2 Samuel 5

1 Israel koca pum loh David te Hebron la a paan uh tih, “Kaimih he namah rhuh, kaimih he namah saa dae la he.

Tada doðoše sva plemena Izrailjeva k Davidu u Hevron, i rekoše mu govoreæi: evo, mi smo kost tvoja i tijelo tvoje.

2 Hlaem hlavai kah Saul a om vaengah ni kaimih soah manghai la na om khaw na om rhoe coeng. Israel te a thak, a thak tih a pawk khaw a pawk puei. Te dongah ni BOEIPA loh namah taengah, 'Ka pilnam Israel te na luem puei vetih Israel soah rhaengsang la na om bitni,’ a ti pai,” a ti uh.

I prije, dok Saul bijaše car nad nama, ti si odvodio i dovodio Izrailja; i Gospod ti je rekao: ti æeš pasti narod moj Izrailja i ti æeš biti voð Izrailju.

3 Israel patong boeih loh Hebron la manghai te a paan uh. Te vaengah manghai David loh amih te Hebron ah moi a boh pah tih BOEIPA mikhmuh ah David te Israel sokah manghai la a koelh uh.

Tako doðoše sve starješine Izrailjeve k caru u Hevron, i uèini s njima car David vjeru u Hevronu pred Gospodom; i pomazaše Davida za cara nad Izrailjem.

4 David a manghai vaengah kum sawmthum lo ca coeng tih kum sawmli khuiah manghai van.

Trideset godina bijaše Davidu kad se zacari, i carova èetrdeset godina.

5 Hebron ah Judah te kum rhih hla rhuk a manghai thil tih Jerusalem ah Israel neh Judah pum te kum sawmthum kum thum a manghai thil.

U Hevronu carova nad Judom sedam godina i šest mjeseca; a u Jerusalimu carova trideset i tri godine nad svijem Izrailjem i Judom.

6 Manghai neh a hlang rhoek loh Jerusalem khohmuen khosa kung Jebusi te a caeh uh thil hatah David te a voek tih, “Hela na kun mahpawh, hela David kun boel saeh a ti coeng atah mikdael rhoek neh aka khaem rhoek long mah nang te n'haek thai,” a ti nah.

A car otide sa svojim ljudima u Jerusalim na Jevuseje, koji življahu u onoj zemlji. I oni rekoše Davidu govoreæi: neæeš uæi ovamo dok ne uzmeš slijepe i hrome, hoteæi kazati: neæe uæi ovamo David.

7 Tedae David loh Zion rhalvong David khopuei te vik a loh.

Ali David uze kulu Sion, to je grad Davidov.

8 Te khohnin ah David loh, “Aka khaem khaw, mikdael khaw, khat khat long khaw Jebusi aka ngawn tah tuikun khaw pha saeh,” a ti. Te khaw David kah a hinglu a hmuhuet, la a hmuhuet uh tih mikdael khokhaem loh, “Im khuila ha kun boel saeh,” a ti uh dongah ni.

Jer reèe David u onaj dan: ko god pobije Jevuseje i doðe do jaza, i do slijepijeh i hromijeh, na koje mrzi duša Davidova, biæe vojvoda. Zato se kaže: slijepi i hromi da ne ulaze u ovu kuæu.

9 Rhalvong te David loh a om thil dongah David Khopuei la a khue. Te dongah vaikhap lamloh imkhui duela a kaepvai te David loh a sak.

I sjede David u kuli, i nazva je gradom Davidovijem: i pogradi je David unaokolo od Milona i unutra.

10 David a caeh a pongpa vaengah a pantai te caempuei Pathen BOEIPA loh anih a om puei dongah ni.

I David jednako napredovaše, jer Gospod Bog nad vojskama bješe s njim.

11 Tyre manghai Khiram loh David taengla puencawn a tueih tih lamphai thing, thing kutthai, pangbueng dongkah ham lungto kutthai neh David ham im a sak uh.

I Hiram car Tirski posla poslanike k Davidu, i kedrovijeh drva i drvodjelja i kamenara, i sagradiše kuæu Davidu.

12 Israel sokah manghai la BOEIPA loh anih a thoh khaw, a pilnam Israel kong ah a ram a phoh te khaw David loh a ming.

I razumje David da ga je Gospod utvrdio za cara nad Izrailjem, i da je uzvisio carstvo njegovo radi naroda svojega Izrailja.

13 David loh yupuei yula muep a loh dongah Hebron lamkah Jerusalem la a pawk vaengah David ham capa neh canu khawk a sak pauh.

I uze David još inoèa i žena iz Jerusalima, pošto doðe iz Hevrona; i rodi se Davidu još sinova i kæeri.

14 Jerusalem ah anih ham aka thaang rhoek a ming rhoek tah Shammua, Shobab, Nathan, Solomon,

I ovo su imena onijeh koji mu se rodiše u Jerusalimu: Samuja i Sovav i Natan i Solomun,

15 Ibhar, Elishua neh, Nepheg neh Japhia,

I Jevar i Elisuja i Nafig i Jafija,

16 Elishama, Eliada neh Eliphelet.

I Elisama i Elijada i Elifalet.

17 Israel sokah manghai la David a koelh uh te Philisti rhoek loh a yaak uh vaengah David mae hamla Philisti rhoek boeih cet uh. Tedae David loh a yaak tih rhalvong la suntla thuk.

A Filisteji èuvši da su pomazali Davida za cara nad Izrailjem, izidoše svi Filisteji da traže Davida; a David èuvši to, otide u kulu.

18 Te vaengah Philisti rhoek ha pawk uh tih Rapha kol ah khawk taai uh.

I Filisteji došavši raširiše se po dolini Rafajskoj.

19 David loh BOEIPA te a dawt tih, “Philisti te ka paan a yaa, amih te ka kut dongah nan tloeng aya?” a ti nah hatah BOEIPA loh David te, “Cet! Philisti te na kut dongah kam paek rhoe kam paek ni,” a ti nah.

Tada David upita Gospoda govoreæi: hoæu li izaæi na Filisteje? Hoæeš li ih dati u moje ruke? A Gospod reèe Davidu: izaði; doista æu dati Filisteje u tvoje ruke.

20 David te Baalperazim la cet tih amih te a ngawn. Te vaengah David loh, “Ka thunkha rhoek te BOEIPA loh ka mikhmuh ah tui puut bangla a va coeng,” a ti. Te dongah tekah hmuen te a ming Baalperazim la a khue.

Tada David doðe u Val-Ferasim, i pobi ih ondje, i reèe: prodrije Gospod neprijatelje moje preda mnom kao kad voda prodire. Otuda se prozva ono mjesto Val-Ferasim.

21 Te vaengah a hnoo uh sut amih muei te David neh a hlang rhoek loh a koh uh.

I ostaviše ondje lažne bogove svoje; a David i ljudi njegovi odnesoše ih.

22 Te phoeiah a rhaep la Philisti rhoek koep cet uh tih Rapha kol ah taai uh.

I opet nanovo doðoše Filisteji, i raširiše se u dolini Rafajskoj.

23 Te vaengah David loh BOEIPA te a dawt hatah, “Cet boeh, a hnuk longah vael lamtah, amih te tikti rhaldan ah khoep cuuk.

I David upita Gospoda, koji reèe: ne idi pred njih, nego im zaði za leða, pa udari na njih prema dudovima.

24 Tikti soi ah haeksak ol na yaak la, na yaak coeng atah cuuk thil laeh. Philisti lambong tloek ham te na hmaiah BOEIPA cet coeng,” a ti nah.

Pa kad èuješ da zašušti po vrhovima od dudova, onda se kreni, jer æe onda poæi Gospod pred tobom da pobije vojsku Filistejsku.

25 BOEIPA loh amah a uen bangla David loh a saii tih Philisti te a tloek tih Geba lamloh Gezer la pawk.

I David uèini tako kako mu zapovjedi Gospod, i pobi Filisteje od Gavaje do Gezera.