< Tingtoeng 139 >

1 Aka mawt ham David kah Tingtoenglung BOEIPA aw kai nan khe tih nan ming coeng.
Zborovođi. Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
2 Namah loh ka ngol ka pai khaw na ming tih ka mangtaengnah te a hla lamloh na yakming.
ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ.
3 Ka yiin tih ka yalh ah khaw nan dangrhoek tih ka longpuei khaw boeih na hmaiben coeng.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.
4 BOEIPA aw boeih na ming bangla ka lai dongah ol a om moenih he.
Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.
5 A hnuk a hmai la kai nan thingthung tih kai soah na kut nan tloeng thil.
S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio.
6 Mingnah loh mangvawt la mangvawt coeng tih kai lakah a pomdoep te tah ka pha moenih.
Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.
7 Na Mueihla taeng lamloh melam ka pongpa vetih na mikhmuh lamloh melam ka yong eh?
Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?
8 Vaan la ka luei cakhaw namah hnap, Saelkhui ah thingkong ka phaih cakhaw namah hnap na om. (Sheol h7585)
Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si. (Sheol h7585)
9 Mincang phae ka phuel tih tuitun rhalvang ah kho ka sak.
Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj
10 Teah pataeng na kut loh kai m'mawt vetih na bantang kut loh kai n'tuuk ni.
i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.
11 “Khohmuep loh kai n'thing,” ka ti ngawn cakhaw khoyin he ka taengvai ah vangnah la poeh.
Reknem li: “Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži!” -
12 Khohmuep pataeng namah taengah hmuep pawh. Te dongah khoyin te khothaih bangla, tamyin khaw khosae bangla sae ni.
ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.
13 Namah loh ka kuel khaw na lai tih a nu bungko khuiah kai nan cun coeng.
Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.
14 Namah te kang hiin dongah ni kang uem. Na bibi khaw khobaerhambae la khobaerhambae coeng tih ka hinglu loh phaeng a ming.
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,
15 Ka thaa khaw namah taeng lamloh a thuh moenih. A huephael ah n'saii tih diklai laedil ah n'hlom.
kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.
16 Ka pumho he na mik loh a hmuh coeng. Te boeih te na cabu khuila a daek uh vaengah khohnin khaw saii uh hlan tih amih te pakhat khaw om hlan.
Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.
17 Te dongah Pathen namah na mangtaengnah tah kai ham bahoeng a phutlo tih a hnun bahoeng ting.
Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
18 Te te ka tae ham khaw laivin lakah puh. Ka haenghang vaengah kai khaw namah taengla ka om pueng.
Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!
19 Pathen aw halang ke na rhaem oeh atah hlang thii he kai taeng lamloh khoe mai.
De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene!
20 Namah te tangkhuepnah neh a thui tih na rhal rhoek loh a poeyoek la a phueih.
Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani.
21 BOEIPA nang aka thiinah rhoek pawt nim ka thiinah tih nang aka tloelh rhoek taengah ka ko a oek?
Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?
22 Ka taengah thunkha la a om uh dongah amih te hmuhuetnah neh a khuetnah ka thiinah.
Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima.
23 Pathen aw kai n'khe lamtah ka thinko ming lah. Kai noemcai lamtah ka mangvawtnah he ming lah.
Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:
24 Tedae ka khuikah tloh longpuei hmu lamtah kumhal longpuei ah kai m'mawt lah.
pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!

< Tingtoeng 139 >