Joba 27
1 Job loh amah kah a huel ham te a koei tih,
I Jov nastavi besjedu svoju i reèe:
2 “Pathen kah hingnah loh kai kah laitloeknah a khoe tih Tlungthang lo ka hinglu a phaep.
Tako da je živ Bog, koji je odbacio parbu moju, i svemoguæi, koji je ojadio dušu moju,
3 Ka khuikah ka hiil boeih neh ka hnarhong khuikah he Pathen mueihla ni.
Dok je duša moja u meni, i duh Božji u nozdrvama mojim,
4 Ka hmuilai loh dumlai thui boel saeh lamtah ka lai loh palyal la caitawk boel saeh.
Neæe usne moje govoriti bezakonja, niti æe jezik moj izricati prijevare.
5 Nangmih te kan tang sak atah kai ham savisava. Ka pal duela ka muelhtuetnah he kamah lamloh ka khoe mahpawh.
Ne dao Bog da pristanem da imate pravo; dokle dišem, neæu otstupiti od svoje dobrote.
6 Ka duengnah te ka kop vetih ka hlah mahpawh. Kamah tue lamlong tah ka thinko he veet voel mahpawh.
Držaæu se pravde svoje, niti æu je ostaviti; neæe me prekoriti srce moje dokle sam živ.
7 Ka thunkha te a halang bangla, kai aka tlai thil khaw a boethae bangla om saeh.
Neprijatelj moj biæe kao bezbožnik, i koji ustaje na me, kao bezakonik.
8 Lailak kah ngaiuepnah tah menim? A mueluem tih Pathen loh a hinglu a bong pah.
Jer kako je nadanje licemjeru, kad se lakomi a Bog æe išèupati dušu njegovu?
9 A soah citcai loh a pai vaengah a pangngawlnah te Pathen loh a hnatun nim?
Hoæe li Bog uslišiti viku njegovu kad na nj doðe nevolja?
10 Tlungthang dongah pang a dok vetih, a tue boeih ah Pathen a khue bitni.
Hoæe li se svemoguæemu radovati? hoæe li prizivati Boga u svako vrijeme?
11 Pathen kah kut te nangmih kan thuinuet phoe vetih, Tlungthang taengkah te ka phah mahpawh.
Uèim vas ruci Božjoj, i kako je u svemoguæega ne tajim.
12 Nangmih boeih khaw na hmuh vaengah balae tih a honghi neh na hoemdawk he.
Eto, vi svi vidite, zašto dakle jednako govorite zaludne stvari?
13 Halang hlang loh Pathen taeng lamkah khoyo neh hlanghaeng loh Tlungthang taeng lamkah rho a dang he,
To je dio èovjeku bezbožnom od Boga, i našljedstvo koje primaju nasilnici od svemoguæega.
14 a ca te cunghang hamla a ping pah tih a cadil cahma khaw buh cung uh mahpawh.
Ako mu se množe sinovi, množe se za maè, i natražje njegovo neæe se nasititi hljeba.
15 A rhaengnaeng, a rhaengnaeng te dueknah loh a up vetih a nuhmai rhoek loh rhah uh mahpawh.
Koji ostanu iza njega, na smrti æe biti pogrebeni, i udovice njihove neæe plakati.
16 Cak te laipi bangla hmoeng vetih hnicu te dikpo bangla soe ni.
Ako nakupi srebra kao praha, i nabavi haljina kao blata,
17 Tawn cakhaw aka dueng loh a bai vetih cak te ommongsitoe loh a tael ni.
Što nabavi, obuæi æe pravednik, i srebro æe dijeliti bezazleni.
18 A im te ning bangla a sak tih dungtlungim bangla rhalrhing a khueh.
Gradi sebi kuæu kao moljac, i kao kolibu koju naèini èuvar.
19 Hlanglen la yalh dae khoem uh mahpawh. A mik a dai dae amah om voel pawh.
Bogat æe umrijeti a neæe biti pribran; otvoriæe oèi a nièega neæe biti.
20 Anih te tui bangla mueirhih loh a phatawt khoyin ah cangpalam loh a pom.
Stignuæe ga strahote kao vode; noæu æe ga odnijeti oluja.
21 Anih te kanghawn loh a khuen tih khum. Te vaengah anih te amah hmuen lamloh a yawn.
Uzeæe ga vjetar istoèni, i otiæi æe; vihor æe ga odnijeti s mjesta njegova.
22 Anih te a voeih tih lungma a ti pawt dongah a kut lamloh yong la yong coeng.
To æe Bog pustiti na nj, i neæe ga žaliti; on æe jednako bježati od ruke njegove.
23 A taengah a kut a paeng uh tih anih te amah hmuen lamloh kut a ving thil.
Drugi æe pljeskati rukama za njim, i zviždaæe za njim s mjesta njegova.
