< Thuituen 9 >

1 A cungkuem he ka lungbuei ah ka dueh tih a cungkuem he ka boelh. Aka dueng neh aka cueih khaw, a bibi khaw Pathen kut dongah ni a om. Lungnah khaw, hmuhuetnah khaw hlang loh amih hmai kah he boeih a ming moenih.
Infatti ho riflettuto su tutto questo e ho compreso che i giusti e i saggi e le loro azioni sono nelle mani di Dio. L'uomo non conosce né l'amore né l'odio; davanti a lui tutto è vanità.
2 A cungkuem he a cungkuem taengah a om vanbangla, aka dueng ham neh halang ham khaw, aka then ham neh aka caih ham khaw, rhalawt ham khaw, aka nawn ham neh aka nawn pawt ham khaw, aka then bangla aka tholh ham khaw, olhlo bangla toemngam aka rhih ham khaw hmatoeng pakhat ni a om.
Vi è una sorte unica per tutti, per il giusto e l'empio, per il puro e l'impuro, per chi offre sacrifici e per chi non li offre, per il buono e per il malvagio, per chi giura e per chi teme di giurare.
3 Khomik hmuikah aka thoeng he cungkuem dongah thae coeng. A cungkuem ham he hmatoeng pakhat la om. Hlang koca rhoek kah lungbuei khaw boethae hah tih amamih a hing vaengah amih thinko ah anglatnah om. Te phoeiah a hnuk la duek uh.
Questo è il male in tutto ciò che avviene sotto il sole: una medesima sorte tocca a tutti e anche il cuore degli uomini è pieno di male e la stoltezza alberga nel loro cuore mentre sono in vita, poi se ne vanno fra i morti.
4 Tedae u khaw hingnah cungkuem taengah kaibaeng tih aka sun uh te tah pangtungnah om. Ui pataeng khaw amah a hing vaengah tah sathueng aka duek lakah then.
Certo, finché si resta uniti alla società dei viventi c'è speranza: meglio un cane vivo che un leone morto.
5 Aka hing rhoek long tah a duek uh ham te a ming dae a duek long tah pakhat khaw a ming uh moenih. Amih ham thapang khaw ming voel pawt tih amih poekkoepnah khaw a hnilh uh coeng.
I vivi sanno che moriranno, ma i morti non sanno nulla; non c'è più salario per loro, perché il loro ricordo svanisce.
6 Amih kah lungnah neh amih kah hmuhuetnah khaw, amih kah thatlainah khaw paltham oepsoeh coeng. Khomik hmuiah a thoeng vanbangla a cungkuem dongah amih kah hamsum tah kumhal duela om voel pawh.
Il loro amore, il loro odio e la loro invidia, tutto è ormai finito, non avranno più alcuna parte in tutto ciò che accade sotto il sole.
7 Cet laeh, na buh te kohoenah neh ca lamtah na misurtui khaw lungbuei then neh o laeh. Pathen loh na bibi te a doe oepsoeh coeng.
Và, mangia con gioia il tuo pane, bevi il tuo vino con cuore lieto, perché Dio ha gia gradito le tue opere.
8 A tue takuem ah na himbai te a bok la om saeh lamtah na lu dongkah situi te khaw vawt boel saeh.
In ogni tempo le tue vesti siano bianche e il profumo non manchi sul tuo capo.
9 Khohnin yungah na lungnah yuu neh hingnah hmuh lah. Khomik hmuiah nang taengah m'paek na hingnah te a honghi ni. Hingnah dongkah na hamsum he khaw khohnin yungah nang ham tah a honghi ni. Te dongah na thakthaenah nen ni nang te khomik hmui ah thakthaekung la na om.
Godi la vita con la sposa che ami per tutti i giorni della tua vita fugace, che Dio ti concede sotto il sole, perché questa è la tua sorte nella vita e nelle pene che soffri sotto il sole.
10 Na kut loh saii hamla a hmuh boeih te tah na thadueng neh saii. Na pha ham koi saelkhui ah tah bibi neh poeknah khaw, mingnah neh cueihnah khaw a om moenih. (Sheol h7585)
Tutto ciò che trovi da fare, fallo finché ne sei in grado, perché non ci sarà né attività, né ragione, né scienza, né sapienza giù negli inferi, dove stai per andare. (Sheol h7585)
11 Ka mael tih khomik hmuiah he loehlangnah khaw kapyang ham pawt tih caemtloek khaw hlangrhalh rhoek ham moenih, buh khaw aka cueih rhoek bueng ham pawt tih khuehtawn khaw aka yakming rhoek bueng ham moenih, mikdaithen khaw aka ming rhoek bueng ham bal moenih, te boeih te amah tue neh a yoekam bangla thoeng tila ka hmuh.
Ho visto anche sotto il sole che non è degli agili la corsa, né dei forti la guerra e neppure dei sapienti il pane e degli accorti la ricchezza e nemmeno degli intelligenti il favore, perché il tempo e il caso raggiungono tutti.
12 Te dongah hlang loh amah tue te a ming van moenih. Boethae kah ngoi dongah aka man nga neh pael loh a tuuk vaa banglam ni a om. Amih hlang koca rhoek tah boethae tue loh a hlaeh tih amih te buengrhuet a tlak thil.
Infatti l'uomo non conosce neppure la sua ora: simile ai pesci che sono presi dalla rete fatale e agli uccelli presi al laccio, l'uomo è sorpreso dalla sventura che improvvisa si abbatte su di lui.
13 Khomik hmuikah cueihnah he ka hmuh vaengah kai ham tah te te len coeng.
Anche questo fatto ho visto sotto il sole e mi parve assai grave:
14 Khopuei he yit tih a khuikah hlang te a yol vaengah tah manghai puei a paan tih a vael phoeiah tluum len a sak thil.
c'era una piccola città con pochi abitanti. Un gran re si mosse contro di essa, l'assediò e vi costruì contro grandi bastioni.
15 Te vaengah a khuikah khodaeng te hlang cueih la phoe tih a cueihnah neh khopuei te a loeih sak. Tedae hlang loh khodaeng te tah hlang la poek pawh.
Si trovava però in essa un uomo povero ma saggio, il quale con la sua sapienza salvò la città; eppure nessuno si ricordò di quest'uomo povero.
16 Te dongah, “Cueihnah he thayung thamal lakah then,” ka ti dae khodaeng kah cueihnah tah a hnaep pah tih a ol te khaw hnatun uh pawh.
E' meglio la sapienza della forza, ma la sapienza del povero è disprezzata e le sue parole non sono ascoltate. E io dico:
17 Hlangcueih ol tah aka ang rhoek aka taemrhai kah a pang lakah mongnah neh a hnatun uh.
Le parole calme dei saggi si ascoltano più delle grida di chi domina fra i pazzi.
18 Cueihnah he caemrhal kah hnopai lakah then dae pakhat kah tholh loh a then muep a phae.
Meglio la sapienza che le armi da guerra, ma uno sbaglio solo annienta un gran bene.

< Thuituen 9 >