1 Manghai 1
1 Manghai David tah a kum khaw patong la om coeng tih himbai neh a khuk uh akhaw anih ham bae voel pawh.
A car David ostarje i bi vremenit, i koliko ga pokrivahu haljinama ne mogaše se zagrijati.
2 Te dongah anih te a sal rhoek loh, “Mamih kah boei manghai ham hula, oila pakhat tlap uh mai saeh. Te vaengah manghai mikhmuh ah mop uh saeh lamtah anih ham hmaiben la om saeh. Te daengah ni na rhang dongah yalh vetih ka boei manghai ham a bae pa eh,” a ti uh.
Tada mu rekoše sluge njegove: neka potraže caru gospodaru našemu mladu djevojku, pa ona neka stoji pred carem i dvori ga, i na krilu neka mu spava, da se zagrijeva car gospodar naš.
3 Te phoeiah hula sakthen te Israel khorhi khui boeih ah a tlap uh. Te vaengah Shunam nu Abishag te a hmuh uh tih anih te manghai taengla a khuen uh.
I potražiše lijepu djevojku po svijem krajevima Izrailjskim, i naðoše Avisagu Sunamku, te je dovedoše caru.
4 Te hula tah bahoeng a sakthen tih manghai ham hmaiben la om tih manghai te a khut. Tedae manghai loh anih te a hmaiben moenih.
A ta djevojka bijaše vrlo lijepa, i dvoraše cara i služaše mu: ali je car ne pozna.
5 Te vaengah Haggith capa Adonijah te phuel uh tih, “Kai ka manghai pawn ni,” a ti. Te dongah amah hamla leng neh marhang caem neh a hmaiah aka yong la hlang sawmnga te a hmoel.
A Adonija sin Agitin podiže se govoreæi: ja æu biti car. I nabavi sebi kola i konjika, i pedeset ljudi koji trèahu pred njim.
6 Tedae a napa kah a tue vaengah, “Balae tih te tlam te na saii,” a ti nah dawk neh anih te a noih moenih. Anih khaw a suisak bahoeng then tih Absalom hnukah a sak.
I otac ga nigda ne nakara, niti mu reèe: zašto radiš tako? A on bješe vrlo lijep, i mati ga rodi iza Avesaloma.
7 Zeruiah capa Joab nen khaw, khosoih Abiathar nen khaw ol a khueh coeng dongah Adonijah te a bom rhoi.
I dogovaraše se s Joavom sinom Serujinim i s Avijatarom sveštenikom, koji pomagahu Adoniji.
8 Tedae khosoih Zadok, Jehoiada capa Benaiah, tonghma Nathan, Shimei, Rei neh David taengkah hlangrhalh rhoek long tah Adonijah taengah om uh pawh.
Ali Sadok sveštenik i Venaja sin Jodajev i Natan prorok i Semej i Rej i junaci Davidovi ne pristaše za Adonijom.
9 Adonijah loh boiva neh saelhung a puetsuet te Enrogel kah, a kaep ah a ngawn. Te vaengah manghai koca khuikah a manuca boeih neh manghai kah sal rhoek, Judah hlang boeih te a khue.
Tada nakla Adonija ovaca i volova i ugojene stoke kod kamena Zoeleta, koji je kod izvora Rogila, i pozva svu braæu svoju, sinove careve, i sve ljude od Jude, sluge careve;
10 Tedae tonghma Nathan, Benaiah, a manuca Solomon neh a hlangrhalh rhoek, tah khue pawh.
Ali ne pozva Natana proroka, ni Venaje, ni ostalijeh junaka, ni Solomuna brata svojega.
11 Te dongah Nathan loh Solomon manu Bathsheba te a voek tih, “Haggith capa Adonijah te manghai coeng tih mamih kah boeipa David loh a ming pawt te na yaak moenih a?
Tada reèe Natan Vitsaveji materi Solomunovoj govoreæi: jesi li èula da se zacario Adonija sin Agitin? a gospodar naš David ne zna.
