Joba 3
1 Te phoeiah Job a ka te a ang tih a khohnin te a tap.
Potom otvori usta svoja Jov i stade kleti dan svoj.
2 Te vaengah Job loh a doo tih,
I progovoriv Jov reèe:
3 Amah kah thang nah khohnin neh, “Tongpa a yom,” a ti hlaem khaw paltham mai saeh.
Ne bilo dana u koji se rodih, i noæi u kojoj rekoše: rodi se djetiæ!
4 Te khohnin te a hmuep la om palueng vetih, Pathen loh a so la toem pawt mako. Te dongah vangnah loh te soah sae boel saeh.
Bio taj dan tama, ne gledao ga Bog ozgo, i ne osvjetljavala ga svjetlost!
5 Te te hmaisuep neh dueknah hlipkhup loh suk saeh. A soah khomai yaal saeh lamtah, hlamhop hnin bangla let saeh.
Mrak ga zaprznio i sjen smrtni, oblak ga obastirao, bio strašan kao najgori dani!
6 Tekah hlaem te a hmuep loh lo saeh lamtah kum khat kah khohnin dongah a kohoe boel saeh, hla taenah dongah khaw kun boel saeh.
Noæ onu osvojila tama, ne radovala se meðu danima godišnjim, ne brojila se u mjesece!
7 Tekah hlaem te pumhong la om saeh lamtah a khuiah omngaih laa cuen boel saeh ne.
Gle, noæ ona bila pusta, pjevanja ne bilo u njoj!
8 Khohnin thae aka phoei thil tih, a coekcoe la Leviathan aka haeng loh, te te tap saeh.
Kleli je koji kunu dane, koji su gotovi probuditi krokodila!
9 Hlaemhmah aisi khaw hmuep saeh lamtah, khosae te lamtawn cakhaw sae boel saeh, mincang khosaeng te hmu boel saeh.
Potamnjele zvijezde u sumraèje njezino, èekala vidjelo i ne doèekala ga, i ne vidjela zori trepavica;
10 Ka bungko thohkhaih te a khaih mai vetih thakthaenah he ka mik lamloh a thuh mai kolla.
Što mi nije zatvorila vrata od utrobe i nije sakrila muku od mojih oèiju.
11 Balae tih bung khuiah ka duek pawh. Bungko lamloh ka thoeng tih ka pal hae.
Zašto ne umrijeh u utrobi? ne izdahnuh izlazeæi iz utrobe?
12 Balae tih khuklu loh kai n'doe, balae tih rhangsuk loh n'khut.
Zašto me prihvatiše koljena? zašto sise, da sem?
13 Ka yalh to palueng koinih la ka ip mong vetih ka duem lah ni.
Jer bih sada ležao i poèivao; spavao bih, i bio bih miran,
14 Manghai rhoek neh a imrhong aka thoh diklai olrhoep rhoek taengla,
S carevima i savjetnicima zemaljskim, koji zidaše sebi pustoline,
15 Amih taengkah sui mangpa rhoek neh a im ah tangka aka hawn rhoek taengah.
Ili s knezovima, koji imaše zlata, i kuæe svoje puniše srebra.
16 Rhumpu bangla n'thuh kanoek vetih vangnah aka hmuh noek pawh camoe rhoek bangla ka om pawt mako.
Ili zašto ne bih kao nedonošèe sakriveno, kao dijete koje ne ugleda vidjela?
17 Teah te halang rhoek loh khoponah a toeng uh tih thadueng aka bawt khaw pahoi duem.
Ondje bezbožnici prestaju dosaðivati, i ondje poèivaju iznemogli,
18 Thongtla rhoek te rhenten rhalthal uh tih, tueihno ol ya uh pawh.
I sužnji se odmaraju i ne èuju glasa nastojnikova.
19 Tanoe neh kangham khaw amah la om pahoi tih sal khaw a boei taeng lamloh sayalh coeng.
Mali i veliki ondje je, i rob slobodan od svoga gospodara.
20 Balae tih thakthaekung taengah vangnah, hinglu khahing taengah hingnah a paek?
Zašto se daje vidjelo nevoljniku i život onima koji su tužna srca,
21 Dueknah hamla aka rhingda long khaw dang hae pawt tih kawn lakah te te a too.
Koji èekaju smrt a nje nema, i traže je veæma nego zakopano blago,
22 Phuel a hmuh uh vaengah omngaihnah neh a ngaingaih la a kohoe uh.
Koji igraju od radosti i vesele se kad naðu grob?
23 A longpuei te hlang ham tah a thuh dae a taengah Pathen loh a mak pah.
Èovjeku, kojemu je put sakriven i kojega je Bog zatvorio otsvuda?
24 Ka buh hmai ah ka hueinah ha pawk tih ka kawknah he tui bangla pha.
Jer prije jela mojega dolazi uzdah moj, i kao voda razljeva se jauk moj.
25 Birhihnah neh ka birhih akhaw kamah m'vuei tih ka rhih nawn te khaw kamah taengah thoeng.
Jer èega se bojah doðe na mene, i èega se strašah zadesi me.
26 Ka dingsuek pawt tih ka mong pawh, ka duem pawt vaengah khoponah ha thoeng,” a ti.
Ne poèivah niti imah mira niti se odmarah, i opet doðe strahota.
