Joba 30
1 Tedae a kum la kai lakah aka noe long khaw kai taengah luem uh coeng. Te rhoek kah a napa pataeng ka boiva kah ui taengah khueh ham ka hnawt lah mako.
A sada smiju mi se mlaði od mene, kojima otaca ne bih bio htio metnuti sa psima stada svojega.
2 Amih kut dongkah thadueng khaw kai taengah metlam a om? Amih te a hminkhah lamni a paltham.
A na što bi mi i bila sila ruku njihovijeh? u njima bješe propala starost.
3 Vaitahnah neh khokha rhamling lamkah pumhong loh hlaem vaengah khohaeng neh imrhong kah rhamrhae te a cilh.
Od siromaštva i gladi samoæovahu bježeæi na suha, mraèna, pusta i opustošena mjesta;
4 Tangpuem dongkah baekkoi te a hlaek uh tih a buh la hlingcet yung a khueh.
Koji brahu lobodu po èestama, i smrekovo korijenje bješe im hrana.
5 A nam lamloh a haek uh tih amih taengah hlanghuen bangla a o uh.
Izmeðu ljudi bijahu izgonjeni i vikaše se za njima kao za lupežem.
6 Soklong cakhom kah laipi neh thaelsawk khui ah kho a sak.
Življahu po strašnijem uvalama, po jamama u zemlji i u kamenu.
7 Tangpuem khuiah pang uh tih lota hmuiah poem uh.
Po grmovima rikahu, pod trnjem se skupljahu.
8 Aka ang ca rhoek neh ming mueh ca rhoek ni khohmuen lamloh a hawt uh.
Bijahu ljudi nikakvi i bez imena, manje vrijedni nego zemlja.
9 Te dongah amih kah rhotoeng la ka om coeng tih amih taengah ol la ka om.
I njima sam sada pjesma, i postah im prièa.
10 Kai aka tuei rhoek tah kai lamloh lakhla uh tih ka mikhmuh ah timtui khaw tuem uh pawh.
Gade se na me, idu daleko od mene i ne ustežu se pljuvati mi u lice.
11 A lirhui lakah ka lirhui he pawl coeng. Te dongah kai he m'phaep tih ka mikhmuh ah kamrhui han tueih uh.
Jer je Bog odapeo moju tetivu i muke mi zadao te zbaciše uzdu preda mnom.
12 Ka bantang kah hlangyoe loh tlai ka kho a kalh. Amih kah rhainah caehlong te kai taengah a picai uh.
S desne strane ustaju momci, potkidaju mi noge, i nasipaju put k meni da me upropaste.
13 Ka talnah khuiah ka hawn a mak uh tih, amih aka bom pawt khaw hoeikhang uh.
Raskopaše moju stazu, umnožiše mi muke, ne treba niko da im pomaže.
14 A puut aka len bangla ael uh tih a khohli rhamrhael hmuiah paluet uh.
Kao širokim prolomom naviru, i navaljuju preko razvalina.
15 Kai soah mueirhih pai tih khohli bangla ka moeihoeihnah a hloem vaengah kai kah khangnah te khomai bangla a yah.
Strahote navališe na me, i kao vjetar tjeraju dušu moju, i kao oblak proðe sreæa moja.
16 Kai lamloh ka hinglu a kingling coeng tih phacip phabaem khohnin loh kai n'tuuk.
I sada se duša moja ražljeva u meni, stigoše me dani muèni.
17 Khoyin ah ka rhuh te ka pum dong lamloh a cueh. Kai aka thuek he a dim moenih.
Noæu probada mi kosti u meni, i žile moje ne odmaraju se.
18 Thadueng cungkuem dongah ka pueinak a phuelhthaih tih ka angkidung te rhawnmoep bangla ka vah.
Od teške sile promijenilo se odijelo moje, i kao ogrlica u košulje moje steže me.
19 Kai he dikpo khuila n'dong tih laipi neh hmaiphu bangla n'thuidoek.
Bacio me je u blato, te sam kao prah i pepeo.
20 Na taengah bomnah kam bih dae kai nan doo moenih. Ka pai akhaw kai he nan yakming moenih.
Vièem k tebi, a ti me ne slušaš; stojim pred tobom, a ti ne gledaš na me.
21 Kai soah a muen la na poeh tih na ban thaa neh kai nan konaeh thil.
Pretvorio si mi se u ljuta neprijatelja; silom ruke svoje suprotiš mi se.
22 Kai he khohli dongah nan phueih. Kai nan ngol thil vaengah kai nan paci sak tih lungming cueihnah a yawn.
Podižeš me u vjetar, posaðuješ me na nj, i rastapaš u meni sve dobro.
23 Mulhing boeih kah tingtunnah im la dueknah neh kai nan mael sak ham khaw ka ming.
Jer znam da æeš me odvesti na smrt i u dom odreðeni svjema živima.
24 A yoethaenah khuiah bombihnah a yaak vaengah kut aka thueng he lairhok dongah a om moenih.
Ali neæe pružiti ruke svoje u grob; kad ih stane potirati, oni neæe vikati.
25 Khohnin a mangkhak dongah ka rhap tih khodaeng dongah ka hinglu a omdam moenih.
Nijesam li plakao radi onoga koji bijaše u zlu? nije li duša moja žalosna bivala radi ubogoga?
26 A then ka lamtawn vaengah boethae ha pawk. Vangnah te ka ngaiuep vaengah a hmuep ha pai.
Kad se dobru nadah, doðe mi zlo; i kad se nadah svjetlosti, doðe mrak.
27 Ka bung he tlawk tih a kuemsuem moenih. Kai he phacip phabaem khohnin loh n'doe.
Utroba je moja uzavrela, i ne može da se umiri, zadesiše me dani muèni.
28 Khomik a tal dongah maelhmai a hmuep la ka cet. Hlangping neh ka pai tih ka pang.
Hodim crn, ne od sunca, ustajem i vièem u zboru.
29 Pongui kah a manuca neh tuirhuk vanu kah a hui la ka om.
Brat postah zmajevima i drug sovama.
30 Ka vin khaw kamah dong lamloh mu tih ka rhuh khaw kholing neh tlum coeng.
Pocrnjela je koža na meni i kosti moje posahnuše od žege.
31 Ka rhotoeng te nguekcoinah la, ka phavi rhah ol la poeh.
Gusle se moje pretvoriše u zapijevku, i svirala moja u plaè.
