2 Khokhuen 10
1 Israel pum loh Rehoboam te manghai sak ham Shekhem la a caeh uh dongah amah khaw Shekhem la cet.
Tada otide Rovoam u Sihem, jer se ondje skupi sav Izrailj da ga zacare.
2 Te tla a om te Nebat capa Jeroboam loh a yaak. Te vaengah anih te Solomon manghai mikhmuh lamloh Egypt la yong dae Jeroboam te Egypt lamloh mael.
A kad èu Jerovoam sin Navatov, koji bijaše u Misiru pobjegav onamo od cara Solomuna, vrati se Jerovoam iz Misira.
3 Te dongah amah te a tah uh tih a khue uh. Te phoeiah Jeroboam neh Israel pum te cet uh tih Rehoboam te a voek uh.
Jer poslaše, te ga dozvaše; i doðe Jerovoam i sav Izrailj i rekoše Rovoamu govoreæi:
4 Te vaengah, “Na pa loh kaimih kah hnamkun he khak a siing coeng dae na pa mangkhak kah thothuengnah neh a hnamkun a rhih kaimih soah a tloeng te hlawt mai lamtah nang taengah ka tho ka tat bitni,” a ti nauh.
Tvoj je otac metnuo na nas težak jaram; nego ti sada olakšaj ljutu službu oca svojega i teški jaram koji je metnuo na nas, pa æemo ti služiti.
5 Te vaengah amih te, “Hnin thum a poeng phoeiah, kai taengla ha mael uh,” a ti nah tih pilnam te cet.
A on im reèe: do tri dana doðite opet k meni. I narod otide.
6 Te vaengah manghai Rehoboam loh a napa Solomon amah a hingnah a om vaengah a mikhmuh kah aka pai patong rhoek te a dawt tih, “He pilnam taengah ol mael ham te nangmih loh balae nan uen eh?,” a ti nah.
Tada car Rovoam uèini vijeæe sa starcima koji stajaše pred Solomunom ocem njegovijem dok bijaše živ, i reèe: kako svjetujete da odgovorim narodu?
7 Te vaengah anih te a voek uh tih, “Pilnam taengah he a then la na om tih amih taengah na moei a then atah amih te ol then thui pah. Namah tue khuiah tah na taengah sal la om uh bitni,” a ti nauh.
A oni mu odgovoriše govoreæi: ako se udobriš narodu i ugodiš im i odgovoriš im lijepim rijeèima, oni æe ti biti sluge svagda.
8 Tedae anih taengah a paek patong rhoek kah cilsuep te a hnoo tih camoe rhoek te a dawt. Te rhoek tah amah neh pantai uh tih a mikhmuh ah pai uh.
Ali on ostavi svjet, što ga svjetovaše starci, i uèini vijeæe s mladiæima koji odrastoše s njim i koji stajahu pred njim;
9 Te phoeiah amih te, “Pilnam he ol ka mael ham te nangmih loh metlam na poek uh. Amih loh kai taengah a thui uh tih, 'Na pa loh kaimih soah a tloeng hnamkun te hlawt laeh,’ a ti uh,” a ti nah.
I reèe im: šta vi svjetujete da odgovorimo narodu koji mi rekoše govoreæi: olakšaj jaram koji je metnuo na nas tvoj otac.
10 Te dongah anih te amah neh aka pantai camoe rhoek loh a voek tih, “Pilnam te he he thui pah, amih a nang taengah aka cal uh tih, 'Na pa loh kaimih kah hnamkun he a siing dae namah loh kaimih dong lamkah he hlawt laeh,’ aka ti uh. Amih te, 'Kai kah kutca he a pa kah cinghen lakah putsut pueng.
Tada mu odgovoriše mladiæi koji odrastoše s njim, i rekoše: ovako kaži narodu što ti reèe: otac je tvoj metnuo na nas težak jaram, nego nam ti olakšaj; ovako im reci: moj mali prst deblji je od bedara oca mojega.
11 Te dongah a pa loh nangmih soah hnamkun a rhih han tloeng coeng. Tedae kai loh nangmih kah hnamkun te kang khoep ni. A pa loh nangmih te rhuihet neh n'toel dae kai tah saelkhui ta-ai neh kan toel ni,'ti nah,” a ti uh.
Otac je moj metnuo na vas težak jaram, a ja æu još dometnuti na vaš jaram; otac vas je moj šibao bièevima, a ja æu vas šibati bodljivijem bièevima.
12 Te dongah manghai loh, “A hnin thum dongah kai taengla ha mael uh,” a ti nah tih a thui pah bangla a hnin thum dongah tah Jeroboam neh pilnam boeih te Rehoboam taengla mael tangloeng.
A treæi dan doðe Jerovoam i sav narod k Rovoamu kako im bješe kazao car rekav: doðite opet k meni do tri dana.
13 Tedae amih te manghai loh kalh a voek tih manghai Rehoboam loh patong rhoek kah cilsuep te a hnawt.
I car im odgovori oštro, jer ostavi car Rovoam svjet staraèki,
14 Te vaengah amih te camoe rhoek kah cilsuep bangla a voek tih, “Nangmih kah hnamkun te kan siing vetih kamah loh te te kang koei ni. A pa loh nangmih te rhuihet neh n'toel dae kai tah saelkhui ta-ai neh kan toel ni,” a ti nah.
I odgovori im kako ga svjetovaše mladiæi, govoreæi: moj je otac metnuo na vas težak jaram, a ja æu još dometnuti na nj; otac vas je moj šibao bièevima, a ja æu bodljivijem bièevima.
15 Manghai loh pilnam kah ol a hnatun na pawt khaw amah BOEIPA kah ol pai sak hamla Pathen taeng lamkah nuencennah la a om dongah ni. Nebat capa Jeroboam ham te Shiloh Ahijah kut ah a thui coeng.
I car se ogluši naroda, jer Bog bješe tako uredio da bi potvrdio Gospod rijeè svoju što je rekao preko Ahije Silomljanina Jerovoamu sinu Navatovu.
16 Amih ol te manghai loh a hnatun pawt khaw Israel pum loh a ming. Te dongah pilnam loh manghai te a mael thil tih, “David khuiah khoyo te kaimih ham ba lam nim? Israel nang dap kah hlang te Jesse koca khuiah a rho a om pai moenih. David aw namah kah imkhui so laeh,” a ti uh. Te phoeiah Israel pum te amah dap la cet.
A kad vidje sav Izrailj da ih se car ogluši, odgovori narod caru govoreæi: kakav dio mi imamo s Davidom? nemamo našljedstva sa sinom Jesejevijem. Svak u svoj šator, Izrailju! A ti, Davide, sad gledaj svoju kuæu. Tako otide sav Izrailj u šatore svoje.
17 Tedae Israel ca rhoek tah Judah khopuei rhoek ah kho a sak uh tih amih soah Rehoboam manghai.
Samo nad sinovima Izrailjevijem koji življahu po gradovima Judinijem zacari se Rovoam.
18 Te vaengah manghai Rehoboam loh Hadoram te saldong boei la a tueih hatah anih te Israel ca rhoek loh lungto neh a dae uh tih duek. Tedae manghai Rehoboam te leng dongla luei hatlat tih Jerusalem la rhaelrham.
I car Rovoam posla Adorama koji bijaše nad dankom, ali ga sinovi Izrailjevi zasuše kamenjem, te pogibe. Tada car Rovoam brže sjede na kola, te pobježe u Jerusalim.
19 Te tlam ni tahae khohnin hil Israel loh David imkhui taengah boe a koek uh.
Tako otpade Izrailj od doma Davidova do današnjega dana.
