Joba 16
1 Te phoeiah Job loh a doo tih,
A Jov odgovori i reèe:
2 “Te bang ol te muep ka yaak coeng. Nangmih boeih kah a hloep khaw thakthaenah ni.
Slušao sam mnogo takih stvari; svi ste dosadni tješioci.
3 Khohli ol te a bawtnah om a? Balae tih na doo hamla nang n'huek.
Hoæe li biti kraj praznijem rijeèima? ili šta te tjera da tako odgovaraš?
4 Kai khaw nang bangla ka thui thai ta. Na hinglu te ka hinglu yueng la om koinih olthui neh nangmih te kan sun vetih ka lu lamloh nangmih taengah ka hinghuen van ni.
I ja bih mogao govoriti kao vi, da ste na mom mjestu, gomilati na vas rijeèi i mahati glavom na vas,
5 Ka ka neh nangmih te kan duel lah vetih ka hmuilai kah thaphohnah loh n'hoeptlang mako.
Mogao bih vas hrabriti ustima svojim, i micanje usana mojih olakšalo bi bol vaš.
6 Ka thui akhaw ka thakkhoeihnah a rhoei moenih. Ka paa koinih kai lamloh metlam a caeh eh?
Ako govorim, neæe odahnuti bol moj; ako li prestanem, hoæe li otiæi od mene?
7 Ka hlangboel boeih khaw na pong uh tih ka ngak ngawn coeng.
A sada me je umorio; opustošio si sav zbor moj.
8 Kai nan tonga sak khaw laipai la om coeng. Ka laithae khaw ka taengah pai sak tih ka mikhmuh ah n'doo coeng.
Navukao si na me mrštine za svjedoèanstvo; i moja mrša podiže se na me, i svjedoèi mi u oèi.
9 A thintoek loh a baeh tih kai soah a konaeh. Kai taengah a no te a tah coeng. Ka rhal loh kai soah a mik a huel.
Gnjev njegov rastrže me, nenavidi me, škrguæe zubima na me, postavši mi neprijatelj sijeva oèima svojima na me.
10 A ka neh kai n'ang thil uh. Kokhahnah neh ka kam han taam uh tih kai taengah huek ha cu uh.
Razvaljuju na me usta svoja, sramotno me biju po obrazima, skupljaju se na me.
11 Pathen loh kai he hlang thae taengla n'det tih halang kut dongla kai m'muek.
Predao me je Bog nepravedniku, i u ruke bezbožnicima bacio me.
12 Thayoeituipan la ka om vaengah kai m'phae. Ka rhawn ah n'khak tih kai he n'taekyak. Te dongah kai he amah ham kutnoek la m'pai sak coeng.
Bijah miran i zatr me, i uhvativši me za vrat smrska me i metnu me sebi za biljegu.
13 Ka taengah a lithen rhoek loh m'vael uh tih ka kuel a khoh. Lungma a ti kolla diklai dongah ka hmuet phawt coeng.
Opkoliše me njegovi strijelci, cijepa mi bubrege nemilice, prosipa na zemlju žuè moju.
14 A puut hman ah a puut loh kai m'va. Hlangrhalh bangla kai taengah cu.
Zadaje mi rane na rane, i udara na me kao junak.
15 Ka vin soah tlamhni ka hui tih ka ki khaw laipi neh ka poelyoe coeng.
Sašio sam kostrijet po koži svojoj, i uvaljao sam u prah slavu svoju.
16 Ka maelhmai he rhahnah neh nok la nok uh tih ka mikkhu khaw nut coeng.
Lice je moje podbulo od plaèa, na vjeðama je mojim smrtni sjen;
17 Te cakhaw boethae ka kut ah kuthlahnah om pawt tih ka thangthuinah khaw cil.
Premda nema nepravde u rukama mojim, i molitva je moja èista.
18 Diklai nang loh ka thii he vuei boeh. Ka pang ol he khaw hmuen om boel saeh.
Zemljo, ne krij krvi što sam prolio, i neka nema mjesta vikanju mojemu.
19 Vaan ah pataeng kai kah laipai om tih ka hlangcal khaw hmuensang ah om coeng ke.
I sada eto na nebu je svjedok moj, svjedok je moj na visini.
20 Ka hui khaw Pathen taengah kai kah hmuiyoi la om tih ka mik khaw pha coeng.
Prijatelji se moji podruguju mnom; oko moje roni suze Bogu.
21 Hlang capa tah hlang ham neh a hui ham Pathen taengah a thui ta.
O da bi se èovjek mogao pravdati s Bogom, kao sin èovjeèiji s prijateljem svojim!
22 Kum a tarhing ah ha pawk vetih ka mael voel mueh caehlong ah ka cet pawn ni.
Jer godine izbrojene navršuju se, i polazim putem odakle se neæu vratiti.
