Joba 31

1 Paipi te ka mik neh ka saii dongah me tlam lae oila te ka yakming eh?

Vjeru uèinih sa oèima svojim, pa kako bih pogledao na djevojku?

2 A so lamkah Pathen khoyo neh hmuensang lamkah Tlungthang rho te menim?

Jer kakav je dio od Boga ozgo? i kakvo našljedstvo od svemoguæega s visine?

3 Boethae ham rhainah neh boethae aka saii ham yoethaenah moenih a?

Nije li pogibao nevaljalome i èudo onima koji èine bezakonje?

4 Amah loh ka longpuei a hmuh tih ka khokan boeih he a tae moenih a?

Ne vidi li on putove moje, i sve korake moje ne broji li?

5 A poeyoek taengah ka pongpa tih ka kho loh a hlangthai palat taengla a tawn uh atah,

Ako hodih s lažju ili ako pohitje noga moja na prijevaru,

6 Duengnah cooi dongah kai n'khiing saeh lamtah Pathen loh ka muelhtuetnah ming saeh.

Neka me izmjeri na mjerilima pravijem, i neka Bog pozna dobrotu moju.

7 Longpuei lamloh ka khokan a buung atah, ka mik hnukah ka lungbuei cet tih ka kut dongah a lolhmaih a kap atah,

Ako su koraci moji zašli s puta, i ako je za oèima mojim pošlo srce moje, i za ruke moje prionulo štogod,

8 ka soem vaengah a tloe loh ca saeh lamtah ka cadil rhoek te ha uh saeh.

Neka ja sijem a drugi jede, i neka se iskorijene izdanci moji.

9 Huta loh ka lungbuei a hlae tih ka hui kah thohka ah ka rhongngol atah,

Ako se zanijelo srce moje za kojom ženom, i ako sam vrebao na vratima bližnjega svojega,

10 Ka yuu loh a tloe la kuelh saeh lamtah a taengah hlang tloe bakop mai saeh.

Neka drugomu melje žena moja, i neka se drugi nad njom povijaju.

11 Te dongah te khonuen rhamtat neh te te thaesainah rhokhan ni.

Jer je to grdilo i bezakonje za sudije.

12 Te hmai loh Abaddon duela a hlawp tih ka cangvuei te boeih ha.

Jer bi to bio oganj koji bi proždirao do uništenja, i svu bi moju ljetinu iskorijenio.

13 Ka salpa neh ka salnu loh kai taengah a tuituk vaengah tiktamnah ka hnawt atah,

Ako nijesam htio doæi na sud sa slugom svojim ili sa sluškinjom svojom, kad bi se tužili na mene;

14 Pathen a thoh vaengah balae ka saii vetih n'hip vaengah amah te metlam ol ka mael eh?

Jer šta bih èinio kad bi se Bog podigao, i kad bi potražio, šta bih mu odgovorio?

15 Bungko khuiah kai aka saii loh anih a saii moenih a? Kaimih he bung khuiah pakhat la n'cuen sak.

Koji je mene stvorio u utrobi, nije li stvorio i njega? nije li nas on isti sazdao u materici?

16 tattloel kah kongaih te ka hloh pah tih nuhmai mik te ka khah sak koinih,

Ako sam odbio siromasima želju njihovu, i oèi udovici zamutio,

17 Kamah buhkam te kamah bueng loh ka caak tih cadah loh ca pawt koinih,

I ako sam zalogaj svoj sam jeo a nije ga jela i sirota,

18 Ka camoe lamloh napa bangla ka taengah pantai tih nuhmai khaw a nu bung lamloh ka mawt.

Jer je od mladosti moje rasla sa mnom kao kod oca, i od utrobe matere svoje vodao sam je;

19 Pueinak mueh tih himbai tling la aka milh khodaeng te ka hmuh mai tih,

Ako sam gledao koga gdje gine nemajuæi haljine, i siromaha gdje se nema èim pokriti,

20 A pumpu, a pumpu ah kai n'uem uh vaengah ka tu mul neh ka hlung pawt mai koinih,

Ako me nijesu blagosiljala bedra njegova što se runom ovaca mojih utoplio,

21 Vongka ah kai bomkung te ka hmuh vaengah ka kut he cadah soah ka ka thueng atah,

Ako sam izmahnuo rukom na sirotu, kad vidjeh na vratima pomoæ svoju,

22 ka laengpang he a hnuk lamloh rhul saeh lamtah ka ban a cung dong lamloh tlawt mai saeh.

