Ezekiel 3
1 Te phoeiah kai te, “Hlang capa aw hekah cayol he na hmuh te ca la ca. Te phoeiah cet lamtah Israel imkhui te thui pah,” a ti.
I reèe mi: sine èovjeèji, pojedi što je pred tobom, pojedi ovu knjigu, pa idi, govori domu Izrailjevu.
2 Te dongah ka ka te ka ang tih cayol te ka caak.
I otvorih usta, i založi me onom knjigom.
3 Te phoeiah kai te, “Hlang capa aw namah taengah cayol kam paek he na bungko duela ca lamtah na bung hah sak,” a ti. Ka caak tangloeng vaengah tah ka ka dongah a didip neh khoitui bangla om.
I reèe mi: sine èovjeèji, nahrani trbuh svoj, i crijeva svoja napuni ovom knjigom koju ti dajem. I pojedoh je, i bješe mi u ustima slatka kao med.
4 Te phoeiah kai taengah, “Hlang capa, cet lamtah Israel imkhui te paan laeh, amih taengah kamah ol neh thui pah.
Zatijem reèe mi: sine èovjeèji, idi k domu Izrailjevu, i govori im moje rijeèi.
5 A hmuilai aka khuet neh ol aka kael pilnam taengah pawt tih Israel imkhui taengah ni nang kan tueih.
Jer se ne šalješ k narodu nepoznata jezika i nerazumljiva govora, nego k domu Izrailjevu;
6 A hmuilai aka khuet tih a ol a kael neh a olka na yakming pawh pilnam cungkuem taengah moenih. Amih taengah pawt koinih nang kan tueih khaw amih loh nang ol te a hnatun uh suidae.
Ne k mnogim narodima nepoznata jezika i nerazumljiva govora, kojima rijeèi ne bi razumio; k njima da te pošljem, poslušali bi te.
7 Tedae Israel imkhui loh nang ol te hnatun ham huem uh pawh. Kai ol pataeng hnatun ham a ngaih uh moenih. Israel imkhui boeih tah a tal tlungluen tih a lungbuei khaw mangkhak uh.
Ali dom Izrailjev neæe te poslušati, jer neæe mene da poslušaju; jer je sav dom Izrailjev tvrda obraza i uporna srca.
8 Na maelhmai te amih maelhmai bangla ka tlungluen sak vetih na tal khaw amih tal bangla te ka tlungluen sak bitni ne.
Evo dadoh tebi obraz tvrd prema njihovu obrazu, i èelo tvrdo prema njihovu èelu.
9 Na tal te hmailung lakah tlungluen lungning la kang khueh bitni. Amih te rhih boel lamtah amih boekoek imkhui kah a mikhmuh ah rhihyawp boeh,” a ti.
Kao kamen dijamanat, tvrðe od stijene dadoh ti èelo; ne boj ih se, niti se plaši od njih, zato što su dom odmetnièki.
10 Te phoeiah kamah te, “Hlang capa aw, nang taengah ka thui kamah ol boeih he na thinko ah dueh lamtah na hna neh hnatun.
Potom reèe mi: sine èovjeèji, sve rijeèi moje što æu ti govoriti primaj u srce svoje i slušaj ušima svojim.
11 Cet lamtah na pilnam paca vangsawn te paan laeh. Amih te thui pah lamtah a hnatun akhaw a toeng akhaw Boeipa Yahovah loh a thui he amih taengah thui pah,” a ti.
Idi k roblju, k sinovima naroda svojega, i govori im i reci im: tako veli Gospod Gospod; poslušali ili ne poslušali.
12 Te vaengah mueihla loh kai te n'dangrhoek tih ka hnukkah amah hmuen ah BOEIPA kah thangpomnah a tanglue la a uem te hinghuennah ol la yaak.
Tada podiže me duh, i èuh za sobom glas gdje se silno razliježe: blagoslovena slava Gospodnja s mjesta njegova;
13 Mulhing manu neh a la te a phae hum ol neh a voeivang kah lengkho ol khaw hinghuennah tanglue ol la ka yaak.
I lupu krila onijeh životinja, koja udarahu jedno o drugo, i prasku toèkova prema njima, glas koji se silno razlijegaše.
14 Te phoeiah mueihla loh kai n'dangrhoek tih ng'khuen. Tedae BOEIPA kut he kai soah ha tlungluen tih ka mueihla tah kosi neh khahing la ka cet.
I duh me podiže i odnese, i iðah žalostan od srdnje u duhu svom; ali ruka Gospodnja silna bješe nada mnom.
15 Te dongah Kebar tuiva ah kho aka sa Telabib vangsawn taengla ka pawk. Amih khosa rhoek taengah pahoi ka om tangloeng dae hnin rhih ka om mah amih lakli ah ka pong coeng.
I doðoh k roblju u Telaviv, koje stanovaše na rijeci Hevaru, i sjedoh gdje oni sjeðahu, i sjedjeh ondje meðu njima sedam dana èudeæi se.
