2 Samuel 9
1 David loh, “Saul imkhui kah aka sueng te om van pueng nim? Jonathan kong ah anih ham sitlohnah ka saii mako,” a ti.
I reèe David: ima li jošte ko da je ostao od doma Saulova? da mu uèinim milost radi Jonatana.
2 Te vaengah Saul im kah sal, a ming ah Ziba te om. Te dongah anih te David taengla a khue uh tih manghai loh, “Nang a Ziba,” a ti nah hatah, “Na sal ni ue,” a ti nah.
A bijaše jedan sluga doma Saulova, po imenu Siva; i dozvaše ga k Davidu. I reèe mu car: jesi li ti Siva? A on reèe: ja sam, sluga tvoj.
3 Te phoeiah manghai loh, “Saul imkhui kah he hlang khaw om pueng pawt nim? Anih taengah Pathen kah sitlohnah ka saii mako,” a ti nah. Te dongah Ziba loh manghai taengah, “Jonathan capa kho khaem te om pueng,” a ti nah.
A car reèe: ima li jošte ko od doma Saulova da mu uèinim milost Božiju? A Siva reèe caru: još ima sin Jonatanov, hrom na nogu.
4 Te daengah anih te manghai loh, “Melae anih ta?” a ti nah. Ziba loh manghai te, “Lodebar kah Ammiel capa Makir im ah om ke,” a ti nah.
I reèe mu car: gdje je? A Siva reèe caru: eno ga u domu Mahira sina Amilova u Lodevaru.
5 Te dongah manghai David loh a tah tih Lodebar kah Ammiel capa Makir im lamloh anih te a loh.
Tada posla car David da ga dovedu iz Lodevara iz doma Mahira sina Amilova.
6 Saul capa Jonathan kah a ca Mephibosheth te David taengah ha pawk van neh a mikhmuh ah a bakop pah tih a bawk. Te vaengah David loh, “Mephibosheth,” a ti nah hatah, “Na sal ni he,” a ti nah.
A kad doðe k Davidu Mefivostej sin Jonatana sina Saulova, pade na lice svoje i pokloni se. A David reèe: Mefivosteju! A on reèe: evo sluge tvojega.
7 Te vaengah anih te David loh, “Rhih boeh, na pa Jonathan kong ah sitlohnah he nang taengah ka saii rhoe ka saii ni. Na pa Saul kah khohmuen boeih te namah taengla kam mael ni. Namah te kai kah caboei dongah buh rhawp na caak ni,” a ti nah.
A David mu reèe: ne boj se; jer æu ti uèiniti milost Jonatana radi oca tvojega, daæu ti natrag sve njive Saula oca tvojega; a ti æeš svagda jesti za mojim stolom.
8 Te vaengah Mephibosheth te bakop tih, “Ba aih nim, na sal kai bang ui duek taengla na mael,” a ti nah.
A on se pokloni i reèe: ko sam ja sluga tvoj, te si pogledao na mrtva psa kao što sam ja?
9 Te phoeiah manghai loh Saul kah tueihyoeih Ziba te a khue tih, “Saul neh a imkhui boeih kah a koe la aka om boeih te tah na boeipa kah a capa taengah ka paek coeng.
I car dozva Sivu slugu Saulova, i reèe mu: što je god bilo Saulovo i svega doma njegova, dao sam sinu tvojega gospodara.
10 Namah neh na ca rhoek, na sal rhoek loh khohmuen ah anih hamla thohtat pah lamtah sang pah. Te vaengah na boeipa kah a capa ham caak om pah saeh lamtah anih loh ca saeh. Tedae na boeipa kah a capa Mephibosheth tah kamah kah caboei dongah buh rhawp ca saeh,” a ti nah. Te vaengah Ziba taengah capa hlai nga neh sal pakul om.
Radi mu dakle zemlju ti i sinovi tvoji i sluge tvoje, i donosi da sin gospodara tvojega ima hljeba da jede; ali Mefivostej sin gospodara tvojega ješæe svagda za mojim stolom. Siva pak imaše petnaest sinova i dvadeset sluga.
11 Ziba loh manghai taengah, “Ka boeipa manghai loh a sal a uen vanbangla na sal loh boeih saii tangloeng saeh,” a ti nah. Te dongah Mephibosheth tah manghai capa pakhat bangla caboei dongah a caak.
I reèe Siva caru: kako je car gospodar moj zapovjedio sluzi svojemu, sve æe èiniti sluga tvoj. Ali Mefivostej, reèe car, ješæe za mojim stolom kao carski sin.
12 Te vaengah Mephibosheth taengah a capa a noe, a ming ah Mikha te om. Ziba imkhui kah tolvael boeih tah Mephibosheth kah sal la om uh.
A Mefivostej imaše maloga sina, kojemu ime bješe Miha; a svi koji življahu u domu Sivinu bijahu sluge Mefivostejeve.
13 Mephibosheth te Jerusalem ah kho a sak tih manghai caboei dongah caboei buh rhawp a caak. Anih te a kho bok khaem.
A Mefivostej sjeðaše u Jerusalimu, jer svagda jeðaše za carevijem stolom, a bješe hrom na obje noge.