12 Te dongah halo lamtah cilsuep neh namah kang uen mai pawn eh. Namah kah hinglu khaw, na capa Solomon kah hinglu khaw hlawt laeh.
Nego sada hajde, ja æu te svjetovati kako æeš izbaviti dušu svoju i dušu sina svojega Solomuna.
13 Halo lamtah manghai David te paan laeh. Te vaengah amah te, 'Ka boei manghai namah loh na salnu taengah ol na caeng tih: “Na capa Solomon tah kamah hnukah manghai vetih ka ngolkhoel dongah ngol ni” rhep na ti moenih a? Balae tih Adonijah vik a manghai?' ti nah.
Hajde, otidi k caru Davidu i reci mu: nijesi li se ti, gospodaru moj care, zakleo sluškinji svojoj govoreæi: Solomun sin tvoj biæe car poslije mene, i on æe sjedjeti na prijestolu mojem? Zašto se dakle zacari Adonija?
14 Manghai ham na thui pah li vaengah namah hnukah tloep ka kun saeh lamtah nang ol te cawt kan duel eh?,” a ti nah.
I gle, dok ti još budeš ondje govoreæi s carem, ja æu doæi za tobom, i dopuniæu tvoje rijeèi.
15 Te dongah Bathsheba loh manghai te imkhui la thaeng a paan. Te vaengah manghai tah bahoeng patong coeng tih Shunam nu Abishag tah manghai taengah a thohtat pah.
I tako uðe Vitsaveja k caru u klijet. A car bijaše vrlo star; i Avisaga Sunamka dvoraše ga.
16 Bathsheba te buluk tih manghai te a bawk vaengah tah manghai loh, “Nang te balae?” a ti nah.
I savivši se Vitsaveja pokloni se caru; a car joj reèe: šta æeš?
17 Te phoeiah anih te, “Ka boei namah long ni BOEIPA na Pathen te na toem na ngam. Na salnu taengah khaw, 'Na capa Solomon tah kamah hnukah manghai vetih ka ngolkhoel dongah ngol ni, ' na ti.
A ona mu reèe: gospodaru moj, ti si se zakleo Gospodom Bogom svojim sluškinji svojoj: Solomun sin tvoj biæe car poslije mene, i on æe sjedjeti na prijestolu mojem.
18 Tedae Adonijah a manghai coeng ke ka boei manghai long khaw na ming moenih a?
A sada evo Adonija se zacari, a ti, gospodaru moj care, i ne znaš.
19 Vaito a puetsuet neh boiva muep a ngawn tih manghai koca boeih, khosoih Abiathar neh caempuei mangpa Joab te a khue. Tedae na sal Solomon tah a khue moenih.
Naklao je volova i ugojene stoke i ovaca mnogo, i pozvao sve sinove careve, i Avijatara sveštenika i Joava vojvodu; a Solomuna sluge tvojega nije pozvao.
20 Ka boei manghai nang, Israel pum kah a mik he nang pum dongla a hoi coeng. Amah yuengla ka boei manghai kah ngolkhoel dongah aka ngol ham te amih taengah thui pah laeh.
Sada, care gospodaru moj, oèi su svega Izrailja uprte u tebe, da im kažeš ko æe sjesti na prijesto tvoj, gospodaru moj care, poslije tebe.
21 Ka boei manghai te a napa rhoek taengla a khoem uh vaengah tah kamah neh ka capa Solomon te hlangtholh la vik om ve,” a ti nah.
Inaèe kad gospodar moj car poèine kod otaca svojih, biæemo ja i sin moj Solomun krivi.
22 Manghai taengah a thui li vaengah tonghma Nathan te pakcak ha pawk.
I gle, dok ona još govoraše caru, doðe prorok Natan.
23 Te dongah manghai taengla puen uh tih, “Tonghma Nathan ke,” a ti nauh. Te daengah manghai kah mikhmuh la kun tih manghai taengah a maelhmai neh diklai la a bakop pah.
