< Joba 20 >
1 Te phoeiah Naamathi Zophar loh a doo tih,
Sofar iz Naamata progovori tad i reče:
2 “Te dongah ka pomnah kai n'thuung tih kamah khuiah ka tawn uh coeng dongah ni.
“Misli me tjeraju da ti odgovorim, i zato u meni vri to uzbuđenje
3 Ka thuituennah he mingthae la ka yaak dongah ka yakmingnah dongah mueihla loh kai n'doo.
dok slušam ukore koji me sramote, al' odgovor mudar um će moj već naći.
4 Suen lamloh diklai dongah hlang a khueh parhi te na ming a?
Zar tebi nije od davnine poznato, otkad je čovjek na zemlju stavljen bio,
5 Halang kah omngaih laa tah yoei tih lailak kah kohoenah khaw mikhaptok hil mai ni.
da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren prođe sreća bezbožnička.
6 A thinlennah te vaan duela cet tih a lu loh khomai duela puet cakhaw,
Pa ako stasom i do neba naraste, ako mu se glava dotakne oblaka,
7 a aek bangla a yoeyah la milh vetih anih aka hmu rhoek loh, “Anih ta?” a ti uh ni.
poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidješe kažu: 'Gdje je sad on?'
8 Mang bangla a ding phoeiah tah anih te hmu uh pawh. Khoyin kah olphong bangla khum hmata.
Kao san bez traga on se rasplinjuje, nestaje ga kao priviđenja noćnog.
9 A mik loh a hmuh khaw rhaep mahpawh. Anih te amah hmuen ah mae voel mahpawh.
Nijedno ga oko više gledat neće, niti će ga mjesto njegovo vidjeti
10 A ca rhoek loh tattloel rhoek te a moeithen uh tih a kut loh a thahuem te a mael uh.
Njegovu će djecu gonit' siromasi: rukama će svojim vraćati oteto.
11 A rhuh tah a cacawn rhoek bangla hah uh dae a cacawn rhoek khaw amah neh laipi dongah ni a yalh eh.
Kosti su njegove bujale mladošću; gle, zajedno s njome pokošen je sada.
12 A ka dongah tui mai cakhaw boethae te a lai hmui ah a thuh.
Zlo bijaše slatko njegovim ustima te ga je pod svojim jezikom skrivao;
13 Te te a hnaih tih a toeng pawt dongah a ka khui la a ma-uem.
sladio se pazeć' da ga ne proguta i pod nepcem svojim zadržavao ga.
14 A bung khuikah a buh te a khui ah minta sue la poeh ni.
Ali hrana ta mu trune u utrobi, otrovom zmijskim u crijevima postaje.
15 Khuehtawn a dolh vaengah a bung khui lamloh lok vetih anih te Pathen loh a talh ni.
Blago progutano mora izbljuvati. Bog će ga istjerat' njemu iz utrobe.
16 Minta sue loh a khut vetih rhulthae lai loh amah a ngawn ni.
Iz zmijine glave otrov je sisao: sada umire od jezika gujina.
17 Soklong, tuiva neh khorha kah khoitui neh suknaeng te hmuh mahpawh.
Potoke ulja on gledat' više neće, ni vidjet' gdje rijekom med i mlijeko teku.
18 Thatloh phu te a thuung akhaw a hnothung kah thadueng bangla a dolh pawt dongah yoka pawh.
Vratit će dobitak ne okusivši ga, neće uživat' u plodu trgovine.
19 tattloel te a neet phoeiah amah loh a sak mueh im te a hnoo sak tih a rawth pah.
Jer je sirotinju gnjeo i tlačio, otimao kuće koje ne sazida,
20 A bungko lamkah thayoeituipan te ming pawt tih a nai nen khaw loeih pawh.
jer ne bješe kraja požudi njegovoj, njegova ga blaga neće izbaviti.
21 A caak ham caknoi om pawh. Te dongah a thennah poem hae mahpawh.
Jer mu proždrljivost ništa ne poštedi, ni sreća njegova dugo trajat neće.
22 A khuehtawn neh a hah vaengah anih te a daengdaeh vetih thakthaekung kah kut boeih te anih soah thoeng ni.
Sred izobilja u škripcu će se naći, svom će snagom na nj se oboriti bijeda.
23 Anih bung hah sak ham a taengah amah kah thintoek thinsa a tueih pah vetih a buhcak te anih soah a tlan sak.
I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog će na nj pustiti jarost svoga gnjeva, sasut' dažd strelica na meso njegovo.
24 Thicung lungpok haica lamloh yong dae anih te rhohum lii loh a kah.
Ako i izmakne gvozdenom oružju, luk će mjedeni njega prostrijeliti.
25 A yueh vaengah a pumpu lamloh a pawlh pah. Te vaengah a hmuet khui lamkah mueirhih te amah soah rhaek la a caeh pah ni.
Strijelu bi izvuk'o, al' mu probi leđa, a šiljak blistavi viri mu iz žuči. Kamo god krenuo, strepnje ga vrebaju,
26 Hmaisuep cungkuem te khoem hamla a tung. A hmuh mueh hmai loh anih te a hlawp vetih a dap kah rhaengnaeng khaw a talh pah ni.
na njega tmine sve tajom očekuju. Vatra ga ništi, ni od kog zapaljena, i proždire sve pod njegovim šatorom.
27 Anih kathaesainah te vaan loh a hliphen uh vetih diklai loh amah taengah a tai pah ni.
Gle, nebo krivicu njegovu otkriva i čitava zemlja na njega se diže.
28 A thintoeknah hnin ah tah a im kah cangpai khaw a poelyoe pah vetih a hawk pah ni.
Njegovu će kuću raznijeti poplava, otplaviti je u dan Božje jarosti.
29 Halang hlang loh tebang khoyo te Pathen taeng lamkah a dang tih Pathen loh a ol rho la a khueh pah,” a ti.
Takvu sudbinu Bog priprema zlikovcu i takvu baštinu on mu dosuđuje.”