< Tingtoeng 88 >
1 Ezrakhi hoel Heman kah hlohlai aka doo Mahalath aka mawt ham Korah koca rhoek kah Tingtoeng laa Kai kah khangnah Pathen BOEIPA, namah hmaiah khoyin khothaih ka pang.
Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Zborovođi. Po napjevu “Bolest”. Za pjevanje. Poučna pjesma. Ezrahijca Hemana. Jahve, Bože moj, vapijem danju, a noću naričem pred tobom.
2 Ka thangthuinah loh namah mikhmuh la ha pawk saeh. Ka tamlung he na hna kaeng thil lah.
Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome.
3 Ka hinglu he yoethae loh hah coeng tih ka hingnah he Saelkhui a paan coeng. (Sheol )
Jer mi je duša zasićena patnjama, moj se život bliži Podzemlju. (Sheol )
4 Tangrhom la aka suntla rhoek neh n'moeh tih a dawn aka sai mueh hlang bangla ka om.
Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku.
5 Aka duek rhoek taengah a rhoe tih phuel kah aka yalh rhok te na ngaidam voel kolla na kut dong lamkah na tuiphih banghui lamni ka om coeng.
Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku.
6 Kai he a laedil kah tangrhom ah, khohmuep ah, a cok ah nan khueh.
Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan.
7 Na kosi te kai soah na tloeng tih na tuiphu tom neh nan phaep.
Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš.
8 Kamah kah hmaiben nawn khaw kai taeng lamkah nan lakhla sak. Amih kah tueilaehkoi la kai nan khueh dongah n'nan uh tih ka coe thai pawh. (Selah)
Udaljio si od mene znance moje, Óučini da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaći.
9 Phacipphabaem khui lamkah nang kang khue ham khaw ka mik kha coeng. BOEIPA namah taengah hnin takuem ka kut ka phuel.
Od nevolje oči mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pružam.
10 Aka duek rhoek ham khobaerhambae na saii pah atah sairhai a aka thoo vetih namah n'uem eh? (Selah)
Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će sjene ustati i hvaliti tebe?
11 Nang kah sitlohnah te phuel khuiah, na uepomnah te Abaddon ah a thui aya?
Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti?
12 Nang kah khobaerhambae te khohmuep khuiah, namah kah duengnah te lunghnilh kho ah a ming uh aya?
Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu?
13 Tedae kai loh BOEIPA nang taengah ka pang tih mincang kah ka thangthuinah loh namah n'doe.
Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem.
14 BOEIPA aw ba dongah nim ka hinglu he na hlahpham tih kai taeng lamkah na maelhmai na thuh mai?
Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene?
15 Kai mangdaeng he ka camoe lamkah ka pal coeng. Nang taengkah mueirhih ka phueih tih ka ngaidaeng.
Bijedan sam i umirem već od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote.
16 Na thinsa loh kai soah n'khuk tih namah kah hihhamnah loh kai m'biit uh coeng.
Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše,
17 Tui bangla kai n'hil uh tih, khohnin yung ah kai malh m'vael.
okružuju me kao voda sveudilj, optječu me svi zajedno.
18 Ka lungnah ka paya khaw kai taeng lamkah nan lakhla sak tih khohmuep ni ka hmaiben coeng.
Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini.