2 Manghai 20
1 Te vaeng tue ah Hezekiah te tlo tih dalh duek. Te dongah tonghma Amoz capa Isaiah te anih taengla pawk tih, “BOEIPA loh he ni a thui, na imkhui te uen laeh, na duek vetih na hing voel mahpawh,” a ti nah.
U to vrijeme razbolje se Jezekija na smrt; i doðe k njemu prorok Isaija sin Amosov i reèe mu: ovako veli Gospod: naredi za kuæu svoju, jer æeš umrijeti i neæeš ostati živ.
2 Te dongah a maelhmai te pangbueng taengla a hooi sak. Te phoeiah BOEIPA taengah thangthui tih,
A on se okrete licem k zidu, i pomoli se Gospodu govoreæi:
3 “Aw BOEIPA, na mikhmuh ah oltak neh, thinko rhuemtuet la pongpa te khaw, na mikhmuh ah a then ka saii te khaw poek mai,” a ti. Te vaengah Hezekiah kah a rhah mah hlawkhlawk rhap.
Oh, Gospode, opomeni se da sam jednako hodio pred tobom vjerno i s cijelijem srcem, i tvorio što je tebi ugodno. I plaka Jezekija veoma.
4 Isaiah loh khopuei vongup bangli a pha moenih. Te vaengah BOEIPA ol te anih taengla pawk tih,
I Isaija još ne bješe otišao do polovine dvora, a doðe mu rijeè Gospodnja govoreæi:
5 “Mael lamtah ka pilnam kah rhaengsang Hezekiah te thui pah. Na pa David kah Pathen BOEIPA loh he ni a thui. Na thangthuinah te ka yaak tih na mikphi khaw ka hmuh coeng. Kai loh nang kang hoeih sak coeng ne, a thum hnin ah tah BOEIPA im la na cet bitni.
Vrati se i reci Jezekiji, voðu naroda mojega: ovako veli Gospod Bog Davida oca tvojega: èuo sam molitvu tvoju, i vidio sam suze tvoje; evo iscijeliæu te, do tri dana iæi æeš u dom Gospodnji.
6 Na khohnin te kum hlai nga kan thap vetih namah neh khopuei he khaw Assyria manghai kut lamloh kan huul ni. Khopuei he kamah ham neh ka sal David hamla ka tungaep ni,” a ti nah.
I dodaæu ti vijeku petnaest godina, i izbaviæu tebe i ovaj grad iz ruku cara Asirskoga, i braniæu ovaj grad sebe radi i radi Davida sluge svojega.
7 Te phoeiah Isaiah loh, “Thaibu thaidae lo lah,” a ti nah. A loh uh tangloeng tih buhlut a ben thil daengah koep hing.
Potom reèe Isaija: donesite grudu suhih smokava. I donesavši priviše mu na otok, i iscijeli se.
8 Hezekiah loh Isaiah taengah, “BOEIPA loh kai he n'hoeih sak tih a thum hnin ah BOEIPA im la ka caeh ham miknoek te melae?” a ti nah.
A Jezekija reèe Isaiji: šta æe biti znak da æe me Gospod iscijeliti i da æu do tri dana otiæi u dom Gospodnji?
9 Te vaengah Isaiah loh, “He tah nang ham BOEIPA lamkah miknoek pawn ni. Ol a thui bangla khokhawn loh tangtlaeng parha a poeng ham khaw, tangtlaeng parha a mael ham khaw, BOEIPA loh a saii bitni,” a ti nah.
A Isaija reèe: ovo neka ti bude znak od Gospoda da æe uèiniti Gospod što je rekao: hoæeš li da otide sjen deset koljenaca naprijed ili da se vrati deset koljenaca natrag?
10 Te vaengah Hezekiah, “Khokhawn loh tangtlaeng parha a poeng ham tah yoeikoek pawt nim? Te dongah khokhawn he tangtlaeng parha a hnuk la mael mai saeh,” a ti nah.
A Jezekija reèe: lako je da sjen otide naprijed deset koljenaca; nemoj, nego neka se vrati sjen deset koljenaca natrag.
11 Tonghma Isaiah loh BOEIPA a khue thil tangloeng vaengah tah tangtlaeng dongkah khokhawn khaw mael tih Ahaz kah tangtlaeng dongah khaw a hnuk la tangtlaeng parha rhum van.