I javiše caru govoreæi: evo Natana proroka. I on stupivši pred cara pokloni se caru licem do zemlje.
24 Te phoeiah Nathan loh, “Ka boei manghai namah loh, 'Adonijah tah kamah yueng la manghai vetih, anih ni ka ngolkhoel dongah aka ngol eh?,’ na ti tang a?
I reèe Natan: care, gospodaru moj, jesi li ti kazao: Adonija æe biti car poslije mene, i on æe sjedjeti na prijestolu mojem?
25 Tihnin ah suntla mai tih vaito a puetsuet neh boiva khaw muep a ngawn. Manghai koca rhoek boeih neh caempuei mangpa khaw, khosoih Abiathar khaw a khue. Amih te amah neh a caak a ok uh tih, 'Manghai Adonijah tah hing pai saeh,” a ti uh ke.
Jer otide danas i nakla volova i ugojene stoke i ovaca mnogo, i pozva sve sinove careve i vojvode i Avijatara sveštenika; i eno jedu i piju s njim i govore: da živi car Adonija.
26 Tedae na sal kai kamah neh khosoih Zadok, Jehoiada capa Benaiah, na sal Solomon tah a khue moenih.
Mene pak, sluge tvojega, ne pozva, ni Sadoka sveštenika, ni Venaje sina Jodajeva, ni Solomuna sluge tvojega.
27 Tahae kah olka he ka boei manghai taeng lamkah ni a phuet atah na sal khaw na ming sak van kolla. A hnukah ka boei manghai kah ngolkhoel dongah ulae aka ngol eh?” a ti nah.
Je li to car gospodar moj naredio? ne kazav sluzi svojemu ko æe sjesti na prijesto gospodara mojega cara poslije njega.
28 Te phoeiah manghai David loh a doo tih, “Bathsheba te kamah taengla hang khue,” a ti nah. Te dongah manghai mikhmuh la ha moe tih manghai kah mikhmuh ah a pai pah.
A car David odgovori i reèe: zovite mi Vitsaveju. I ona doðe pred cara, i stade pred carem.
29 Te vaengah manghai loh a toemngam tih, “BOEIPA kah hingnah dongah citcai cungkuem lamloh ka hinglu a lat coeng.
Tada se zakle car govoreæi: tako da je živ Gospod, koji je izbavio dušu moju od svake nevolje,
30 Israel Pathen BOEIPA rhang neh nang taengah rhep ka toemngam bangla, “Na capa Solomon tah kai hnukah manghai ni,” rhep ka ti. Te dongah anih ni kai yueng la ka ngolkhoel dongah a ngol eh. Te tlam ni tahae khohnin ah khaw ka saii eh?,” a ti nah.
Kako sam ti se zakleo Gospodom Bogom Izrailjevim rekavši: Solomun sin tvoj biæe car poslije mene, i on æe sjedjeti na prijestolu mojem mjesto mene, tako æu uèiniti danas.
31 Te vaengah Bathsheba tah a maelhmai neh diklai la buluk tih manghai taengah a bakop pah. Te phoeiah, “Ka boei manghai David tah kumhal duela hing pai saeh,” a ti nah.
Tada Vitsaveja savi se licem do zemlje i pokloni se caru, pa reèe: da živi gospodar moj car David dovijeka!
32 Te phoeiah manghai David loh, “Khosoih Zadok, tonghma Nathan, Jehoiada capa Benaiah te kamah taengla hang khue lah,” a ti. Te dongah amih khaw manghai kah mikhmuh la ha pawk uh.
Potom reèe car David: zovite mi Sadoka sveštenika i Natana proroka i Venaju sina Jodajeva. I oni doðoše pred cara.
33 Te phoeiah manghai loh amih taengah, “Na boei kah sal rhoek te namah neh puei uh lamtah, kamah kah laak dongah ka capa Solomon te ngol sak. Te phoeiah anih te Gihon la suntlak puei.
