1 Khokhuen 13

1 David loh thawngkhat neh yakhat mangpa rhoek te khaw, rhaengsang boeih te khaw a uen.

I David uèini vijeæe s tisuænicima i sa stotinicima i sa svijem vojvodama,

2 Te vaengah David loh Israel hlangping boeih te, “Nangmih ham a then mak atah mamih kah Pathen BOEIPA taeng lamloh Israel khohmuen tom kah aka sueng mah manuca taengah pungtai uh sih lamtah tueih uh sih. Amih neh khosoih rhoek khaw, a khocaak khopuei khuikah Levi rhoek khaw mamih taengla tingtun saeh.

I reèe David svemu zboru Izrailjevu: ako vam je po volji, i ako je od Gospoda Boga našega, da pošaljemo na sve strane k braæi svojoj ostaloj po svijem krajevima Izrailjevijem, i k sveštenicima i Levitima po gradovima i podgraðima njihovijem, da se skupe k nama,

3 Saul tue vaengah te a toem uh pawt akhaw mamih Pathen kah thingkawng te mah taengla mael sak uh sih,” a ti nah.

Pa da donesemo k sebi kovèeg Boga svojega, jer ga ne tražismo za vremena Saulova.

4 Te vaengah hlangping boeih loh,” Ol he pilnam boeih kah mikhmuh ah a dueng coeng dongah saii ham om tangloeng,” a ti uh.

A sav zbor reèe da se tako uèini, jer to bi po volji svemu narodu.

5 Te dongah Kiriathjearim lamkah Pathen thingkawng koh hamla David loh Israel pum te Egypt Shihor lamloh Lebokhamath duela a tingtun sak.

I tako David sabra sav narod Izrailjev od Sihora Misirskoga dori do Emata, da donesu kovèeg Božji iz Kirijat-Jarima.

6 Ming a phuk vanbangla cherubim loh kho a sak thil Pathen BOEIPA kah thingkawng te, te lamloh Judah kah Kiriathjearim la paan puei ham David neh Israel boeih tah Baalah la cet uh.

I otide David sa svijem Izrailjem u Valu, u Kirijat-Jarim Judin, da prenesu odande kovèeg Boga Gospoda, koji sjedi na heruvimima, èije se ime prizivlje.

7 Te phoeiah ah Pathen kah thingkawng te Abinadab im lamloh leng a thai dongah a hol uh tih leng te Uzzah neh Ahio loh a khool.

I povezoše kovèeg Božji na novijem kolima iz kuæe Avinadavove; a Uza i Ahijo upravljahu kolima.

8 David neh Israel boeih tah Pathen mikhmuh ah sarhi boeih neh, laa neh, rhotoeng neh, thangpa neh, kamrhing neh, tlaklak neh, olueng neh luem uh.

A David i sav narod Izrailjev igrahu pred Bogom iz sve snage pjevajuæi i udarajuæi u gusle i u psaltire i u bubnje i u kimvale i trubeæi u trube.

9 Khidon la a pawk uh vaengah tah vaito loh a soek dongah thingkawng te tuuk pah hamla Uzzah loh a kut a thueng.

A kad doðoše do gumna Hidonova, Uza se maši rukom da prihvati kovèeg, jer volovi potegoše na stranu.

10 Tedae thingkawng soah a kut a thueng dongah BOEIPA kah thintoek te Uzzah taengah sai tih anih te a ngawn. Te dongah Pathen mikhmuh ah pahoi duek.

I Gospod se razgnjevi na Uzu, i udari ga što se maši rukom za kovèeg, te umrije ondje pred Bogom.

11 BOEIPA loh Uzzah puut te a va dongah David khaw sai. Te dongah te hmuen te tahae khohnin hil Perezuzzah la a khue.

I ožalosti se David što Gospod ubi Uzu: zato se prozva ono mjesto Fares-Uza do danas.

12 Te khohnin ah tah Pathen te David loh a rhih coeng tih, “Pathen thingkawng he ka taengla metlam ka khuen eh?” a ti.

I uplaši se David od Boga u onaj dan, i reèe: kako æu donijeti k sebi kovèeg Božji?

13 Te dongah David loh thingkawng te David khopuei la amah neh puei voel pawt tih Ghitti Obededom imkhui la a hooi.

I ne prenese David kovèega k sebi u grad Davidov, nego ga skloni u kuæu Ovid-Edoma Getejina.

14 Pathen kah thingkawng te Obededom cako neh a im ah hla thum om. Tedae BOEIPA loh Obededom imkhui neh a taengkah boeih te yoethen a paek.

I osta kovèeg Božji kod porodice Ovid-Edomove u kuæi njegovoj tri mjeseca. I Gospod blagoslovi dom Ovid-Edomov i sve što imaše.