I Isaija prorok zavapi ka Gospodu, i vrati Gospod sjen po koljencima po kojima bijaše otišao na sunèaniku Ahazovu natrag za deset koljenaca.
12 Te vaeng tue ah Hezekiah a tloh te Babylon manghai Baladan capa Merodakbaldan loh a yaak dongah Hezekiah taengla capat neh khocang a pat.
U to vrijeme Verodah-Valadan, sin Valadanov, car Vavilonski posla knjigu s darom Jezekiji; jer bješe èuo da je bolestan Jezekija.
13 Hezekiah loh amih te a yaak sak tih amih te a likmal im kah cak neh sui khaw, botui neh situi then khaw, a hnopai im khaw, a thakvoh khuikah a hmuh boeih khaw boeih a tueng. A im khui neh a khohung pum kah te Hezekiah loh amih a tueng pawh hno om pawh.
I Jezekija saslušav poslanike pokaza im sve riznice svoje, srebro i zlato i mirise, i najbolje ulje, i kuæu gdje mu bješe oružje, i što se god nalažaše u riznicama njegovijem, ne osta ništa da im ne pokaza Jezekija u kuæi svojoj i u svemu gospodstvu svojem.
14 Te dongah tonghma Isaiah loh manghai Hezekiah te a paan tih amah taengah, “Tekah hlang rhoek loh balae a thui, me lamkah nim nang taengla ha pawk uh,” a ti nah. Te vaengah Hezekiah loh, “Kho hla lamkah, Babylon lamkah ha pawk uh,” a ti nah.
Tada doðe prorok Isaija k caru Jezekiji i reèe mu: šta su govorili ti ljudi i odakle su došli k tebi? A Jezekija reèe: iz daljne zemlje došli su, iz Vavilona.
15 Te phoeiah, “Na im ah balae a hmuh?” a ti nah hatah Hezekiah loh, “Ka im kah a cungkuem he a hmuh uh. Ka thakvoh khuikah khaw amih ka tueng pawh hno pakhat khaw om pawh,” a ti nah.
A on reèe: šta su vidjeli u tvom dvoru? A Jezekija reèe: vidjeli su sve što ima u mom dvoru; nije ostalo ništa u riznicama mojim da im nijesam pokazao.
16 Tedae Isaiah loh Hezekiah te, “BOEIPA ol he hnatun lah.
Tada reèe Isaija Jezekiji: èuj rijeè Gospodnju.
17 A tue ha pawk vetih na im kah a cungkuem neh na pa rhoek loh tahae khohnin due a kael te khaw Babylon la a phueih vetih paih mahpawh. BOEIPA loh ol a thui coeng.
Evo doæi æe vrijeme kad æe se odnijeti u Vavilon sve što ima u kuæi tvojoj, i što su sabirali oci tvoji do danas, neæe ostati ništa, veli Gospod.
18 Namah lamloh aka thoeng na ca sak rhoek te khaw a khuen, a khuen uh vetih Babylon manghai bawkim ah imkhoem la om uh ni,” a ti nah.
I sinove tvoje, koji æe izaæi od tebe, koje æeš roditi, uzeæe da budu dvorani u dvoru cara Vavilonskoga.
19 Tedae, “Rhoepnah neh uepomnah he kamah tue vaengah om mai pawt nim?” a ti dongah Hezekiah loh Isaiah te, “Na thui bangla BOEIPA ol tah then,” a ti nah.
A Jezekija reèe Isaiji: dobra je rijeè Gospodnja, koju si rekao. Još reèe: je li? za mojega vijeka biæe mir i vjera?
20 Hezekiah kah ol noi neh a thayung thamal boeih khaw, tuibuem neh tuilong a saii tih khopuei la tui a pawk sak khaw, Judah manghai rhoek kah khokhuen olka cabu dongah a daek uh moenih a?
A ostala djela Jezekijina i sva junaštva njegova, i kako je naèinio jezero, i vodu doveo u grad, nije li zapisano u dnevniku careva Judinijeh?
21 Hezekiah te a napa rhoek taengla a khoem uh phoeiah tah a capa Manasseh te anih yueng la manghai.
I poèinu Jezekija kod otaca svojih, a na njegovo se mjesto zacari Manasija sin njegov.
