Olphong 7
1 He phoeiah diklai kil pali ah aka pai puencawn pali te ka hmuh. Diklai khohli pali te a oel uh. Te daengah ni khohli loh diklai dongah, tuili soah, thingkung boeih soah a hli pawt eh.
I potom vidjeh èetiri anðela gdje stoje na èetiri ugla zemlje, i drže èetiri vjetra zemaljska, da ne duše vjetar na zemlju, ni na more, niti na ikako drvo.
2 Te phoeiah aka hing Pathen kah kutnoek aka pom puencawn pakhat te khomik kah khocuk lamloh ha thoeng te ka hmuh. Anih taengah diklai neh tuitunli te hmalaem sak ham a paek tangtae puencawn pali te ol ue neh a doek.
I vidjeh drugoga anðela gdje se penje od istoka sunèanoga, koji imaše peèat Boga živoga; i povika glasom velikijem na èetiri anðela kojima bješe dano da kvare zemlju i more, govoreæi:
3 “Kaimih Pathen kah sal te a tal dongah kutnoek ka daeng uh hlan hil diklai khaw, tuitunli khaw, thing khaw thae sak boeh,” a ti.
Ne kvarite ni zemlje, ni mora, ni drveta, dokle zapeèatim sluge Boga našega na èelima njihovima.
4 Te vaengah kutnoek a daeng kah hlangmi te ka yaak. Israel koca boeih lamkah kutnoek a daeng te thawng yakhat thawng sawmli thawng li louh.
I èuh broj zapeèaæenijeh, sto i èetrdeset i èetiri hiljade zapeèaæenijeh od sviju koljena sinova Izrailjevijeh;
5 Judah koca lamkah thawng hlainit loh kutnoek a daeng uh. Reuben koca lamkah thawng hlainit, Gad koca lamkah thawng hlainit,
Od koljena Judina dvanaest hiljada zapeèaæenijeh; od koljena Ruvimova dvanaest hiljada zapeèaæenijeh; od koljena Gadova dvanaest hiljada zapeèaæenijeh;
6 Asher koca lamkah thawng hlainit, Naphtali koca lamkah thawng hlainit, Manasseh koca lamkah thawng hlainit,
Od koljena Asirova dvanaest hiljada zapeèaæenijeh; od koljena Neftalimova dvanaest hiljada zapeèaæenijeh; od koljena Manasijna dvanaest hiljada zapeèaæenijeh;
7 Simeon koca lamkah thawng hlainit, Levi koca lamkah thawng hlainit, Isakhar koca lamkah thawng hlainit,
Od koljena Simeunova dvanaest hiljada zapeèaæenijeh; od koljena Levijeva dvanaest hiljada zapeèaæenijeh; od koljena Isaharova dvanaest hiljada zapeèaæenijeh;
8 Zebulun koca lamkah thawng hlainit, Joseph koca lamkah thawng hlainit, Benjamin koca lamkah thawng hlainit te kutnoek a daeng uh.
Od koljena Zavulonova dvanaest hiljada zapeèaæenijeh; od koljena Josifova dvanaest hiljada zapeèaæenijeh; od koljena Venijaminova dvanaest hiljada zapeèaæenijeh.
9 Te phoeiah hlangping muep tarha ka hmuh. Te rhoek te a tae thai moenih. Namtom boeih, pilnam koca rhoek neh ol com ol khui lamkah te tuca hmai neh ngolkhoel hmaiah pai uh. A kut dongkah rhophoe neh hnikul a bok a bai uh.
Potom vidjeh, i gle, narod mnogi, kojega ne može niko izbrojiti, od svakoga jezika i koljena i naroda i plemena, stajaše pred prijestolom i pred jagnjetom, obuèen u haljine bijele, i palme u rukama njihovima.
10 Te phoeiah ol ue la pang uh tih, “Khangnah tah ngolkhoel soah aka ngol mamih Pathen neh Tuca kah ni,” a ti uh.
I povikaše glasom velikijem govoreæi: spasenije Bogu našemu, koji sjedi na prijestolu, i jagnjetu.
11 Te phoeiah ngolkhoel taengvai ah aka pai puencawn rhoek neh, patong rhoek neh mulhing pali boeih loh, ngolkhoel hmaiah a maelhmai buluk uh tih Pathen te a bawk uh.
I svi anðeli stajahu oko prijestola i starješine i èetiri životinje, i padoše na lice pred prijestolom, i pokloniše se Bogu,
12 “Amen, Mamih kah Pathen te yoethennah, thangpomnah, cueihnah, uemonah, hinyahnah, thaomnah neh thadueng tah kumhal ah kumhal duela om saeh! Amen,” a ti uh. (aiōn g165)
Govoreæi: amin; blagoslov i slava i premudrost i hvala i èast i sila i jaèina Bogu našemu va vijek vijeka. Amin. (aiōn g165)
13 Te phoeiah patong rhoek khuikah pakhat loh a doo tih kai taengah, “Hnikul a bok aka bai rhoek, amih he me lamkah aka om neh me lamkah nim ha pawk?” a ti.
I odgovori jedan od starješina govoreæi mi: ovi obuèeni u bijele haljine ko su, i otkuda doðoše?
14 Te vaengah amah te, “Ka Boeipa namah loh na ming,” ka ti nah. Tedae kamah taengah, “He rhoek tah phacip phabaem len lamkah aka pawk rhoek ni. A hnikul te a suk uh tih Tuca kah thii neh a bok sak uh,” a ti.
I rekoh mu: gospodaru! ti znaš. I reèe mi: ovo su koji doðoše od nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubijeliše haljine svoje u krvi jagnjetovoj.
15 Te dongah Pathen kah ngolkhoel hmaiah om uh tih a bawkim ah khoyin khothaih amah a bawk uh. Ngolkhoel sokah aka ngol loh amih te a rhaeh thil.
Zato su pred prijestolom Božijim, i služe mu dan i noæ u crkvi njegovoj; i onaj što sjedi na prijestolu useliæe se u njih.
16 A bungpong uh voel mahpawh. Tuihal uh voel mahpawh. Khomik loh amih tlak thil voel pawt vetih kholing cungkuem loh do mahpawh.
Više neæe ogladnjeti ni ožednjeti, i neæe na njih pasti sunce, niti ikakva vruæina.
17 Ngolkhoel lakli kah tuca loh amih te a dawndah vetih amih te hingnah tuisih tui kungla long a tueng ni. Amih mik lamkah mikphi boeih te Pathen loh a huih ni.
Jer jagnje, koje je nasred prijestola, pašæe ih, i uputiæe ih na izvore žive vode; i Bog æe otrti svaku suzu od oèiju njihovijeh.
