Joba 5
1 Khue laeh nang aka doo om nim? U hlangcim taengah na mael ve.
Zovi; hoæe li ti se ko odazvati? i komu æeš se izmeðu svetijeh obratiti?
2 Aka ang te konoinah loh a ngawn tih hloih loh thatlainah a duek sak.
Doista bezumnoga ubija gnjev, i ludoga usmræuje srdnja.
3 Aka ang loh a yung a hlak ka hmuh vaengah a tolkhoeng buengrhuet ka tap.
Ja vidjeh bezumnika gdje se ukorijenio; ali odmah prokleh stan njegov.
4 A ca rhoek te khangnah lamloh lakhla tih vongka ah a phop uh vaengah aka huul om pawh.
Sinovi su njegovi daleko od spasenja i satiru se na vratima a nema ko da izbavi.
5 A cangah te bungpong loh a caak pah tih hlinghang lamkah a loh dae a thadueng te tuihal loh a mam pah.
Ljetinu njegovu jede gladni i ispred trnja kupi je, i lupež ždere blago njihovo.
6 Laipi lamloh boethae thoeng pawt tih diklai lamloh thakthaenah a poe bal moenih.
Jer muka ne izlazi iz praha niti nevolja iz zemlje nièe.
7 Tedae hlang he thakthaenah khuiah a sak tih rhaek ca rhoek bangla ding hang.
Nego se èovjek raða na nevolju, kao što iskre iz ugljevlja uzlijeæu u vis.
8 Tedae kai tah Pathen te ka toem vetih Pathen taengah ni ka dumlai khaw ka hal eh.
Ali ja bih Boga tražio, i pred Boga bih iznio stvar svoju,
9 A len la a saii vaengah khobaerhambae te khenah lek pawh, tae lek pawh.
Koji èini stvari velike i neispitljive, divne, kojima nema broja;
10 Diklai hman ah khotlan a paek tih lohma li ah tui a hlah.
Koji spušta dažd na zemlju i šalje vodu na polja;
11 Tlarhoel rhoek te hmuensang ah a khueh tih kopang rhoek te khangnah khuila a hoeptlang.
Koji podiže ponižene, i žalosne uzvišuje k spasenju;
12 Aka thaai kah kopoek te a phae tih a kut loh lungming cueihnah saii thai pawh.
Koji rasipa misli lukavijeh da ruke njihove ne svrše ništa;
13 Aka cueih khaw amah kah rhaithinah neh a tuuk tih aka hlang hnuei kah cilsuep he hma paitok.
Koji hvata mudre u njihovu lukavstvu, i namjeru opakih obara;
14 Khothaih ah a hmuep neh hum uh tih khothun ah khoyin bangla a phatuem uh.
Danju nailaze na mrak, i u podne pipaju kao po noæi.
15 Khodaeng te amih ka dongkah cunghang lamlong khaw tlungluen kut lamloh a khang.
On izbavlja ubogoga od maèa, od usta njihovijeh i od ruke silnoga.
16 Te dongah tattloel ham ngaiuepnah om dae dumlai loh amah ka a buem.
Tako ima nadanja siromahu, a zloæa zatiskuje usta svoja.
17 Pathen loh a toel hlanghing he a yoethen tih Tlungthang kah thuituennah sit boeh.
Gle, blago èovjeku koga Bog kara; i zato ne odbacuj karanja svemoguæega.
18 Amah loh a tloh sak dae a hma te a poi pah tih a kut dongah hoeih uh.
Jer on zadaje rane, i zavija; on udara, i ruke njegove iscjeljuju.
19 Citcai parhuk lamloh nang n'huul vetih a parhih ah yoethae loh nang soah m'ben mahpawh.
Iz šest nevolja izbaviæe te; ni u sedmoj neæe te se zlo dotaæi.
20 Nang te khokha vaengah dueknah lamloh, caemtloek vaengah cunghang kut lamloh n'lat ni.
U gladi izbaviæe te od smrti i u ratu od maèa.
21 Olka dongkah rhuihet lamloh n'thuh vetih rhoelrhanah a pai vaengah na rhih mahpawh.
Kad jezik šiba, biæeš sakriven, niti æeš se bojati pustoši kad doðe.
22 Rhoelrhanah khui neh khokha rhamling khuiah na luem vetih diklai mulhing te na rhih mahpawh.
Smijaæeš se pustoši i gladi, niti æeš se bojati zvijerja zemaljskoga.
23 Na paipi te khohmuen lungto taengah om vetih kohong mulhing loh nang taengah n'thuung ni.
Jer æeš s kamenjem poljskim biti u vjeri, i zvijerje æe poljsko biti u miru s tobom.
24 Na dap kah rhoepnah te na ming vetih na tolkhoeng na soep vaengah na hmaai mahpawh.
I vidjeæeš da je mir u šatoru tvom, kuæiæeš kuæu svoju i neæeš se prevariti.
25 Na tiingan muep na ming vetih na cadil cahma te khohmuen baelhing bangla om ni.
Vidjeæeš kako æe ti se umnožiti sjeme tvoje, i porod æe tvoj biti kao trava na zemlji.
26 A tue vaengkah canghlom a coi bangla na hminkhah vaengah phuel te na paan ni.
Star æeš otiæi u grob kao što se žito snosi u stog u svoje vrijeme.
27 He tah amah la n'khe uh tangloeng he ne. He he hnatun lamtah namah loh namah dongah ming,” a ti nah.
Eto, razgledasmo to, tako je; poslušaj i razumij.
