< Jeremiah 6 >
1 Jerusalem khui lamkah Benjamin ca rhoek bakuep uh. Tekoa ah tuki ueng uh lamtah Bethhakkerem ah cangpaiso tong saeh. Yoethaenah neh pocinah tanglue te tlangpuei lamkah ha moe coeng.
Skupite se iz Jerusalima, sinovi Venijaminovi, i u Tekuji zatrubite u trubu, i podignite znak ognjen nad Vet-Akeremom, jer se vidi zlo od sjevera i velika pogibao.
2 Rhoeprhui neh a pang aka dok Zion nu khaw ka hmata sak ni.
Uèinih kæer Sionsku da je kao lijepa i nježna djevojka.
3 Boiva aka dawn rhoek te a tuping neh ha pawk uh ni. Dap a tuk thil uh vetih a kut dongkah hlang tah a kaepvai ah luem uh ni.
K njoj æe doæi pastiri sa stadima svojim, razapeæe oko nje šatore, svaki æe opasti svoje mjesto.
4 A taengah hoep uh laeh, caemtloek la thoo uh laeh. Khothun ah khaw cet uh sih. Anunae, mamih ham tah khothaih loh kaeng uh coeng tih hlaemhmah khokhawn khaw puh coeng.
Spremite rat na nju, ustanite da udarimo u podne. Teško nama, jer dan naže, i sjenke veèernje oduljaše.
5 Thoo uh khoyin ah cet uh sih lamtah a impuei rhoek phae uh sih.
Ustanite da udarimo obnoæ i razvalimo dvorove njezine.
6 Te dongah Caempuei BOEIPA loh he ni a thui. Thing rholong te saih uh lamtah Jerusalem te tanglung khueng thil uh. Khopuei he cawh saeh, a boeih la a khui ah hnaemtaeknah ni aka om.
Jer ovako govori Gospod nad vojskama: sijecite drva, i naèinite opkope prema Jerusalimu; to je grad koji treba pohoditi; koliki je god, nasilje je u njemu.
7 Tuito ah tuito tui a phuet bangla a boethae khaw phuet tangkhuet. Kuthlahnah neh rhoelrhanah loh a khuiah ya uh rhoi tih ka mikhmuh ah tlohtat neh hmasoe neh om taitu.
Kao što izvor toèi vodu svoju, tako on toèi zloæu svoju; nasilje i otimanje èuje se u njemu, preda mnom su jednako bolovi i rane.
8 Jerusalem nang n'thuituen coeng. Ka hinglu he nang lamloh a hoeng uh ve ne. Nang te khohmuen khopong neh khosa a om pawt la kang khueh ve.
Popravi se, Jerusalime, da se ne otrgne duša moja od tebe, da te ne obratim u pustinju, u zemlju gdje se ne živi.
9 Tangkhuet la caempuei BOEIPA loh, “Israel kah a meet te misur bangla poelyoe khaw poelyoe mai saeh. Thaihbom aka yun bangla na kut thuung laeh.
Ovako govori Gospod nad vojskama: ostatak æe se Izrailjev pabirèiti kao vinova loza. Turaj ruku svoju kao beraè u kotarice.
10 U taengah nim ka thui vetih ka hih daengah a yaak uh eh? Amih hna ngun rhoek loh a hnatung ham a coeng uh moenih ke. BOEIPA ol he amih taengah om dae ta kokhahnah bangla a khuiah naem uh pawh.
Kome æu govoriti i svjedoèiti da èuju? Gle, uho im je neobrezano, te ne mogu èuti; gle, rijeè je Gospodnja njima potsmijeh, nije im mila.
11 Tedae BOEIPA kah kosi he ka hah coeng tih cangbam ham ka ngak coeng. Tollong kah camoe soah lun laeh. Tongpang rhoek kah baecenol dongah a yuu neh va khaw, patong neh khohnin aka cup te khaw rhenten a tuuk ni.
Zato sam pun gnjeva Gospodnjega; iznemogoh ustežuæi ga; prosuæu ga na djecu po ulicama i na sabrane mladiæe, i èovjek i žena uhvatiæe se, i stari i vremeniti.
12 A im lo neh a yuu rhoek te a tloe taengla rhenten a mael pah ni. Diklai khosa rhoek te ka kut ka thueng thil coeng. He tah BOEIPA kah olphong ni.
I kuæe æe njihove pripasti drugima, i njive i žene, kad mahnem rukom svojom na stanovnike ove zemlje, veli Gospod.
13 Amih te tanoe lamloh kangham due mueluemnah neh boeih a mueluem. Tonghma neh khosoih te khaw a honghi aka saii kak ni.
Jer od maloga do velikoga svi se dadoše na lakomstvo, i prorok i sveštenik, svi su varalice.
14 Ka pilnam kah pocinah aka hoeih sak long khaw vapsa la sadingnah sadingnah a ti tih sadingnah om pawh.
I lijeèe rane kæeri naroda mojega ovlaš, govoreæi: mir, mir; a mira nema.
15 Tueilaehkoi la a saii uh te yak uh nim. Yak khaw yak uh pawt tih hmaithae khaw ming uh pawh. Te dongah amih ka cawh hnin ah tah aka cungku te a cungku thil uh vetih paloe uh ni. He tah BOEIPA long ni a thui.