16 Hnin rhih a bawtnah a pha vaengah BOEIPA ol kai taengla ha pawk.
A poslije sedam dana doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi:
17 Te vaengah, “Hlang capa nang te Israel imkhui ham rhaltawt la kang khueh coeng. Ka ka lamkah ol he na yaak coeng dongah kai lamlong mah amih te thuituen.
Sine èovjeèji, postavih te stražarem domu Izrailjevu, da slušaš rijeèi iz mojih usta i opominješ ih od mene.
18 Halang te, 'Na duek rhoe na duek ni, 'ka ti coeng. Tedae halang te a halang longpuei lamloh ah hinglu hlawt ham thuituen tueng te na thuituen pawt tih na thui pawt vaengah, halang khaw amah kathaesainah neh duek koinih anih thii te nang kut lamloh ka suk ni.
Kad reèem bezbožniku: poginuæeš, a ti ga ne opomeneš i ne progovoriš mu da bi odvratio bezbožnika od bezbožnoga puta njegova, da bi ga saèuvao u životu, onaj æe bezbožnik poginuti sa svojega bezakonja; ali æu krv njegovu iskati iz tvojih ruku.
19 Tedae nang halang te na thuituen lalah a halangnah neh a halang longpuei lamloh a mael pawt atah, anih te amah kathaesainah dongah duek vetih nang tah na hinglu na huul ni.
A kad ti opomeneš bezbožnika, a on se i ne vrati od bezbožnosti svoje i sa zloga puta svojega, on æe poginuti s bezakonja svojega, a ti æeš saèuvati dušu svoju.
20 Hlang dueng khaw a duengnah lamloh mael tih dumlai a saii van atah a mikhmuh ah hmuitoel ka khueh pah vetih anih te duek ni. A tholhnah dongah anih na thuituen pawt koinih a duek vaengah duengnah a saii te poek uh mahpawh. Tedae a thii te nang kut dongah kan toem ni.
Ako li se pravednik odvrati od pravde svoje, i stane èiniti bezakonje, i ja mu podmetnem na što æe se spotaæi, te pogine, a ti ga ne opomenu, on æe poginuti sa svoga grijeha, i neæe se pomenuti pravedna djela njegova što je èinio, ali æu krv njegovu iskati iz tvoje ruke.
21 Aka dueng te a tholh pawt ham a dueng la amah na thuituen van atah anih khaw tholh mahpawh. A thuituen lamloh hing rhoe hing vetih nang khaw na hinglu te na huul van ni,” a ti.
Ako li ti opomeneš pravednika da ne griješi pravednik, i on prestane griješiti, on æe živjeti, jer primi opomenu, i ti æeš saèuvati dušu svoju.
22 Te phoeiah kai soah BOEIPA kah kut pahoi om tih kai taengah, “Thoo lamtah kolbawn la na pawk vaengah namah te pahoi kam voek ni,” a ti.
I doðe ondje nada me ruka Gospodnja, i reèe mi: ustani, izidi u polje, i ondje æu govoriti s tobom.
23 Te dongah ka thoo tih kolbawn la ka cet. Te vaengah BOEIPA kah thangpomnah tah thangpomnah bangla pahoi a pai tarha te Kebar tuiva ah ka hmuh tih ka hmai longah ka bakop.
I ustavši otidoh u polje, a gle, slava Gospodnja stajaše ondje kao slava koju vidjeh na rijeci Hevaru, i padoh na lice svoje.
24 Te vaengah ka khuila mueihla ha kun tih ka kho lamloh kai n'thoh. Te daengah kai te m'voek tih kamah taengah, “Na im khui te paan lamtah khai laeh.
I uðe u me duh, i postavi me na noge; i progovori sa mnom i reèe mi: idi, zatvori se u kuæu svoju.
25 Nang hlang capa te ne, nang soah rhuivaeh hang khueh uh vetih amih taengah nang m'pin uh ni. Te dongah amih lakli ah na mop thai mahpawh.
Jer, sine èovjeèji, evo, metnuæe na te uzice, i svezaæe te njima, i neæeš izlaziti meðu njih.
26 Na lai khaw na dang la ka kap sak vetih na tum uh ni. Amih boekoek imkhui aka tluung loh hlang bangla amih taengah na om thai moenih.
I ja æu uèiniti da ti se jezik prilijepi za grlo, te æeš onijemjeti, i neæeš ih karati, jer su dom odmetnièki.
27 Tedae nang taengah kan thui vaengah na ka kang ong bitni. Te vaengah amih te, 'Ka Boeipa Yahovah loh he ni a thui,’ ti nah lamtah, aka ngai long tah ngai saeh. Amih tah boekoek imkhui la a om dongah a hnawtkhoe long tah toeng ngawn saeh,” a ti.
Ali kad ti progovorim, otvoriæu ti usta, i kazaæeš im: ovako veli Gospod Gospod; ko æe slušati, neka sluša, a ko neæe slušati, neka ne sluša; jer su dom odmetnièki.
