Joba 9
1 Job loh koep a doo tih,
Job progovori i reče:
2 A tueng te ka ming tangloeng dae hlanghing he Pathen taengah metlam a tang thai eh?
“Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo?
3 Amah te oelh ham ngaih cakhaw, anih te thawngkhat ah pakhat long pataeng a doo thai moenih.
Ako bi se tkogod htio prÓeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću.
4 A thinko cueih tih a thadueng khaw len rhapsat. A thuung dongah anih taengah unim aka mangkhak?
Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?
5 Tlang khaw haimo coeng tih a thintoek ah amih a maelh te khaw ming uh pawh.
On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreće.
6 Diklai he a hmuen lamloh tlai tih a tung khaw tuen coeng.
Pokreće on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove.
7 Khomik te a uen tih thoeng pawh, aisi khaw catui tloep a hnah.
Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati.
8 Vaan ke amah bueng loh a cueh tih tuitunli kah hmuensang dongah a cawt.
Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao.
9 Ning buhol neh airhitbom khaw, tuithim tlungkawt khaw a saii neh.
Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zvijezđa na južnome nebu.
10 Khenah tloel duela hno len a saii tih tae lek pawt hil ah khobaerhambae coeng.
Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih čudesa koja se izbrojit' ne mogu.
11 Kai taeng long a pah mai akhaw ka hmu pawt tih a tinghil akhaw anih te ka yakming moenih.
Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam.
12 Paco cakhaw ulong anih a mael sak? Ulong long anih te, “Balae na saii,” a ti nah?
Ugrabi li što, tko će mu to priječit, i tko ga pitat smije: 'Što si učinio?'
13 Pathen tah a thintoek mael pawt tih Rahab aka bom rhoek khaw a hmui, a hmui ah ngam uh.
Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim poniču saveznici Rahaba.
14 Te dongah anih aisat te kai loh ka doo thai vetih a taengah ka ol ka coelh thai aya?
Pa kako onda da njemu odgovorim, koju riječ da protiv njega izaberem?
15 Ka tang cakhaw kai lai aka tloek taengah ka doo thai pawt tih rhennah ni ka bih.
I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.
16 Ka khue tih kai n'doo cakhaw ka ol a hnatun tila ka tangnah moenih.
A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša.
17 Hlithae neh kai kai m'phop tih lunglilungla la ka tloh ping.
Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava.
18 Ka mueihla he mael hamla kai m'pae pawt dae olkhaa ni kai n'kum sak.
Ni časa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorčinom napaja!
19 Thadueng dongah khaw len rhapsat tih laitloeknah dongah khaw unim kai aka tuentah he?
Ako je na snagu - tÓa on je najjači! Ako je na pravdu - tko će njega na sud?
20 Ka ka neh ka tang akhaw ka boe hae ni, ka cuemthuek cakhaw ka kawn hae.
Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila.
21 Ka cuemthuek dae ka hinglu khaw ka ming pawt tih ka hingnah khaw ka kohnue.
A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao!
22 Te dongah pakhat la, “Cuemthuek neh halang khaw amah loh a khah,” a ti.
Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava.
23 Rhuihet loh a duek sak buengrhuet kae vaengah ommongsitoe kah noemcainah te a tamdaeng.
I bič smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih.
24 Diklai he halang kut ah pae tih a laitloek kah maelhmai te a khuk. Te pawt koinih amah te unim?
U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oči sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?
25 Ka khohnin khaw aka yong lakah bawn tih a yong dongah a then khaw hmuh uh pawh.
Od skoroteče su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videć.'
26 Sangpho canghlong bangla tinghil tih, atha bangla caak dongah cu.
K'o čamci od rogoza hitro promiču, k'o orao na plijen kada se zaleti.
27 “Kai he ka kohuetnah ka hnilh pawn eh, ka maelhmai ka hlam saeh lamtah ngaidip saeh,’ ka ti akhaw,
Kažem li: zaboravit ću jadikovku, razvedrit ću lice i veseo biti,
28 Ka nganboh he boeih ka rhih tih kai nan hmil mahpawh tila ka ming.
od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim.
29 Kai ka boe coeng dae balae tih a honghi nen he ka kohnue eh?
Ako li sam grešan, tÓa čemu onda da zalud mučim sebe.
30 Vuelsong tui dongah ka hluk vetih ka kut lunghuem neh ka cil cakhaw,
Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio,
31 vaam khuila kai nan nuem hae vetih ka himbai neh kamah khaw n'tuei uh ni.
u veću bi me nečist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine!
32 Hlang he kamah bangla a om pawt dongah anih te ka doo koinih laitloeknah la rhenten m'pawk uh ni.
Nije čovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parničiti.
33 Mamih laklo ah oltloek tih mamih rhoi soah a kut aka tloeng om pawh.
Niti kakva suca ima među nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu,
34 A cungkui te kai taeng lamloh a khoe mai vetih a mueirhih loh kai n'let sak pawt mako.
da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši!
35 Ka thui neh anih ka rhih pawt dae kai he kamah taengah te tlam te ka om moenih.
Govorit ću ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim očima!
