Joba 20
1 Te phoeiah Naamathi Zophar loh a doo tih,
A Sofar Namaæanin odgovori i reèe:
2 “Te dongah ka pomnah kai n'thuung tih kamah khuiah ka tawn uh coeng dongah ni.
Zato me misli moje nagone da odgovorim, i zato hitim.
3 Ka thuituennah he mingthae la ka yaak dongah ka yakmingnah dongah mueihla loh kai n'doo.
Èuo sam ukor koji me sramoti, ali æe duh iz razuma mojega odgovoriti za me.
4 Suen lamloh diklai dongah hlang a khueh parhi te na ming a?
Ne znaš li da je tako otkako je vijeka, otkako je postavljen èovjek na zemlji,
5 Halang kah omngaih laa tah yoei tih lailak kah kohoenah khaw mikhaptok hil mai ni.
Da je slava bezbožnijeh za malo i radost licemjerova za èas?
6 A thinlennah te vaan duela cet tih a lu loh khomai duela puet cakhaw,
Da bi mu visina doprla do neba, i glava se njegova dotakla oblaka,
7 a aek bangla a yoeyah la milh vetih anih aka hmu rhoek loh, “Anih ta?” a ti uh ni.
Nestaæe ga zasvagda kao kala njegova; i koji ga vidješe reæi æe: kuda se djede?
8 Mang bangla a ding phoeiah tah anih te hmu uh pawh. Khoyin kah olphong bangla khum hmata.
Kao san odletjeæe, i neæe se naæi, i išèeznuæe kao noæna utvara.
9 A mik loh a hmuh khaw rhaep mahpawh. Anih te amah hmuen ah mae voel mahpawh.
Oko koje ga je gledalo neæe više, niti æe ga više vidjeti mjesto njegovo.
10 A ca rhoek loh tattloel rhoek te a moeithen uh tih a kut loh a thahuem te a mael uh.
Sinovi njegovi umiljavaæe se siromasima i ruke æe njegove vraæati što je oteo.
11 A rhuh tah a cacawn rhoek bangla hah uh dae a cacawn rhoek khaw amah neh laipi dongah ni a yalh eh.
Kosti æe njegove biti pune grijeha mladosti njegove, i oni æe ležati s njim u prahu.
12 A ka dongah tui mai cakhaw boethae te a lai hmui ah a thuh.
Ako mu je i slatka u ustima zloæa i krije je pod jezikom svojim,
13 Te te a hnaih tih a toeng pawt dongah a ka khui la a ma-uem.
Èuva je i ne pušta je, nego je zadržava u grlu svom,
14 A bung khuikah a buh te a khui ah minta sue la poeh ni.
Ipak æe se jelo njegovo pretvoriti u crijevima njegovijem, postaæe u njemu jed aspidin.
15 Khuehtawn a dolh vaengah a bung khui lamloh lok vetih anih te Pathen loh a talh ni.
Blago što je proždro izbljuvaæe, iz trbuha njegova istjeraæe ga Bog.
16 Minta sue loh a khut vetih rhulthae lai loh amah a ngawn ni.
Jed æe aspidin sisati, ubiæe ga jezik gujinji.
17 Soklong, tuiva neh khorha kah khoitui neh suknaeng te hmuh mahpawh.
Neæe vidjeti potoka ni rijeka kojima teèe med i maslo.
18 Thatloh phu te a thuung akhaw a hnothung kah thadueng bangla a dolh pawt dongah yoka pawh.
Vratiæe muku, a neæe je pojesti; prema blagu biæe promjena, i neæe se radovati.
19 tattloel te a neet phoeiah amah loh a sak mueh im te a hnoo sak tih a rawth pah.
Jer je tlaèio i ostavljao uboge, kuæe je otimao i nije zidao.
20 A bungko lamkah thayoeituipan te ming pawt tih a nai nen khaw loeih pawh.
Jer nije nigda osjetio mira u trbuhu svom, ni što mu je najmilije neæe saèuvati.
21 A caak ham caknoi om pawh. Te dongah a thennah poem hae mahpawh.
Ništa mu neæe ostati od hrane njegove. Zato ne može dobro njegovo trajati.
22 A khuehtawn neh a hah vaengah anih te a daengdaeh vetih thakthaekung kah kut boeih te anih soah thoeng ni.
Kad se ispuni izobilje njegovo, tada æe biti u nevolji; sve ruke nevoljnijeh udariæe na nj.
23 Anih bung hah sak ham a taengah amah kah thintoek thinsa a tueih pah vetih a buhcak te anih soah a tlan sak.
Kad bi napunio trbuh svoj, poslaæe na nj Bog jarost gnjeva svojega, i pustiæe je kao dažd na njega i na jelo njegovo.
24 Thicung lungpok haica lamloh yong dae anih te rhohum lii loh a kah.
Kad stane bježati od oružja gvozdenoga, prostrijeliæe ga luk mjedeni.
25 A yueh vaengah a pumpu lamloh a pawlh pah. Te vaengah a hmuet khui lamkah mueirhih te amah soah rhaek la a caeh pah ni.
Strijela puštena proæi æe kroz tijelo njegovo, i svijetlo gvožðe izaæi æe iz žuèi njegove; kad poðe, obuzeæe ga strahote.
26 Hmaisuep cungkuem te khoem hamla a tung. A hmuh mueh hmai loh anih te a hlawp vetih a dap kah rhaengnaeng khaw a talh pah ni.
Sve æe tame biti sakrivene u tajnim mjestima njegovijem; proždrijeæe ga oganj neraspiren, i ko ostane u šatoru njegovu zlo æe mu biti.
27 Anih kathaesainah te vaan loh a hliphen uh vetih diklai loh amah taengah a tai pah ni.
Otkriæe nebesa bezakonje njegovo, i zemlja æe ustati na nj.
28 A thintoeknah hnin ah tah a im kah cangpai khaw a poelyoe pah vetih a hawk pah ni.
Otiæi æe ljetina doma njegova, rastoèiæe se u dan gnjeva njegova.
29 Halang hlang loh tebang khoyo te Pathen taeng lamkah a dang tih Pathen loh a ol rho la a khueh pah,” a ti.
To je dio od Boga èovjeku bezbožnomu i našljedstvo od Boga za besjedu njegovu.