Neka mi ispadne rame iz pleæa, i ruka moja neka se otkine od zgloba.

23 Pathen taengkah rhainah te kai ham ka birhihnah la a om dongah a boeimangnah te ka noeng moenih.

Jer sam se bojao pogibli od Boga, kojega velièanstvu ne bih odolio.

24 Sui te ka uepnah la ka khueh tih sui cilh te ka pangtungnah la ka thui koinih,

Ako sam polagao na zlato nadanje svoje, ili èistome zlatu govorio: uzdanico moja!

25 Ka thadueng len tih ka kut loh a khuet la a hmuh dongah ka kokhahnah atah,

Ako sam se veselio što mi je imanje veliko i što mnogo steèe ruka moja,

26 Vangnah dongah a thangthen tih hla vang a thoeih te ka hmuh vaengah,

Ako sam gledao na sunce, kad sjaje, i na mjesec, kad ponosito hodi,

27 ka lungbuei he yinhnuk ah hloih tih ka kut loh ka ka te mok koinih.

I srce se moje potajno prevarilo i ruku moju poljubila usta moja,

28 He khaw a so kah Pathen taengah ka basa la om vetih thaesainah lai la om ni.

I to bi bilo bezakonje za sudije, jer bih se odrekao Boga ozgo;

29 Ka lunguet kah yoethaenah dongah ka kohoe tih yoethae loh anih taengla a thoeng te ka haenghang puei atah,

Ako sam se radovao nesreæi nenavidnika svojega, i ako sam zaigrao kad ga je zlo zadesilo,

30 A hinglu te thaephoeinah neh hoe hamla ka ka he laihmu la ka khueh aih moenih.

Jer ne dadoh jeziku svojemu da griješi tražeæi dušu njegovu s proklinjanjem;

31 Ka dap kah hlang rhoek loh, “U long nim a maeh te a cung pawt la a paek eh?” a ti uh moenih a?

Ako ne govorahu domašnji moji: ko bi nam dao mesa njegova? ne možemo se ni najesti;

32 Ka thohkhaih kah yinlai te caehlong ka ong pah tih vongvoel ah a rhaeh moenih.

Stranac nije noæivao na polju; vrata svoja otvorao sam putniku;

33 Hlang bangla ka boekoeknah ka dah tih, kai kathaesainah he ka thindang ah ka det mai akhaw,

Ako sam kao što èine ljudi tajio prijestupe svoje i krio svoje bezakonje u svojim njedrima,

34 hlangping te yet taengah ka sarhing tih huiko kah nueihbu loh kai n'rhihyawp sak. Te dongah ka kuemsuem tih thohka la ka moe pawh.

Ako sam i mogao plašiti veliko mnoštvo, ipak od najmanjega u domu bijaše me strah; zato muèah i ne odlažah od vrata.

35 Kai taengkah aka hnatun la kamah taengah u long nim m'paek lah mako? Ka kutha he Tlungthang loh kai n'doo saeh lamtah ka tuituknah he hlang loh cabu la daek saeh.

O da bih imao koga da me sasluša! Gle, želja je moja da mi svemoguæi odgovori i suparnik moj da mi napiše knjigu.

36 Te te ka laengpang ah ka koh vetih te te ka soah rhuisam la ka laikoeinah het mahpawt nim?

Nosio bih je na ramenu svom, vezao bih je sebi kao vijenac,

37 Ka khokan tarhing la a taengah ka puen lah vetih anih te rhaengsang bangla ka paan lah mako.

Broj koraka svojih kazao bih mu, kao knez pristupio bih k njemu.

38 Ka khohmuen loh kai m'pang thil tih a kong te rhenten rhap koinih,

Ako je na me vikala moja zemlja, i brazde njezine plakale,

39 A thadueng te tangka mueh la ka caak tih a kungmah kah hinglu ka yawn sak atah,

Ako sam jeo roda njezina bez novaca i dosaðivao duši gospodara njezinijeh,

40 Cang yueng la mutlo hling, cangtun yueng la saeldol khaw poe saeh,” a ti. Job kah ol bawt coeng.

Mjesto pšenice neka mi raða trnje, i mjesto jeèma kukolj. Svršiše se rijeèi Jovove.