A car im reèe: uzmite sa sobom sluge gospodara svojega, i posadite Solomuna sina mojega na moju mazgu i odvedite ga do Giona;
34 Anih te khosoih Zadok neh tonghma Nathan loh Israel manghai la koelh saeh. Te vaengah tuki te ueng lamtah manghai Solomon tah hing pai saeh,'ti uh.
I neka ga ondje Sadok sveštenik i Natan prorok pomažu za cara nad Izrailjem, i zatrubite u trubu i recite: da živi car Solomun!
35 Te phoeiah anih te nang khuen tih ha pawk vaengah ka ngolkhoel dongah ngol saeh lamtah kamah yueng la manghai saeh. Anih te ni Israel so neh Judah soah rhaengsang la om ham ka uen,” a ti nah.
Potom se vratite za njim, i on neka doðe i sjede na prijesto moj i caruje mjesto mene; jer sam njega odredio da bude voð Izrailju i Judi.
36 Jehoiada capa Benaiah loh manghai te a doo tih, “Amen, ka boei Pathen Yahovah long khaw, 'Manghai ni, 'ti pai saeh.
A Venaja sin Jodajev odgovori caru i reèe: amin! neka tako reèe Gospod Bog gospodara mojega cara.
37 Ka boei manghai taengah Yahovah a om vanbangla Solomon taengah khaw om rhoe om van saeh. A ngolkhoel khaw ka boei manghai David kah ngolkhoel lakah rhoeng ngai saeh,” a ti.
Kako je Gospod bio s gospodarem mojim carem tako neka bude i sa Solomunom, i neka podigne prijesto njegov još više nego prijesto gospodara mojega cara Davida.
38 Te phoeiah khosoih Zadok, tonghma Nathan, Jehoiada capa Benaiah, Kerethi, neh Phelethi te suntla uh. Solomon te manghai David kah laak dongah a ngol sak uh tih Gihon la cet uh.
I tako otide Sadok sveštenik i Natan prorok i Venaja sin Jodajev i Hereteji i Feleteji, i posadiše Solomuna na mazgu cara Davida i odvedoše ga do Giona.
39 Te phoeiah khosoih Zadok loh situi ki te dap khui lamloh a loh tih Solomon te a koelh. Te vaengah tuki te a ueng uh tih pilnam boeih loh, “Manghai Solomon tah hing pai saeh,” a ti uh.
I Sadok sveštenik uze rog s uljem iz šatora, i pomaza Solomuna. Potom zatrubiše u trubu i sav narod reèe: da živi car Solomun!
40 Pilnam khaw anih hnukah boeih cet uh. Te vaengah pilnam tah phitphoet aka tum neh kohoenah dongah bahoeng a kohoe uh. Amih ol dongah diklai khaw thulh uet.
I sav narod poðe za njim, i narod sviraše u svirale i veseljaše se veoma da se zemlja razlijegaše od vike njihove.
41 Adonijah neh a taengkah a khue rhoek boeih loh a yaak uh vaengah buh caak te pak a toeng uh. Tuki ol te Joab loh a yaak vaengah, “Khorha aka hut te ba ol lae?” a ti.
I zaèu Adonija i sve zvanice koje bijahu s njim, pošto jedoše; zaèu i Joav glas trubni, pa reèe: kaka je to vika i vreva u gradu?
42 A thui li vaengah khosoih Abiathar capa Jonathan te pakcak ha pawk. Te dongah Adonijah loh, “Halo lah namah hlang tatthai long ni a then khaw na phong,” a ti nah.
I dokle on još govoraše, gle, doðe Jonatan sin Avijatara sveštenika; i Adonija mu reèe: hodi, jer si junak i nosiš dobre glase.
43 Jonathan loh a doo tih Adonijah taengah, “Pawh, mamih kah boeipa manghai David loh Solomon te a manghai sak coeng.
A Jonatan odgovori i reèe Adoniji: ta, gospodar naš car David postavi Solomuna carem.
