Joba 7
1 Diklai hman ah hlanghing hamla caempuei a om moenih a? A khohnin te kutloh kah khohnin banghui ni.
Nije li èovjek na vojsci na zemlji? a dani njegovi nijesu li kao dani nadnièarski?
2 Sal bangla hlipkhup a hloep tih kutloh bangla a bisai a lamtawn.
Kao što sluga uzdiše za sjenom i kao što nadnièar èeka da svrši,
3 Ka taengah a poeyoek la a hla ka pang van tih thakthaenah hlaem he kai hamla a khueh.
Tako su meni dati u našljedstvo mjeseci zaludni i noæi muène odreðene mi.
4 Ka yalh tih, “Me vaengah nim ka thoh ve?” ka ti. Khoyin loh puh tih hlaemhmah duela yutnah khaw ka cung.
Kad legnem, govorim: kad æu ustati? i kad æe proæi noæ? i sitim se prevræuæi se do svanuæa.
5 Ka saa loh a rhit a bai, ka vin laipi tiknong khaw uet tih a tuei.
Tijelo je moje obuèeno u crve i u grude zemljane, koža moja puca i rašèinja se.
6 Ka khohnin loh tampai lakah bawn tih lungli lungla la ngaiuepnah bawt.
Dani moji brži biše od èunka, i proðoše bez nadanja.
7 Ka hingnah mueihla he poek lah. Hnothen hmuh ham khaw ka mik loh mael voel mahpawh.
Opomeni se da je moj život vjetar, da oko moje neæe više vidjeti dobra,
8 Kai aka so mik loh kai m'mae voel mahpawh. Na mik te kai soah om dae kai ka om voel pawh.
Niti æe me vidjeti oko koje me je viðalo; i tvoje oèi kad pogledaju na me, mene neæe biti.
Kao što se oblak razilazi i nestaje ga, tako ko siðe u grob, neæe izaæi, (Sheol h7585)
10 A im la koep mael pawt vetih a hmuen loh anih hmat voel mahpawh.
Neæe se više vratiti kuæi svojoj, niti æe ga više poznati mjesto njegovo.
11 Te dongah kai khaw ka ka tuem mahpawh. Ka mueihla khobing doela ka thui vetih. Ka hinglu khahing doela ka lolmang pueng ni.
Zato ja neæu braniti ustima svojim, govoriæu u tuzi duha svojega, naricati u jadu duše svoje.
12 Kai he tuipuei tuihnam tih nim kai soah thongim na khueh.
Eda li sam more ili kit, te si namjestio stražu oko mene?
13 Ka soengca kai n'hloep bitni, ka thingkong loh ka kohuetnah te a phueih bitni ka ti.
Kad reèem: potješiæe me odar moj, postelja æe mi moja oblakšati tužnjavu,
14 Mueimang neh kai nan rhihyawp sak tih olphong neh kai nan let sak.
Tada me strašiš snima i prepadaš me utvarama,
15 Ka hinglu loh ka rhuhrhong lakah khaknah neh dueknah ni a coelh.
Te duša moja voli biti udavljena, voli smrt nego kosti moje.
16 Ka kohnue coeng, kumhal duela ka hing mahpawh, kai he n'toeng laeh, ka khohnin khaw a honghi ni.
Dodijalo mi je; neæu dovijeka živjeti; proði me se; jer su dani moji taština.
17 Mebang hlanghing lae amah na pantai sak tih a taengah na lungbuei na khueh te.
Šta je èovjek da ga mnogo cijeniš i da mariš za nj?
18 Anih te mincang ah na cawh tih mikhaptok ah ni anih te na loepdak.
Da ga pohodiš svako jutro, i svaki èas kušaš ga?
19 Balae tih kai lamloh na mangthong pawt eh? Ka timtui ka dolh hil kai nan rhael moenih.
Kad æeš se odvratiti od mene i pustiti me da progutam pljuvanku svoju?
20 Hlang aka kueinah nang taengah ka tholh tih balae ka saii? Balae tih kai he na kutnoek la nan khueh. Te dongah kai ham tah hnorhih la ka om coeng.
Zgriješio sam; šta æu ti èiniti, o èuvaru ljudski? zašto si me metnuo sebi za biljegu, te sam sebi na tegobu?
21 Te dongah ka boekoek he na phueih tih kai kathaesainah he nan khoe mai pawt lae? Laipi khuila ka yalh pawn ni. Kai na toem cakhaw ka om voel moenih,” a ti nah.
Zašto mi ne oprostiš grijeh moj i ne ukloniš moje bezakonje? jer æu sad leæi u prah, i kad me potražiš, mene neæe biti.
