorom satro i zadao mi mnogo rana ni za što.
18 Ka mueihla he mael hamla kai m'pae pawt dae olkhaa ni kai n'kum sak.
Ne da mi da odahnem, nego me siti grèinama.
19 Thadueng dongah khaw len rhapsat tih laitloeknah dongah khaw unim kai aka tuentah he?
Ako je na silu, gle, on je najsilniji; ako na sud, ko æe mi svjedoèiti?
20 Ka ka neh ka tang akhaw ka boe hae ni, ka cuemthuek cakhaw ka kawn hae.
Da se pravdam, moja æe me usta osuditi; da sam dobar, pokazaæe da sam nevaljao.
21 Ka cuemthuek dae ka hinglu khaw ka ming pawt tih ka hingnah khaw ka kohnue.
Ako sam dobar, neæu znati za to; omrzao mi je život moj.
22 Te dongah pakhat la, “Cuemthuek neh halang khaw amah loh a khah,” a ti.
Svejedno je; zato rekoh: i dobroga i bezbožnoga on potire.
23 Rhuihet loh a duek sak buengrhuet kae vaengah ommongsitoe kah noemcainah te a tamdaeng.
Kad bi još ubio biè najedanput! ali se smije iskušavanju pravijeh.
24 Diklai he halang kut ah pae tih a laitloek kah maelhmai te a khuk. Te pawt koinih amah te unim?
Zemlja se daje u ruke bezbožniku; lice sudija njezinijeh zaklanja; ako ne on, da ko?
25 Ka khohnin khaw aka yong lakah bawn tih a yong dongah a then khaw hmuh uh pawh.
Ali dani moji biše brži od glasnika; pobjegoše, ne vidješe dobra.
26 Sangpho canghlong bangla tinghil tih, atha bangla caak dongah cu.
Proðoše kao brze laðe, kao orao kad leti na hranu.
27 “Kai he ka kohuetnah ka hnilh pawn eh, ka maelhmai ka hlam saeh lamtah ngaidip saeh,’ ka ti akhaw,
Ako reèem: zaboraviæu tužnjavu svoju, ostaviæu gnjev svoj i okrijepiæu se;
28 Ka nganboh he boeih ka rhih tih kai nan hmil mahpawh tila ka ming.
Strah me je od svijeh muka mojih, znam da me neæeš opravdati.
29 Kai ka boe coeng dae balae tih a honghi nen he ka kohnue eh?
Biæu kriv; zašto bih se muèio uzalud?
30 Vuelsong tui dongah ka hluk vetih ka kut lunghuem neh ka cil cakhaw,
Da se izmijem vodom šnježanicom, i da oèistim sapunom ruke svoje,
31 vaam khuila kai nan nuem hae vetih ka himbai neh kamah khaw n'tuei uh ni.
Tada æeš me zamoèiti u jamu da se gade na me moje haljine.
32 Hlang he kamah bangla a om pawt dongah anih te ka doo koinih laitloeknah la rhenten m'pawk uh ni.
Jer nije èovjek kao ja da mu odgovaram, da idem s njim na sud;
33 Mamih laklo ah oltloek tih mamih rhoi soah a kut aka tloeng om pawh.
Niti ima meðu nama kmeta da bi stavio ruku svoju meðu nas dvojicu.
34 A cungkui te kai taeng lamloh a khoe mai vetih a mueirhih loh kai n'let sak pawt mako.
Neka odmakne od mene prut svoj, i strah njegov neka me ne straši;
35 Ka thui neh anih ka rhih pawt dae kai he kamah taengah te tlam te ka om moenih.
Tada æu govoriti, i neæu ga se bojati; jer ovako ne znam za sebe.