44 Anih te manghai loh khosoih Zadok, tonghma Nathan, Jehoiada capa Benaiah, Kerethi neh Phelethi te a tueih pah tih manghai kah laak dongah a ngol sakuh.
Jer car posla s njim Sadoka sveštenika i Natana proroka i Venaju sina Jodajeva, i Hereteje i Feleteje, i posadiše ga na carevu mazgu.
45 Anih te khosoih Zadok neh tonghma Nathan loh Gihon ah manghai la a koelh coeng. Te lamloh kohoe la a caeh uh dongah khorha kah a pang a ngawl ol te ni na yaak uh.
I pomazaše ga Sadok sveštenik i Natan prorok kod Giona za cara, i otidoše odande veseleæi se tako da je grad uzavreo; to je vika koju èuste.
46 Tedae Solomon tah mangpa ngolkhoel dongah ngol bal pueng.
I Solomun je veæ sjeo na carski prijesto.
47 Te vaengah manghai kah sal rhoek tah ka boei rhoek kah manghai David te uem ham ha pawk uh tih, 'Namah kah Pathen, Pathen amah loh nang ming lakah Solomon ming te thang sak saeh. A ngolkhoel te na ngolkhoel lakah pueh pah saeh,’ a ti uh vaengah manghai tah thingkong dongah bakop.
I došle su sluge careve, i blagosloviše gospodara našega cara Davida govoreæi: da Bog proslavi ime Solomunovo još veæma nego tvoje, i prijesto njegov da podigne još više nego tvoj. I pokloni se car na postelji svojoj.
48 Te vaengah manghai long khaw, “Ka ngolkhoel dongah aka ngol tih ka mik loh hmuh ham khohnin aka pae Israel Pathen BOEIPA tah a yoethen pai,’ a ti,” a ti nah.
Još ovako reèe car: da je blagosloven Gospod Bog Izrailjev, koji dade danas ko æe sjedjeti na prijestolu mojemu, da vide moje oèi.
49 Te vaengah Adonijah neh a khue boeih khaw lakueng neh thoo uh tih hlang boeih loh amah longpuei la cet uh.
Tada se prepadoše, i ustaše sve zvanice Adonijine, i otidoše svak svojim putem.
50 Adonijah tah a rhih coeng dongah Solomon mikhmuh lamloh thoo. Te phoeiah cet tih hmueihtuk ki te a tuuk.
A Adonija bojeæi se Solomuna usta i otide, i uhvati se za rogove oltaru.
51 Te dongah Solomon taengah a puen pah tih, “Adonijah loh manghai Solomon te a rhih coeng ke. Hmueihtuk ki te a tuuk tih, 'Tihnin kah bangla kai taengah toemngam saeh lamtah manghai Solomon loh a sal te cunghang neh duek sak pawt khaming,’ a ti ne,” a ti nah.
I javiše Solomunu govoreæi: eno, Adonija se uplašio od cara Solomuna, i eno ga, uhvatio se za rogove oltaru, i veli: neka mi se zakune car Solomun da neæe ubiti sluge svojega maèem.
52 Te vaengah Solomon loh, “Tatthai ca la a om atah a sam te diklai la rhul mahpawh. Tedae a khuikah boethae te a tueng daengah ni a duek eh?,” a ti nah.
A Solomun reèe: ako bude pošten èovjek, ni dlaka s glave njegove neæe pasti na zemlju; ali ako se naðe zlo na njemu, poginuæe.
53 Manghai Solomon loh a tah daengah hmueihtuk dong lamloh amah rhum tih kun. Tedae manghai Solomon taengah a bakop vaengah tah anih te Solomon loh, “Namah im la cet,” a ti nah.
I tako posla car Solomun, te ga dovedoše od oltara; i kad doðe, pokloni se caru Solomunu; a Solomun mu reèe: idi kuæi svojoj.
