Joba 4
1 Te vaengah Temani hoel Eliphaz loh a doo.
Tada odgovori Elifas Temanac i reèe:
2 Te vaengah nang te ol neh n'noemcai saeh, na ngak aya? Tedae olthui te kuemsuem ham unim aka noeng eh?
Ako ti progovorimo, da ti neæe biti dosadno? ali ko bi se mogao uzdržati da ne govori?
3 Muep na toel tih kut kha rhoek khaw na talong coeng te.
Gle, uèio si mnoge, i ruke iznemogle krijepio si;
4 Aka paloe rhoek te na olthui loh a thoh tih khuklu aka khun khaw na caang sak.
Rijeèi su tvoje podizale onoga koji padaše, i utvrðivao si koljena koja klecahu.
5 Tedae namah taengla ha loe tih na ngak coeng, namah te m'ben tih na let coeng.
A sada kad doðe na tebe, klonuo si; kad se tebe dotaèe, smeo si se.
6 Na hinyahnah, na ueppangnah, na ngaiuepnah, na longpuei kah thincaknah khaw om pawt nim?
Nije li pobožnost tvoja bila uzdanje tvoje? i dobrota putova tvojih nadanje tvoje?
7 Poek van laeh, ommongsitoe he paltham nim? Aka thuem rhoek te melam a thup?
Opomeni se, ko je prav poginuo, i gdje su pravedni istrijebljeni?
8 Ka hmuh vanbangla boethae aka thoe tih aka soem khaw amah long ni thakthaenah a ah.
Kako sam ja vidio, koji oru muku i siju nevolju, to i žanju.
9 Pathen kah hiil dongah milh uh tih a thintoek khohli dongah khap uh coeng.
Od dihanja Božijega ginu, i od daha nozdara njegovijeh nestaje ih.
10 Sathueng khaw kawknah neh sathuengca khaw a ol neh om dae sathuengca khaw a no tloong.
Rika lavu, i glas ljutom lavu i zubi laviæima satiru se.
11 Maeh a mueh lamloh sathueng te milh tih sathuengnu ca rhoek khaw pam uh.
Lav gine nemajuæi lova, i laviæi rasipaju se.
12 Ka taengah ol a huen tih a olduem loh kai hna a lat sak.
Još doðe tajno do mene rijeè, i uho moje doèu je malo.
13 Hlang he khoyin olphong lamkah pomnah khuiah a ih muelh vaengah.
U mislima o noænijem utvarama, kad tvrd san pada na ljude,
14 birhihnah loh kai m'mah tih thuennah neh ka rhuh boeih a rhih sak.
Strah poduze me i drhat, od kojega ustreptaše sve kosti moje,
15 Mueihla loh ka maelhmai a pah vaengah ka mul ka saa poenghu.
I duh proðe ispred mene, i dlake na tijelu mojem nakostriješiše se.
16 A pai vaengah khaw a mueimae ka hmat moenih. A muei tah ka mikhmuh ah om tih bidip ol a yaak.
Stade, ali mu ne poznah lica; prilika bijaše pred oèima mojima, i muèeæi èuh glas:
17 Pathen lakah hlanghing he tang tih anih aka saii lakah ah hlang caihcil ngai a?
Eda li je èovjek pravedniji od Boga? eda li je èovjek èistiji od tvorca svojega?
18 A sal rhoek soah tangnah pawt tih a puencawn te a lolh la a khueh atah,
Gle, slugama svojim ne vjeruje, i u anðela svojih nalazi nedostataka;
19 Laipi neh lai im dongah kho aka sa aisat te bungbo hmai ah a khoengim pop coeng.
Akamoli u onijeh koji stoje u kuæama zemljanijem, kojima je temelj na prahu i satiru se brže nego moljac.
20 Mincang lamloh hlaem duela a phop te a yoeyah la a milh khaw mingpha pawh.
Od jutra do veèera satru se, i nestane ih navijek da niko i ne opazi.
21 Amih lamkah a a hlangrhuel a phil pah vaengah a duek uh moenih a? Te dongah cueihnah neh a om moenih a?
Slava njihova ne prolazi li s njima? Umiru, ali ne u mudrosti.
