Joba 7
1 Diklai hman ah hlanghing hamla caempuei a om moenih a? A khohnin te kutloh kah khohnin banghui ni.
Nije l' vojska život čovjekov na zemlji? Ne provodi l' dane poput najamnika?
2 Sal bangla hlipkhup a hloep tih kutloh bangla a bisai a lamtawn.
Kao što trudan rob za hladom žudi, poput nadničara štono plaću čeka,
3 Ka taengah a poeyoek la a hla ka pang van tih thakthaenah hlaem he kai hamla a khueh.
mjeseci jada tako me zapadoše i noći su mučne meni dosuđene.
4 Ka yalh tih, “Me vaengah nim ka thoh ve?” ka ti. Khoyin loh puh tih hlaemhmah duela yutnah khaw ka cung.
Liježuć' mislim svagda: 'Kada ću ustati?' A dižuć se: 'Kada večer dočekati!' I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.
5 Ka saa loh a rhit a bai, ka vin laipi tiknong khaw uet tih a tuei.
PÓut moju crvi i blato odjenuše, koža na meni puca i raščinja se.
6 Ka khohnin loh tampai lakah bawn tih lungli lungla la ngaiuepnah bawt.
Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade.
7 Ka hingnah mueihla he poek lah. Hnothen hmuh ham khaw ka mik loh mael voel mahpawh.
Spomeni se: život moj je samo lahor i oči mi neće više vidjet' sreće!
8 Kai aka so mik loh kai m'mae voel mahpawh. Na mik te kai soah om dae kai ka om voel pawh.
Prijateljsko oko neće me gledati; pogled svoj u mene upro si te sahnem.
Kao što se oblak gubi i raspline, tko u Šeol siđe, više ne izlazi. (Sheol h7585)
10 A im la koep mael pawt vetih a hmuen loh anih hmat voel mahpawh.
Domu svome natrag ne vraća se nikad, njegovo ga mjesto više ne poznaje.
11 Te dongah kai khaw ka ka tuem mahpawh. Ka mueihla khobing doela ka thui vetih. Ka hinglu khahing doela ka lolmang pueng ni.
Ustima ja svojim stoga branit' neću, u tjeskobi duha govorit ću sada, u gorčini duše ja ću zajecati.
12 Kai he tuipuei tuihnam tih nim kai soah thongim na khueh.
Zar sam more ili neman morska, pa si stražu nada mnom stavio?
13 Ka soengca kai n'hloep bitni, ka thingkong loh ka kohuetnah te a phueih bitni ka ti.
Kažem li: 'Na logu ću se smirit', ležaj će mi olakšati muke',
14 Mueimang neh kai nan rhihyawp sak tih olphong neh kai nan let sak.
snovima me prestravljuješ tada, prepadaš me viđenjima mučnim.
15 Ka hinglu loh ka rhuhrhong lakah khaknah neh dueknah ni a coelh.
Kamo sreće da mi se zadavit'! Smrt mi je od patnja mojih draža.
16 Ka kohnue coeng, kumhal duela ka hing mahpawh, kai he n'toeng laeh, ka khohnin khaw a honghi ni.
Ja ginem i vječno živjet neću; pusti me, tek dah su dani moji!
17 Mebang hlanghing lae amah na pantai sak tih a taengah na lungbuei na khueh te.
Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš, da je srcu tvojem tako prirastao
18 Anih te mincang ah na cawh tih mikhaptok ah ni anih te na loepdak.
i svakoga jutra da njega pohodiš i svakoga trena da ga iskušavaš?
19 Balae tih kai lamloh na mangthong pawt eh? Ka timtui ka dolh hil kai nan rhael moenih.
Kada ćeš svoj pogled skinuti sa mene i dati mi barem pljuvačku progutat'?
20 Hlang aka kueinah nang taengah ka tholh tih balae ka saii? Balae tih kai he na kutnoek la nan khueh. Te dongah kai ham tah hnorhih la ka om coeng.
Ako sam zgriješio, što učinih tebi, o ti koji pomno nadzireš čovjeka? Zašto si k'o metu mene ti uzeo, zbog čega sam tebi na teret postao?
21 Te dongah ka boekoek he na phueih tih kai kathaesainah he nan khoe mai pawt lae? Laipi khuila ka yalh pawn ni. Kai na toem cakhaw ka om voel moenih,” a ti nah.
Zar prijestupa moga ne možeš podnijeti i ne možeš prijeći preko krivnje moje? Jer, malo će proći i u prah ću leći, ti ćeš me tražiti, al' me biti neće.”
