< Suencuek 7 >
1 Te phoeiah BOEIPA loh Noah taengah, tahae kah thawnpuei khuiah nang he kai hmai ah hlang dueng la kan hmuh coeng dongah namah neh na imkhui boeih loh lawng khui la kun laeh.
I reèe Gospod Noju: uði u kovèeg ti i sav dom tvoj; jer te naðoh pravedna pred sobom ovoga vijeka.
2 Aka caih rhamsa boeih lamkah a tal neh a la parhih, parhih neh aka caih mueh rhamsa khuikah te tongpa neh a yal panit ah,
Uzmi sa sobom od svijeh životinja èistih po sedmoro, sve mužjaka i ženku njegovu; a od životinja neèistih po dvoje, mužjaka i ženku njegovu,
3 Vaan kah vaa khaw diklai hman boeih ah a tii la hlun ham a hluei neh a la panit, panit ah namah taengla lo.
Takoðer i od ptica nebeskih po sedam, mužjaka i ženku njegovu, da im se saèuva sjeme na zemlji.
4 Tahae lamkah hnin rhih phoeiah tah diklai ah khothaih hnin likip neh khoyin hnin likip te kho ka tlan sak vetih diklai hman kah ka saii mulhing boeih te ka khoe ni,” a ti nah.
Jer æu do sedam dana pustiti dažd na zemlju za èetrdeset dana i èetrdeset noæi, i istrijebiæu sa zemlje svako tijelo živo, koje sam stvorio.
5 Te dongah BOEIPA loh anih a uen vanbangla a cungkuem te Noah loh a saii.
I Noje uèini sve što mu zapovjedi Gospod.
6 Diklai ah tuilii tui halo vaengah Noah tah kum ya rhuk lo.
A bješe Noju šest stotina godina kad doðe potop na zemlju.
7 Tuilii tui kongah Noah loh a ca rhoek khaw, a yuu khaw, a langa rhoek khaw, amah taengah aka om rhoek khaw, lawng khuila a khuen.
I uðe Noje u kovèeg i sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovijeh s njim radi potopa.
8 Aka caih rhamsa lamkah khaw, aka caih pawh rhamsa lamkah khaw, vaa khaw, diklai ah aka yuel boeih khaw,
Od životinja èistih i od životinja neèistih i od ptica i od svega što se mièe po zemlji,
9 Pathen loh Noah a uen vanbangla a hluei neh a la panit panit loh Noah taengkah lawng te a paan uh.
Uðe k Noju u kovèeg po dvoje, muško i žensko, kao što bješe Bog zapovjedio Noju.
10 Hnin rhih a om phoeiah tuilii tui te khaw diklai ah halo.
A u sedmi dan doðe potop na zemlju.
11 Noah kah a hingnah te kum ya rhuk kum, a hla bae, hla kah hnin hlai rhih khohnin ah tuisih laedil puei boeih te phuet tih vaan rhoek kah bangbuet khaw ong uh.
Kad je bilo Noju šest stotina godina, te godine drugoga mjeseca, sedamnaesti dan toga mjeseca, taj dan razvališe se svi izvori velikoga bezdana, i otvoriše se ustave nebeske;
12 Te phoeiah khonal te diklai ah khothaih hnin likip neh khoyin hnin likip ah tlan.
I udari dažd na zemlju za èetrdeset dana i èetrdeset noæi.
13 Amah tekah khohnin van vaengah Noah neh Noah kah a ca rhoek Shem, Ham, Japheth neh Noah yuu neh a langa pathum tah amah neh lawng khuila kun uh.
Taj dan uðe u kovèeg Noje i Sim i Ham i Jafet, sinovi Nojevi, i žena Nojeva i tri žene sinova njegovijeh s njima;
14 Amih neh mulhing boeih khaw amah hui la, rhamsa boeih khaw amah hui la, diklai ah aka yuel rhulcai boeih khaw amah hui la, vaa boeih khaw amah hui la, vathawt boeih neh phae aka khueh boeih khaw,
Oni, i svakojake zvijeri po vrstama svojim, i svakojaka stoka po vrstama svojim, i što se god mièe po zemlji po vrstama svojim, i ptice sve po vrstama svojim, i što god leti i ima krila.
15 pumsa ah hingnah hil aka om boeih khuikah loh a bok bok la Noah taengkah lawng khuila kun uh.
Doðe k Noju u kovèeg po dvoje od svakoga tijela, u kojem ima živa duša,
16 Te dongah Pathen kah a uen vanbangla pumsa boeih khuikah a hluei neh a la loh ham paan uh tih a kun uh phoeiah BOEIPA loh lawng te a khaih.
Muško i žensko od svakoga tijela uðoše, kao što bješe Bog zapovjedio Noju; pa Gospod zatvori za njim.
17 Tuilii te khaw diklai ah khohnin likip lo tih tui khaw yet. Te dongah lawng te a phoh hang tih diklai dong lamloh a pom.
I bi potop na zemlji za èetrdeset dana; i voda doðe i uze kovèeg, i podiže ga od zemlje.
18 Tui khaw len khungdaeng tih diklai ah muep a yet dongah lawng te tui hman soah cet.
I navali voda, i usta jako po zemlji, i kovèeg stade ploviti vodom.
19 Te phoeiah tui te diklai ah bahoeng len tih vaan hmui boeih kah tlang sang rhoek boeih te a khuk.
I navaljivaše voda sve veæma po zemlji, i pokri sva najviša brda što su pod cijelijem nebom.
20 Tui te a so ben la dong hlai nga a sang dongah tlang rhoek te boeih a khuk.
Petnaest lakata doðe voda iznad brda, pošto ih pokri.
21 Te dongah diklai ah aka yuel saa boeih neh vaa boeih, rhamsa khaw, mulhing khaw, diklai dongkah aka luem rhulcai boeih khaw, hlang khaw boeih pal.
Tada izgibe svako tijelo što se micaše na zemlji, ptice i stoka, i zvijeri i sve što gamiže po zemlji, i svi ljudi.
22 A hnarhong khuiah hingnah mueihla hiil aka khueh boeih te khaw, lanhak ah aka om boeih te khaw duek uh.
Sve što imaše dušu živu u nosu, sve što bijaše na suhu, pomrije.
23 Te vaengah diklai hman kah mulhing boeih, hlang lamloh rhamsa due, rhulcai neh vaan kah vaa due, a khoe dongah diklai ah hmata uh. Tedae Noah neh lawng khuiah amah neh aka om rhoek bueng te sueng.
I istrijebi se svako tijelo živo na zemlji, i ljudi i stoka i što god gamiže i ptice nebeske, sve, velim, istrijebi se sa zemlje; samo Noje osta i što s njim bješe u kovèegu.
24 Tui te khaw diklai ah khohnin ya neh sawmnga khuiah len.
I stajaše voda povrh zemlje sto i pedeset dana.