Joba 10
1 Ka hingnah soah ka hinglu loh a ko-oek coeng. Ka kohuetnah he kamah taengah ka sah tih ka hinglu a khahing hil ka thui.
Dodijao je duši mojoj život moj; pustiæu od sebe tužnjavu svoju, govoriæu u jadu duše svoje.
2 Pathen taengah, “Kai m'boe sak boeh, balae tih kai nan ho, kai m'ming sak.
Reæi æu Bogu: nemoj me osuditi; kaži mi zašto se preš sa mnom.
3 Na kut thaphu na hnawt vaengah halang kah cilsuep dongah na sae tih na hnaemtaek te nang ham then a?
Je li ti milo da èiniš silu, da odbacuješ djelo ruku svojih i savjet bezbožnièki obasjavaš?
4 Hlanghing he na sawt tih na hmuh bangla nang taengah pumsa mik om a?
Jesu li u tebe oèi tjelesne? vidiš li kao što vidi èovjek?
5 Na khohnin he hlanghing khohnin bangla, na kum khaw hlang khohnin bangla om a?
Jesu li dani tvoji kao dani èovjeèji, i godine tvoje kao vijek ljudski,
6 Te dongah kai kathaesainah te na tlap tih ka tholhnah hnukah nan toem.
Te istražuješ moje bezakonje i za grijeh moj razbiraš?
7 Ka boe pawt tih na kut lamloh a huul thai pawt te na mingnah dongah om pataeng.
Ti znaš da nijesam kriv, i nema nikoga ko bi izbavio iz tvoje ruke.
8 Na kut loh kai n'noih pai tih thikat la kai n'saii akhaw kai nan dolh pawn ni.
Tvoje su me ruke stvorile i naèinile, i ti me otsvuda potireš.
9 Amlai bangla kai nan saii tih laipi la kai nan mael sak te poek mai lah.
Opomeni se da si me kao od kala naèinio, i opet æeš me u prah obratiti.
10 Suktui bangla kai nan sui tih sukkhal bangla kai nan khal sak moenih a?
Nijesi li me kao mlijeko slio i kao sir usirio me?
11 Kai he ka vin ka saa neh nan dah tih ka rhuh neh tharhui neh nan cun.
Navukao si na me kožu i meso, i kostima i žilama spleo si me.
12 Hingnah neh sitlohnah te kai taengah nan khueh tih ka mueihla loh na ngoldoelh a ngaithuen.
Životom i milošæu darivao si me; i staranje tvoje èuvalo je duh moj.
13 Tedae na thinko ah na khoem he na khuiah tila ka ming.
I sakrio si to u srcu svojem; ali znam da je u tebe.
14 Ka tholh sitoe cakhaw kai nan ngaithuen dongah kai kathaesainah lamloh kai nan hmil moenih.
Ako sam zgriješio, opazio si me, i nijesi me oprostio bezakonja mojega.
15 Ya-oe kai he ka boe akhaw, ka tang akhaw ka lu ka dangrhoek moenih. Yah ka hah tih ka phacip phabaem loh n'yan.
Ako sam skrivio, teško meni! ako li sam prav, ne mogu podignuti glave, pun sramote i videæi muku svoju.
16 Sathuengca bangla a phul atah kai nan mae tih kai taengah khobaerhambae la na mael.
I ako se podigne, goniš me kao lav, i opet èiniš èudesa na meni.
17 Na laipai neh kai hmai ah nan tlaih tih kai taengah na konoinah na hong. Thovaelnah neh caempuei la kai taengah na pai.
Ponavljaš svjedoèanstva svoja protiv mene, i umnožavaš gnjev svoj na me; vojske jedna za drugom izlaze na me.
18 Balae tih bung khui lamloh loh kai nan poh. Ka pal palueng vetih mik loh kai m'hmu pawt mako.
Zašto si me izvadio iz utrobe? o da umrijeh! da me ni oko ne vidje!
19 A om khaw a om pawt bangla bungko lamloh phuel la n'khuen.
Bio bih kao da nigda nijesam bio; iz utrobe u grob bio bih odnesen.
20 Ka khohnin he bawn tih a muei la a muei moenih a? Kai lamkah he na dueh na dueh vetih ka ngaidip laem mako.
Nije li malo dana mojih? prestani dakle i okani me se da se malo oporavim,
21 Ka caeh hlan vaengah hmaisuep khohmuen neh dueknah hlipkhup la ka mael pawt mako.
Prije nego otidem odakle se neæu vratiti, u zemlju tamnu i u sjen smrtni,
22 khoyinnah kho tah dueknah hlipkhup a hmuep bangla om tih cikngae pawh. Te dongah a hmuep la sae,’ ka ti ni,” a ti.
U zemlju tamnu kao mrak i u sjen smrtni, gdje nema promjene i gdje je vidjelo kao tama.