Eda li se postidješe što èiniše gad? Niti se postidješe niti znaju za stid; zato æe popadati meðu onima koji padaju; kad ih pohodim, popadaæe, veli Gospod.
16 BOEIPA loh, “Longpuei ah pai lamtah hmu van lah. Khosuen kah a hawn te menim dawt lah. Te longpuei then ah pongpa lamtah na hinglu ham duemnah hmu lah,” a ti lalah, “Ka pongpa uh mahpawh,” a ti uh.
Gospod reèe ovako: stanite na putovima i pogledajte, i pitajte za stare staze, koji je put dobar, pa idite po njemu, i naæi æete mir duši svojoj. A oni rekoše: neæemo da idemo.
17 “Nang soah rhaltawt la ka pai sak coeng, tuki ol te hnatung uh,” a ti lalah, “Ka hnatung uh mahpawh,” a ti uh.
I postavih vam stražare govoreæi: pazite na glas trubni. A oni rekoše: neæemo da pazimo.
18 Te dongah namtom rhoek loh ya lamtah amih taengkah laipai te khaw ming lah.
Zato èujte, narodi, i poznaj, zbore, što je meðu njima.
19 Diklai long khaw ya laeh. Amamih kopoek kah a thaih te he pilnam soah kai loh yoethae la ka thoeng sak coeng he. Ka ol he hnatung uh pawt tih ka olkhueng khaw a hnawt uh.
Èuj, zemljo! evo ja æu pustiti zlo na ovaj narod, plod misli njihovijeh, jer ne paze na moje rijeèi, i odbaciše zakon moj.
20 Sheba lamkah aka thoeng hmueihtui, khohla bangsang kho kah cup then te kai ham ba lam lae a om? Nangmih kah hmueihhlutnah dongah kolonah khaw om pawt tih nangmih kah hmueih te kai taengah a tui moenih.
Što æe mi tamjan, što dolazi iz Save, i dobri cimet iz daleke zemlje? Žrtve vaše paljenice nijesu mi ugodne, niti su mi prinosi vaši mili.
21 Te dongah BOEIPA loh, “He pilnam taengah kai loh hmuitoel ka khueh pah. A soah ah paloe vetih a napa rhoek neh a ca rhoek khaw, imben neh a hui khaw milh rhoela rhenten milh uh ni,” a ti.
Zato ovako govori Gospod: evo ja æu metnuti ovom narodu smetnje, o koje æe se spotaæi i ocevi i sinovi, susjed i prijatelj mu, i poginuæe.
22 BOEIPA loh he ni a thui. Tlangpuei kho lamkah pilnam ha pawk he, diklai tlanghlaep lamkah namtom pilnu haenghang coeng.
Ovako govori Gospod: evo narod æe doæi iz zemlje sjeverne, i velik æe narod ustati od krajeva zemaljskih.
23 A muenying muenyang la lii neh soe a muk uh tih a haidam khaw khueh uh pawh. A ol mah tuitunli bangla kawk. Zion nu nang taengah caemtloek hlang bangla marhang dongah ngol tih rhong a pai coeng.
Luk i koplje nosiæe, žestoki æe biti i nemilostivi, glas æe im buèati kao more, i jahaæe na konjma, spremni kao junaci da se biju s tobom, kæeri Sionska.
24 A thang n'yaak uh vaengah mamih kut kha coeng. Citcai loh ca-om bungtloh bangla mamih ng'kolek.
Kad èujemo glas o njemu, klonuæe nam ruke, tuga æe nas spopasti i bolovi kao porodilju.
25 Lohma la mop rhoe mop boeh. Longpuei ah khaw cet rhoe cet boeh. Thunkha kah cunghang kaepvai ah rhihnah la om.
Ne izlazite u polje, i putem ne idite, jer je maè neprijateljev i strah unaokolo.
26 Ka pilnam tanu loh tlamhni bai lamtah hmaiphu dongah bol laeh. Oingaih cangloeng kah nguekcoinah te namah ham saii laeh. Mamih soah aka rhoelrhak loh buengrhuet ha pai dongah rhaengsaelung neh kosi ngawn dung coeng.
Kæeri naroda mojega, pripaši kostrijet i valjaj se u pepelu, žali kao za sinom jedincem i ridaj gorko, jer æe brzo doæi na nas zatiraè.
27 Ka pilnam ham lungnoek la nang kang khueh. Te daengah ni hmuencak te na ming vetih amih kah longpuei te na loepdak eh.
Postavih te da si stražara i grad narodu mom da doznaješ i izviðaš put njihov.
28 Amih boeih te thinthah neh taengphael uh tih caemtuh neh pongpa uh. Amih rhohum neh thicung he khaw boeih muei.
Svi su odmetnici nad odmetnicima, idu te opadaju, mjed su i gvožðe, svi su pokvareni.
29 Hmaiphawt khaw amamih kah hmai dongah tlum coeng tih kawnlawk khaw hmai dongah hma coeng. A poeyoek la a cil a cil uh tih a boethae tah cing hae pawh.
Izgorješe mjehovi, oganj sažeže olovo, uzalud se pretapa, jer se zla ne mogu odluèiti.
30 BOEIPA loh amih te a hnawt coeng dongah amih te cak hnawt la a khue uh.
Oni æe se zvati srebro lažno, jer ih Gospod odbaci.